Član 99
Kad je neko lice umrlo ili je proglašeno za umrlo, organ nadležan za vođenje matičnih registara dužan je da, u roku od 15 dana po izvršenom upisu, dostavi smrtovnicu ostavinskom sudu.
Ako organ nadležan za vođenje matičnih registara nije u mogućnosti da pribavi podatke za sastavljanje smrtovnice, dostaviće smrtovnicu samo sa onim podacima kojima raspolaže i iznijeće razloge zbog kojih nije mogao smrtovnicu da potpuno sastavi i navešće podatke koji bi mogli poslužiti sudu za pronalaženje nasljednika i imovine umrlog.
Ako je neko lice umrlo van teritorije jedinice lokalne samouprave u kojoj je imalo prebivalište, odnosno boravište organ nadležan za vođenje matičnih registara će ostavinskom sudu dostaviti samo izvod iz matičnog registra umrlih, kao i podatke kojima raspolaže, a koji mogu poslužiti za sastavljanje smrtovnice.
Član 100
Smrtovnica se sastavlja na osnovu podataka dobijenih od srodnika umrlog, od lica sa kojima je umrli živio, kao i od drugih lica koja mogu pružiti podatke koji se unose u smrtovnicu.
Smrtovnica se sastavlja i u slučaju kad umrli nije ostavio imovinu.
Član 101
Ako je ostavinskom sudu dostavljena nepotpuna smrtovnica ili samo izvod iz matičnog registra umrlih, sud, odnosno notar će prema okolnostima sam sastaviti smrtovnicu, ili će sastavljanje smrtovnice povjeriti organu nadležnom za vođenje matičnih registara.
Sud, odnosno notar može, kad je to cjelishodno, sam sastaviti smrtovnicu i kad je izvodom iz matičnog registra umrlih ili drugom javnom ispravom dokazana smrt nekog lica ili njegovo proglašenje za umrlo.
Član 102
U smrtovnicu se unose sledeći podaci:
1) lično ime ostavioca i po mogućnosti matični broj, ime jednog od njegovih roditelja, ostaviočevo zanimanje, datum rođenja i državljanstvo, a za ostavioca koji je bio u braku i prezime koje je imao prije sklapanja braka;
2) dan, mjesec, godina, mjesto i po mogućnosti čas smrti;
3) mjesto u kome je umrli imao prebivalište, odnosno boravište.
U smrtovnici treba, ako je to moguće, navesti:
1) lično ime, datum rođenja, zanimanje, prebivalište, odnosno boravište ostavičeovog bračnog druga i bračne, odnosno vanbračne i usvojene djece;
2) lično ime, datum rođenja i prebivalište, odnosno boravište ostalih srodnika, koji bi mogli biti pozvani na nasljeđe na osnovu zakona, kao i lica koja su pozvana na nasleđe na osnovu testamenta;
3) mjesto gdje se nalazi imovina koju je ostavilac ostavio; imovina za čije držanje, čuvanje ili prijavljivanje postoje posebni propisi; gotov novac, hartije od vrijednosti, dragocjenosti, štedne knjižice ili druge važne isprave; navesti dugove ostavioca; da li je ostavio pisani testament, ugovor o doživotnom izdržavanju ili sporazum o ustupanju i raspodjeli imovine i navesti gdje se oni nalaze, a ako je ostavilac sačinio usmeni testament, onda lično ime, zanimanje i boravište svjedoka pred kojima je usmeni testament sačinjen; da li se očekuje rođenje ostaviočevog djeteta i imaju li njegova djeca ili bračni drug staraoca; datum i mjesto smrti bračnog druga ili ostaviočevog djeteta ili koja druga lica koja bi mogla biti pozvana na nasljeđe, a koja su umrla prije ostavioca.
Član 103
Popis i procjena imovine ostavioca vrši se po odluci ostavinskog suda kada se ne zna za nasljednike ili za njihovo boravište, kada su nasljednici lica koja usljed maloljetstva, duševne bolesti ili drugih okolnosti ne mogu sama voditi brigu o svojim pravima i interesima, kada zaostavština treba da se preda jedinici lokalne samouprave ili drugom pravnom licu, kao i u drugim opravdanim slučajevima.
