Filosofija Apsurda

[pecaros]

Bezbroj x 0 = 0 Što bi značilo da ova konačna nula predstavlja NEŠTO što je u stvari NIŠTA. Ali APSURD je u stvari činjenica da ovaj prvi množilac koji predstavlja "SVE" je opet u stvari ništa.
Ovo bi trebao valjda biti d0kaz da u ništa ne postoji nešto

[Bluemoon]

Kami je zapravo rođen u Alžiru (tadašnjoj koloniji Francuske).Imao je ili tačnije kao da nije imao djetinjstvo tragična priča.Kasnije je postao član pokreta otpora Francuske da bi još kasnije kritikovao komunizam koji se više liči na totalitarizam.

Njegov aspekt apsurda je zapravo dio egzistencijalizma bez potrebe za traženjem smisla ali ni bacanjem u očaj jer smisla nema.Ateista par excellence.

Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk

[Bluemoon]

Edit:

Moram samu sebe u prethodnom postu da ispravim on u stvari nikad nije reka da je ateista a to mi se kod njega naročito sviđa.Sama riječ je smišljena od vjernika jer.

grč. α - odrični prefiks, grč. Θεος – Bog

Dakle pominje se Bog u samoj riječi.
Potreba da se ljudi klasifikuju u odnosu na nešto što i ne postoji.Iz tog razloga i sama počinjem tu riječ polagano da napuštam ka jedan teški nonsens.Paradox.Apsurd.

Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk

[Solid]

Bezbroj x 0 = 0 Što bi značilo da ova konačna nula predstavlja NEŠTO što je u stvari NIŠTA. Ali APSURD je u stvari činjenica da ovaj prvi množilac koji predstavlja "SVE" je opet u stvari ništa.
Ovo bi trebao valjda biti d0kaz da u ništa ne postoji nešto

Interesantan ti je primjer ali kad bi koristio tako matematiku mogao bi da dođeš do bilo kakvog zaključka i da djeluje kao da je "logično", iako može da nema veze sa životom, kao npr. aj probaj da dijeliš sa 0.

a = b / 0, u ovom slučaju a je neodređeno ili što bi matematičari rekli teži ka beskonačnosti kad vrijednost ispod razlomka teži nuli, što bi po uzoru na tvoj primjer moglo da prestavlja "SVE", b je "NEŠTO" (neka proizvoljna konačna vrijednost) a 0 je "NIŠTA". Znači dolazimo do nekog zaključka tipa "Sve što postoji je ustvari kad uzmeš nešto i podijeliš ga sa ničim." xD. Kakav mozgoparajući zaključak.

[Solid]

Dok god mislimo uvijek je “nešto”. Nikad “ništa”. O “ništa” ne može da se misli jer odmah biva “nešto”. Tako da pitanje ne može da stoji iako su ga mnogi filozofi postavljali. Čovjek se zapita jel ovo sve oko nas proizvod naših misli ili mi kao pa “vidimo”? To je ono što je zapravo ineteresantno. Ono što mi zovemo “ništa” ne može biti predmet razmisljanja. Može samo da se iskusi.

Zbog ovoga je Imanuel Kant definisao Prostor i vrijeme kao Apriori Transcedentalne koncepte, jer naš mozak jednostavno ne bi mogao da kreira nijednu misao ili viziju itd. (nezavisno da li je porijeklo empirijsko ili racionalno) a da se ona ne pojavljuje u nekom prostoru ili u nekom vremenu. Zbog toga ti imaš pravo da kažeš "što god da pomislim to nije "ništa", nego je "nešto", ali obično kad se u filozofiji pominje "ništa" misli se na ono o čemu je pisao pecaroš, jer u suprotnom čovjek može da ulazi u te filozofske raspravke koje ne vode nikuda.

[Bluemoon]

Tražite li to logiku u apsurdu?



Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk

[pecaros]

Interesantan ti je primjer ali kad bi koristio tako matematiku mogao bi da dođeš do bilo kakvog zaključka i da djeluje kao da je "logično", iako može da nema veze sa životom, kao npr. aj probaj da dijeliš sa 0.

a = b / 0, u ovom slučaju a je neodređeno ili što bi matematičari rekli teži ka beskonačnosti kad vrijednost ispod razlomka teži nuli, što bi po uzoru na tvoj primjer moglo da prestavlja "SVE", b je "NEŠTO" (neka proizvoljna konačna vrijednost) a 0 je "NIŠTA". Znači dolazimo do nekog zaključka tipa "Sve što postoji je ustvari kad uzmeš nešto i podijeliš ga sa ničim." xD. Kakav mozgoparajući zaključak.

Sa "NIŠTA" se ne može ništa sabirati, oduzimati ili dijeliti. Jer se u tom slučaju "podmuklo" nameće NELOGIČNA konstatacija da ipak u ništa može postojati nešto. Ako podijeliš, sabereš ili oduzmeš nešto "od" ili "sa" ništa dobijaš nešto što je na vrlo podmukao način pripisano onom ništa, a u stvari već postoji(je postojalo) kao nešto!
S obzirom da se ođe radi o nekoj "intelektualnoj eliti" onda čisto iz moje blagorodnosti, dječijoj naivnosti i maXimalnoj neiskvarenosti ne želim da vidim ono nešto što je nevaljalo

[pecaros]

Tražite li to logiku u apsurdu?



Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk

Blumun, ne želim diskusiju! Ali ti ipak moram reći iz nekog mog iskustva ođe na forum. Široko ti je polje obrazovanja. Imaš IZRAŽENU želju za dopunjavanjem istog. Ali ja iako tretiran ođe od nekih prećutno a i od nekih i vrlo konkrentno transparentno kao budala
.....eto i pored toga ti kažem da ti logika nije jača strana. Ne zavaravaj se.

[Caesar]

Zbog ovoga je Imanuel Kant definisao Prostor i vrijeme kao Apriori Transcedentalne koncepte, jer naš mozak jednostavno ne bi mogao da kreira nijednu misao ili viziju itd. (nezavisno da li je porijeklo empirijsko ili racionalno) a da se ona ne pojavljuje u nekom prostoru ili u nekom vremenu. Zbog toga ti imaš pravo da kažeš "što god da pomislim to nije "ništa", nego je "nešto", ali obično kad se u filozofiji pominje "ništa" misli se na ono o čemu je pisao pecaroš, jer u suprotnom čovjek može da ulazi u te filozofske raspravke koje ne vode nikuda.

Ne razumijem, kako moze da se ulazi u rasprave? Svaka prica o sustini "nista" jeste "nesto". Meni se tu svako razmisljanje zavrsava i ne vidim potencijal za nesto vise. Ali ako ovo sto sam rekao zanemarimo, sigurno da se otvara prostor za filozofiranje o "nista". Sto je isto ok ko voli. Rasprava o 'nista" je zapravo rasprava o Bogu. Uzaludna. Govoriti o "nista" iz sfere manifestovanog je apsurd. Sferu manifestovanog karakterise jedna rijec a to je "postojanje". A sve sto postoji sklono je propadanju, nestajanju, promjeni na kraju. Neprimjenjivo na Boga pa i na "nista". Mi "nista" ne mozemo da razumijemo vec samo da iskusimo. Izvan granica uma je. Prica o sustini "nista" je palamoodjenje isto kao i prica o sustini Boga. Nesto sto "ne postoji" ne moze ni da se shvati umom niti posledicno da se o tome prica. Tisina najbolje odgovara tim konceptima jer svaka prica "nista" pretvara u "nesto", a Boga u odvec krupnog bradonju. Sto nas sve vodi na jedan put i sa manje buke nepotrebnih rijeci. Doduse malo duzi put. Ako budemo postepeno iskljucivali sta "nista"/Bog nije ostace na kraju ono sto jeste. Od price leba nema. Ko ne vjeruje, nek proba da nam ovdje da dokaz da "nista" postoji.

