Izvorno ateizam dolazi od grčke riječi "a" - što znači ne, i od grčke riječi "theos" - što znači Bog, i generalno se uzima kao gledište, stanovište da ne postoji(e) bog (ovi). Šire upotrebljen smisao denotira nevjerovanje u Boga i konzistentno je, blisko je, agnosticizmu. U užem ili tzv. striktnom-strogom, smislu ateizam denotira ili označava vjerovanje da Bog ne postoji, i ovo je ujedno postalo standardno poimanje ateizma. Znamo da je u "Apologiji" Sokrat bio osuđen zbog ateizma, tj. jer nije vjerovao u "oficijelne-priznate" atinske bogove-božanstva.
Takođe, bitna je distinkcija između teorijskog ateizma i praktičkog ateizma, i ta distinkcija je ključna. Teorijski ateizam ili bolje ateista je ona vrsta ateiste koji samo-svjesno poriče ili negira egzistenciju ili postojanje božanstva, tj. savršenog, vrhovnog, uzvišenog, najvišeg bića, dok je praktičan ateista onaj koji može da vjeruje u postojanje nekog savršenog bića, ali živi po ubjeđenje da nema Boga.
Drugim riječima, ateizam je pozicija koja afirmiše nepostojanje Boga, i kao takva prije preporučuje pozitivno nevjerovanje nego uobičajenu suspenziju vjerovanja. Dalje, budući da su različita božanstva predmet vjerovanja (različite religije), moguće je da se neko okvalifikuje ili smatra ateistom s obzirom na vjerovanje u jednog tačno određenog boga (pripadnik jedne religije) i simultano nevjerovanje u sva ostala božanstva. Generalno, ateisti kritikuju tradicionalne argumente u prilog vjerovanja i pokušavaju da opravdaju pozitivno nevjerovanje tako što naglašavaju da karakteristike ili svojstva pripisana tom vrhovnom biću nisu koherentna (međusobno se isključuju), kao i da količina i raznolikost zla u svijetu pokazuju i dokazuju da ne postoje takva vrhovna, savršena i sve-moguća bića.
Po meni, ateista nije čovjek bez vjere, ako bi se vjera u Boga uzela kao jedini način vjerovanja, bilo kojeg Boga, bilo koja religija. Neadekvatno je, i totalno isključujuće, misliti da je ateista onaj koji nema vjere ni u šta, pa ni u Boga (nekog od Bogova, zavisi). Jedna od interesantijih, i svakako poznatih, knjiga koje se bave ovim pitanjem, vrlo široko i sistematično, je JUNGOVA knjiga "Postoji li Bog?", i preporučujem je na čitanje (na našem jeziku svkako jedan od najboljih izvora).