Sud će popis i procjenu narediti i na zahtjev nasljednika, legatara ili povjerilaca.
Popis i procjena imovine izvršiće se i bez odluke suda prilikom sastavljanja smrtovnice, ako to traži koji od nasljednika, legatara ili povjerilaca.
Član 104
Popis će obuhvatiti cjelokupnu imovinu, nepokretnu i pokretnu, koja je bila u posjedu ostavioca u vrijeme njegove smrti.
Popis će obuhvatiti i imovinu koja je pripadala ostaviocu, a koja se nalazi kod drugog lica, sa naznačenjem kod koga se nalazi ta imovina i po kom osnovu, kao i imovinu koju je držao ostavilac, a za koju se tvrdi da nije njegova svojina.
U popisu imovine zabilježiće se potraživanja i dugovi ostavioca, a posebno neplaćeni porezi i drugi doprinosi državi.
Član 105
Pokretne stvari popisuju se po vrsti, rodu, broju, mjeri i težini ili pojedinačno.
Nepokretnosti se popisuju pojedinačno, sa naznačenjem mjesta gdje se nalaze, kulture zemljišta i katastarskih podataka, ako su poznati.
Član 106
Prilikom vršenja popisa imovine istovremeno će se naznačiti vrijednost pojedinih pokretnih i nepokretnih stvari koje ulaze u zaostavštinu.
Član 107
Kad postupak raspravljanja zaostavštine sprovodi sud, popis i procjenu imovine vrši sudski službenik ili notar kojeg odredi taj sud. Popis i procjenu imovine može izvršiti i nadležni organ.
Popis i procjena se vrše u prisustvu dva punoljetna lica, a kada je to potrebno i uz učešće vještaka odgovarajuće struke.
Popisu i procjeni može prisustvovati svako zainteresovano lice.
Član 108
Ako učesnici prigovore popisu ili procjeni imovine, sud, odnosno notar može, ako to smatra za potrebno, odrediti da se izvrši ponovo popis ili procjena.
Ako popis imovine nije izvršen, sud, odnosno notar može, na osnovu podataka zainteresovanih lica, sam utvrditi imovinu koja ulazi u zaostavštinu.
Član 109
Nadležni organ ili notar koji je izvršio popis i procjenu zaostavštine dostaviće podatke o izvršenom popisu i procjeni ostavinskom sudu.
Član 110
Kad se u zaostavštini pronađu predmeti za čije držanje, čuvanje ili prijavljivanje postoje posebni propisi sa njima će se poslije izvršenog popisa postupiti po tim propisima.
Član 111
Ako se utvrdi da ni jedan od prisutnih nasljednika nije sposoban da upravlja imovinom, a nema zakonskih zastupnika ili ako su nasljednici nepoznati ili odsutni ili kad druge okolnosti nalažu naročitu opreznost, nadležni organ ili notar predaće, u hitnim slučajevima, imovinu ili njen dio na čuvanje, pouzdanom licu i o tome će odmah obavijestiti sud na čijem se području ta imovina nalazi, koji može ovu mjeru izmijeniti ili ukinuti.
Gotov novac, hartije od vrijednosti, dragocjenosti, štedne knjižice i druge važne isprave treba u takvom slučaju predati na čuvanje sudu ili notaru, na čijem se području nalazi imovina i obavijestiti ostavinski sud o svim mjerama za obezbjeđenje zaostavštine.
Član 112
Kad je po ovom zakonu potrebno postaviti privremenog staraoca zaostavštine, postavljanje će izvršiti ostavinski sud.
Prije postavljanja privremenog staraoca sud će, po mogućnosti, zatražiti mišljenje u pogledu ličnosti staraoca od lica koja su pozvana na nasljeđe.
U slučajevima iz st. 1 i 2 ovog člana, kad se ostavinski postupak sprovodi kod notara, notar je dužan da vrati spise predmeta sudu koji mu je povjerio sprovođenje postupka raspravljanja zaostavštine.
Bookmarks