[Bluemoon]

Ne razumijem, kako moze da se ulazi u rasprave? Svaka prica o sustini "nista" jeste "nesto". Meni se tu svako razmisljanje zavrsava i ne vidim potencijal za nesto vise. Ali ako ovo sto sam rekao zanemarimo, sigurno da se otvara prostor za filozofiranje o "nista". Sto je isto ok ko voli. Rasprava o 'nista" je zapravo rasprava o Bogu. Uzaludna. Govoriti o "nista" iz sfere manifestovanog je apsurd. Sferu manifestovanog karakterise jedna rijec a to je "postojanje". A sve sto postoji sklono je propadanju, nestajanju, promjeni na kraju. Neprimjenjivo na Boga pa i na "nista". Mi "nista" ne mozemo da razumijemo vec samo da iskusimo. Izvan granica uma je. Prica o sustini "nista" je palamoodjenje isto kao i prica o sustini Boga. Nesto sto "ne postoji" ne moze ni da se shvati umom niti posledicno da se o tome prica. Tisina najbolje odgovara tim konceptima jer svaka prica "nista" pretvara u "nesto", a Boga u odvec krupnog bradonju. Sto nas sve vodi na jedan put i sa manje buke nepotrebnih rijeci. Doduse malo duzi put. Ako budemo postepeno iskljucivali sta "nista"/Bog nije ostace na kraju ono sto jeste. Od price leba nema. Ko ne vjeruje, nek proba da nam ovdje da dokaz da "nista" postoji.

Samo da rečem da volim da čitam tvoje postove na temu upravo mi se sviđa ovaj dio da tišina odgovara tim konceptima.

Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk

[Solid]

Ne razumijem, kako moze da se ulazi u rasprave? Svaka prica o sustini "nista" jeste "nesto". Meni se tu svako razmisljanje zavrsava i ne vidim potencijal za nesto vise. Ali ako ovo sto sam rekao zanemarimo, sigurno da se otvara prostor za filozofiranje o "nista". Sto je isto ok ko voli. Rasprava o 'nista" je zapravo rasprava o Bogu. Uzaludna. Govoriti o "nista" iz sfere manifestovanog je apsurd. Sferu manifestovanog karakterise jedna rijec a to je "postojanje". A sve sto postoji sklono je propadanju, nestajanju, promjeni na kraju. Neprimjenjivo na Boga pa i na "nista". Mi "nista" ne mozemo da razumijemo vec samo da iskusimo. Izvan granica uma je. Prica o sustini "nista" je palamoodjenje isto kao i prica o sustini Boga. Nesto sto "ne postoji" ne moze ni da se shvati umom niti posledicno da se o tome prica. Tisina najbolje odgovara tim konceptima jer svaka prica "nista" pretvara u "nesto", a Boga u odvec krupnog bradonju. Sto nas sve vodi na jedan put i sa manje buke nepotrebnih rijeci. Doduse malo duzi put. Ako budemo postepeno iskljucivali sta "nista"/Bog nije ostace na kraju ono sto jeste. Od price leba nema. Ko ne vjeruje, nek proba da nam ovdje da dokaz da "nista" postoji.

Ja sam tebi odgovorio bio iz epistemološke perspektive vezano za koncept "ništa" jer si ti krenuo bio u tom pravcu sa razmišljanjem. A "ništa" kao neki generalni koncept mi je tek beznačajan. Jedino mi ovako kao laiku "ništa" ima smisla ako mu dodamu dozu ograničenosti tj. ništa kao odsustvo nečega u zatvorenom/ograničenom frejmvorku, jedan primjer takvog frejvorka se može naći recimo u svijetu kompjutera đe se sve svodi na tu dihotomiju jedinica i nula (ili prekidača koji je "on" ili "off"), ništa bi moglo da prestavlja odsustvo jedinice (tj. nečega), ima ovakvih primjera gdje "ništa" može da se definiše kao odsustvo nečega u određenom frejmvorku razmišljanja. U okviru takvog razmišljanja mi "ništa" ima smisla, ali ovo što ti pominješ je više kao neko univerzalno ništa, tj. "ništa" kao "odsustvo svega", e to "ništa" mi je beznačajno nekako iako nisam pragmatičar po razmišljanju, ali odsustvo svega mi nema apsolutno nikakvu primjenu i smisao.

