Jutro
tu smo da se peckamo i žuljamo. Široka tema, jako lijepa. Da ispuscam i ja neke žetone.
Jel sebičan brat koji *ebe, ima 4-5-6 djece koju mu podižu žena, majka i neudate sestre? Cg je opstala na tome. Đe je fala tim ženama, majkama, sestrama? Ulica, svetica, naziv institucije? Dobiju samo po kancer od ovog društva i sredine.
Jel sebičan pop koji uprca 6-7, koji nema posao od 7-16h, nema platu, ali popuje porodicama rađajte se, ajde možete vi to. Nemaju svi iste uslove.
Starija đeca (8,9,10,11,12,13,14,15,16,17,18) podižu mlađu - ko je njih pitao da budu roditelji i odgovorni za djecu od 1, 2,3, 4 godine - to nije sebično?
Jesu li dijabetičari koji imaju troje/četvoro djece sebični?
Roditelji jednog/dvoje djeteta su sebični ako priznaju sebi da bi im za treće dijete fokus bio u rascijepu i ne prihvataju priču "đeca se sama podižu"?
Možda komšinica koja ima dva psa/tri mačke a nema djecu nije sebična, nego usamljena i živi u strahu?
Ili ona koja ima jedno dijete nije sebična nego je možda imala zahvat u kbc-u đe su je iskasapili i ostrugali to malo zdrave utrobe što joj je ostalo nezahvaćeno od virusa.
Ili prosto neko smatra da nije dorastao "zadatku", možda ima i konstatovanu šizofreniju ili neku drugu šifru i želi da zaustavi ciklus? Skroz legitimno i vrijedno poštovanja.
Koliko je sve ovo lakši put? Lakši po kome, za koga? Ko to kači na društvene mreže?
Je li toliko teško priznati sebi da ne znamo, ne poznajemo, i osjetiti nesigurnost i saosjećati prema nekom nepoznatom, o čijem zdravlju ili uslovima nemamo pojma? Jer nemamo.
Nego, eto, kako to izgleda kad zloupotrebljavamo svoje riječi (uradih to), i traćimo ličnu moć (energiju) koju smo stekli. Kada svoj glas koristimo da bi drugima izazvali
stid ili
osjećaj krivice, tada činimo najgoru moguću vrstu prestupa, jer koristimo ono što govorimo da bi
uništavali umjesto
stvarali. Zato nam i ne ide proizvodnja, a na koncu ni reprodukcija.
Zloupotreba riječi je npr ogovaranje koje je okosnica naše kulture. Ružno govorimo o drugima iza njihovih leđa, ni ne razmišljajući mnogo o tome, i osjećamo svojevrsno zadovoljstvo i sklonost prema ljudima sa kojima tračarimo i uživamo što smo dio takve grupe. U manjini su oni koji to prerastu.
Znaš da se ovo ne odnosi lično na tebe, ali valja osvijestiti da ono što govorimo ima itekako uticaja na naše okruženje. Odgovornost. Saosjećanje. Umjerenost. Velikodušnost. Čistota namjere. Poniznost neka.
Bookmarks