Smrt i kako se sresti sa njom

[Bluemoon]

Meni je ovo bas infantilan post i tumacenje izreke

Iz tog ugla može biti ja sam gledala iz onog što se tiče samog čovjeka o kojem je pisao.
I ja stalno u temi smrti volim onu Bulgakovu rečenicu čovjek je smrtan ali nije u tome sva nevolja no što ne zna kad se probudi šta ga čeka.
I sad ođe da podijelim jednu anegdotu đe sam bila u društvu sa nekim duhovnikom i jednim mojim prijateljem koji ga je podozrivo pitao a reci ti meni ako ima tog boga što ovim zlobnicima i lošim ljudima daje dug život a oni dobri odu "prije vremena".A ovaj mu ni pet ni šest odgovara mrtav ladan pa vidiš bog je praktičan on ove druge pušta da se poprave.

I da se vratim na ruske pisce.Sve više sumnjam da su Jesenjin i Majakovski izvršili samoubistvo.Jesenjin jer je bio tako nježan i stihovi su mu bili sav svijet u svakoj riječi a Majakovski jer je bio veliki revolucionar.

Ima nešto gore od smrti a to je čovjek koji je u stanju da drugome oduzme život.

Po nekakvoj komandi.

Kako čovjek koji drugome oduzme život živi sa tim,kako može da zaspi,kako živi znajući da svaki korak,svaki momenat koji ima u svoj život koji načini,svaki udah i i izdah,svaki zalazak sunca i svaki otkucaj časovnika je oduzeo drugome ljudskom biću.

Meni bi to bilo gore od same smrti.