Samo ne znam kako si Boga upleo u sve ovo, pretpostavljam da se vodiš time da je bog kao koncept koji nam je logikom (ne i intuicijom) nedostupan, pa samim tim misliš da ne postoji (osim u našim glavama) i da je takođe u istom košu sa ovim "ništa". Ali Bog (u monoteističkim religijama) je definisan kao nešto, kao neki entitet sa odrđenim sposobnostima i pravilima itd., nisam siguran da je definisan ni kao "sve" ni kao "ništa", nego upravo kao "nešto". A "nešto" ako je nama neshvatljivo ne mora da znači da je "ništa", jer aj probaj šimpanzi da objasniš neki koncept iz matematike ili filozofije, za njega je to isto kao što je za tebe bog, jedno veliko "ništa", njega interesuje samo banana . Ili drugi primjer, sunce nas svaki dan obasjava svojim zracima, samo mali spektar tih zraka je nama vidljiv, određeni spektar infracrvenih zraka osjećamo kao toplotu, ali ogromni dio tog spektra nije dostupno našim čulima, ali to ne znači da on ne postoji i da je u istom košu sa "ništa". Jer ako se vodiš takvom logikom, ti si onda onaj zadrti Empirista, đe ako nam nešto nije dostupno empirijski onda ono ne postoji, a to razmišljanje mi je dosta ograničavajuće moram priznati.

Možeš li mi isto objasniti ovaj dio "Mi ništa ne možemo da razumijemo, samo da iksusimo", jer moram priznati da nisam siguran da razumijem taj dio, meni je nekako logično da se "ništa" ne može iskusiti, a razumjeti se djelimično može.

[pecaros]

Baššš to ništa i to ono najprostije nšta je dokaz i to logički da postoji Bog i vječnost. A nas su učili da je iz ništa sve stvoreno. U stvari radi se o bezvremenskoj vječnosti koja nema svoj početak a ni kraj.
Ali, što to sve vrijedi pričat kaddddd.....

[Bluemoon]

Semjuel Beket teater apsurda Čekajući Godoa.

Razgovor između aktera je ako ništa a ono jedinstven oblik humora na apsurd života.

[Caesar]

J

Možeš li mi isto objasniti ovaj dio "Mi "ništa" ne možemo da razumijemo, samo da iksusimo", jer moram priznati da nisam siguran da razumijem taj dio, meni je nekako logično da se "ništa" ne može iskusiti, a razumjeti se djelimično može.

Tvoje pitanje zalazi opet u definisanje 'Nista". Necemo to raditi. U ovoj nasoj realnosti - Kad prvi put stanes na tle Afrike, hram Kali... vidjeces sta znaci iskusiti, a ne razumjeti. Pa bio si i zaljubljen nadam se ili je to samo lucenje hormona u pitanju? Siguran sam da si imao do sada takvih iskustava na drugim mjestima i okolnostima. Ova mjesta su poznata po tome za svakog. Iskusiti u metafizickom smislu znaci preci preko. Ne prelazi se umom preko. Dobar je za burgijanje do granice, a onda postaje prepreka. Srcem se ide preko.

BTW mislim da u binarnom sistemu nula ne moze da se poistovjecuje sa nista. 0 je suprotno od 1. To je sve. Dva stanja. yin i yang

[Bluemoon]

A šta ako se zaljubiš u nekoga koga ne znaš,ono VR?

Ni kako izgleda,ni kako se zove ETC.

LM ima knjiga cijela o Nuli više iz ugla matematike koliko je ta Nula bitna.

Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk

[Caesar]

A šta ako se zaljubiš u nekoga koga ne znaš,ono VR?

Ni kako izgleda,ni kako se zove ETC.

Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk

Ja sve nepoznate VR prijatelje, ljubavi... sa foruma, insta, fejs...vidim kao celavog neobrijanog lika u boksericama i trik majici sa stomacinom i sa ostacima pice i piva na kaucu sa kojeg meni pise porukice. To umnogome olaksava nepristrasnu komunikaciju. Topla preporuka.

[Bluemoon]

Ja baš ne razmišljam o fizičkom izgledu nego mi i jeste prednost da rasterećena materijalnog vidim ljepotu nečijeg uma/duše kao i rasterećenost obaveze susreta.
Mislim na neke lijepe teme politika je zlo tu se upustim u intelektualna nadgornjavanje uz nekad ozbiljne doze cinizma da mi se maći od tog dijela VR.

Nego,kad pomenuh onu knjigu provjerite Geopoetika je izdala autor je Deni Geđ ima i istorijski kontekst.Možeš i nju uzeti u obzir kad odeš na selo.

Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk

[NHM]

Kami beletrističar i Kami filozof dva suprotna načina pisanja. Nikad jasniji i precizniji izraz u okviru njegove beletristike, ekstremno čitka, dok mu je filozofija baš naporna za čitanje. Kako ga ono bjehu opisivali za beletristiku - Kafkina misao pisana Hemingvejevim jezikom?


Mislim da je prošlo punih 20 godina otkad sam čitao Mit o Sizifu. Možda sam ga čitao prerano.

[Bluemoon]

Prvo što sam od njega pročitala je bila obavezna lektira u školi a to je Stranac.

Urezalo mi se u sjećanje sam početak.

Majka mi je danas umrla. A možda i juče, ne znam. Primio sam telegram iz doma staraca: »Majka umrla. Sahrana sutra. S osobitim poštovanjem.«

Međutim, to ništa ne znači. Možda je to bilo i juče.

Tad sam pomislila JBT što je ovo. Dobro bez ovo JBT tad nisam za psovke znala ni u mislima.

A ova scena mi je naročito ostala upečatljiva jer sam je intezivno zamislila.

Gledao sam prirodu oko sebe. Prolazeći kroz redove čempresa, koji su vodili prema brežuljcima sve do ivice horizonta, kroz ovu crvenu i zelenu zemlju, pored retkih kuća koje su se jasno ocrtavale — razumevao sam majku. Veče je u ovom kraju moralo biti neki tužni odmor. Od sunca koje je danas jako pržilo podrhtavao je čitav pejsaž, tako da je i on postajao nečovečan i sumoran.

Može bit da je bolje opisao filosofiju preko beletristike no preko svojih filozofskih djela.Jel i to apsurd.Jes.

[Cincinat]

Ne može da se zamisli ni četvrta dimenzija, pa ona može da bude predmet razmišljanja. Tako je i kod "ništa". To je pojam, ili koncept, kao svaki drugi. Da nismo sposobni da ga razabiramo, ne bismo ga ni bili svjesni. Ako hoćemo da mu ispitamo suštinu, treba da mu priđemo kao bilo kom drugom pojmu. Suština je ono svojstvo bez koga entitet prestaje da postoji. Bez čega "ništa" prestaje da postoji? (P. S. Rasprostranjen, "bajat", dosadan, prevaziđen i odbojan je nadobudni egzibicioniozam u raspravljanju, pa predlažem da istražujemo u skladu sa filozofskim načelom milosrđa - "charity principle", kako bismo zaista napravili korisno i zabavno otkirće).

[Bluemoon]

Meni kopka da rečem pažnju nešto drugo iako mi je drago da pišete iz ugla filozofije uostalom taj je podforum.

_________________

Recimo:

OBERIU je antologija kratkih djela trojice vodećih ruskih apsurdista: Aleksandra Vvedenskog, Daniila Harmsa i Nikolaja Zabolotskog. Između 1927. i 1930., njih trojica činili su jezgru avangardne književne skupine nazvane OBERIU (od akronima koji označava Sindikat prave umjetnosti). Bio je to pokret tako vješto anarhičan i tako brzo potisnut da su čitatelji tek tri desetljeća nakon što je ugašen počeli otkrivati ​​njegov čudan i neobičan sjaj - i tada samo u samizdatu i emigrantskim publikacijama.

Neki su ga nazivali posljednjom ruskom avangardom, a drugi prvim (i posljednjim) primjerom apsurdizma u Rusiji. Premda teško za golubove, OBERIU i užici njegove poezije i proze su, s ovom zbirkom, napokon u potpunosti otvoreni čitateljima engleskog govornog područja. Vješto prevedene kako bi se očuvao čudan šarm izvornika, ove pjesme i proza ​​prikazuju svu urnebesnost i tragediju, nelogičnu akciju i lutkarsko nasilje i erotiku te halucinantni intenzitet koji je srušio bijes sovjetskih cenzora. Danas oni nude neobičan odraz iskrivljene stvarnosti koju odbacuju.





Dakle,društvena zajednica koja čovjeka/pojedinca ćera u apsurdizam.

[Cincinat]

Čini mi se da Kamijev apsurd nastaje zbog otuđenja, jer i naslov – Stranac, ukazuje na to. Otuđenje je nekakav izostanak bliskosti. Takođe, sa kime se najčešće poistovjećuje stranac. Sa stanovnikom druge države, sa kojim čovjek ne dijeli jezik i kulturu. Dakle, stran je onaj sa kime nije moguće ostvariti povezanost usljed nerazumijevanja ili zbog toga što taj neko ne dijeli vaše najdublje vrijednosti i niste u mogućnosti da ih sa njim uspostavite. Tako i član vaše porodice može da vam bude stranac: ako vam je tetak lopovčina, a svi ga u porodici vole i govore kako se "snašao", odjednom svi oni postaju stranci. Ako zemljaci biraju čas mafijaše, čas šarlatane, špekulante, oportuniste, nacionaliste i druge neautentične i prevaziđene ljude na vlast, a komšije kradu zajedničke prostorije, odjednom svi postaju stranci. Ti postaješ nijem. Priroda postaje tužno podsjećanje na život koji se ne živi.

Mislim da takva nezajednica neljudi u kojoj čovjek nema način da se ispolji u svome ljudskom izdanju dovodi do neživota. Vi u isto vrijeme živite, a ne živite, što je protivrječnost. Dakle apsurd.

Da li ti vam je teško da prenesete neki dio te knige ovdje – ako je zanimljiva da i ja uzmem da je pročitam.

[Bluemoon]

Nemam ali me zainteresovalo iz pogleda sovjeta ovdje se navode tri autora u tom rangu.Ne da mislim no sam gotovo sigurna da su čak hard kor u odnosu na Kamija.Planiram da je uzmem svakako.

Znam da nije lako čitati sovjete naročito iz tog ugla ali može biti izazovno.Nekome ne prija ni Arhipelag Gulag od Solženjicina,ni toliko sovjetskih pisaca no mislim da su sovjeti dali gotovo najplodonosnije pisce na polju toga đe čovjek bude doćeran do te litice o kojoj govoriš.U arhipelagu Gulag Solženjicin je ipak opisao kako da bude i sa tim sasvim okey.Pekić se na njega nadovezao u knjizi 1999.

Sve to mi je bliskije no lažna američka prozak bulšit sve super filosofija.

[Cincinat]

Baš je zanimljivo sagledati apsurd i iz njihovog ugla. Zanimljivo je i kako se sam Kami borio protiv apsurda. Kažu da je bio šarmantan, da je volio da se šali i zabavlja i da su ga ljudi voljeli.

[Bluemoon]