Crna Goro Ti Si Na Potezu

[Dobrusky]

Otvoreno pismo Inicijative Bošnjaka i Albanaca, potomaka nevinih žrtava ekstremnog crnogorskog srbovanja[/SIZE]

Crna Goro, ti si na potezu


Najmanje su tri razloga koji su nas opredijelili da napišemo ovo pismo, ali da te razloge ne bismo samo suhoparno i taksativno nabrajili, želimo da ih u jednom sažetom obrazloženju, svakoga pojedinačno, fokusiramo i obnarodujemo.

Razlog prvi:
U 2006. godini Crna Gora je obnovila skoro vijek osporavanu državnost. Državnost je obnovljena zahvaljujuci svim građanima Crne Gore, bez obzira na političku, vjersku ili nacionalnu i svjetonazornu pripdadnost, koji Crnu Goru osjećaju kao svoju jedinu i bezrezervnu državu. Da je obnavljanje bilo koje i kakve državnosti istorijski čin, ne treba puno dokazivati, ali zato u crnogorskom slučaju, izgleda, i to pitanje iz istorije, najmanje na osnovnoškolskom nivou, treba često ponavljati. A u ''ponavljanju'' takvog gradiva neophodno je akceptirati ko su bili nosioci i protagonisti borbe za obnavljanje državnosti, ko su bili protivnici, šta je ko od svega dobio u vremenu sadašnjem od države Crne Gore, šta će možda tek dobiti, a šta je ko izgubio?
Upravo u ova dva posljednja pitanja leži i drugi razlog zbog kojega pišemo ovo pismo:
Osjećajno i emotivno pripadajući ideji samostalne države Crne Gore bili su njeni autohtoni građani, i to Crnogorci, Bošnjaci, Albanci i drugi. Suprotno ovome je ponašanje jednog dijela Srba koji Crnu Goru, iako u njoj žive, nikako ne doživljavaju kao svoju samostalnu državu već bi je htjeli vidjeti pod okriljem države Srbije. Crnogorski Srbi ta svoja htjenja brane sa hiljadu i jednim razlogom, i to sve dotle da osporavaju i autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve i crnogorski jezik i autohtonost crnogorske kulture i duhovnog nasljeđa, velikim dijelom i crnogorsku istoriju kao nešto što se dešavalo nezavisno od Srbije i njenih tendencija prema Crnoj Gori. I sve to sada zvanično propagiraju i nameću kroz zvanične državne organe i institucije, političke, zakonodavne, upravne, kulturne, vjerske i druge provinijencije. Dakle, pokušavaju stalno da podriju i crnogorsko drustvo i crnogorsku drzavu, i to vrlo transparentno, a bez ikakvih stvarnih istorijskih činjenica i uporišta.
Suprotno ovome, Crnogorci po osjećaju i djelovanju, računajući među njima Bošnjake i Albance, prilježno pokušavaju da ponovo vraćenu na svjetsku scenu crnogorsku državu reafirmišu i stave na glajz koji ide k evropskim i sjevernoatlantskim integracijama. Stoga smo dužni da ukažemo da se, u ovim postreferendumskim procesima, čini velika nepravda prema dva naroda koji žive u Crnoj Gori, prema Bošnjacima i Albancima.
Ta nepravda je višestruktuirana i razumljiva sa stanovista procesa gdje je dugogodišnje osporavanje postojanja ovih etnosa u Crnoj Gori zakonzervirano da je prvi korak dekonzerviranja svega što ove narode čini kao autohtone u Crnoj Gori vrlo težak, ali ga valja praviti, i to na prvom mjestu zarad očuvanja države Crne Gore pa i njih kao građana te države.
I upravo ovdje dolazimo do krunskog pitanja: Šta nam valja činiti, odnosno šta Bošnjaci i Albanci treba prvo da dobiju kao kontra uslugu njihove lojalnosti, od crnogorske države i društva? Odgovor na ovo, naizgled teško pitanje vrlo je jednostavan i ostvarljiv. On glasi:
Pošto su ova dva naroda u Crnoj Gori godinama, više od jednog vijeka, osporavani sa stanovišta njihove duhovne, kulturne, istorijske i vjerske osnove, i to upravo od onih snaga koje su i sada, a i na referendumu bile protiv obnavljanja crnogorske državnosti, ovim narodima definitivno država Crna Gora i crnogorsko društvo duguje satisfakciju koja bi se na prvom mjestu sastojala u priznavanju istoriskih procesa, uspona, padova, stradanja… kroz koja su ovi narodi prolazili živeći u Crnoj Gori i upravo ovo su elementi za treći razlog zašto pišemo ovo pismo:
Istina je da se godinama osporava i ''zaboravlja'' u udžbenicima istorije svih obrazovnih institucija i nivoa u Crnoj Gori objasniti zašto su se Bošnjaci i Albanci u prošlom vijeku više puta našli pod ekstremizmom crnogorskog srbovanja i zašto ta crnogorska srbovanja, koja su rezultirala zločinima nad crnogorskim Bošnjacima i Albancima, još nikada nijesu dostojno memorijalno obilježena. Zato i mislimo da memorijalni spomenici žrtvama budu podignuti, pa makar to zlonamjernici pokušavali tumačiti kao cijenu koju Bošnjaci i Albanci fakturišu Crnoj Gori za lojalnost i podršku njenom osamostaljenju i obnavljanju njene državnosti. Kako god ko to tumačio, ali zločini na Previji i Racinu kod Plava iz marta 1913. od zvanične vojske kralja Nikole, a pod komandom Avrama Cemovića i onaj pokolj iz 1924. u Šahovićima kod Bijelog Polja, kada je za tri noći ubijeno više od 2.000 Bošnjaka od velikosrpskih bezumnika u Kraljevini SHS, zaslužuju da budu dostojno obilježeni memorijalnim spomen-kompleksima. Mogli bi biti u vidu arhitektonsko-kiparskih rješenja, a možda i proglašenjem gusinjsko-plavske doline s okolinom zastićenom zonom i spomen parkom, nešto slično kao što je to urađeno u bivšoj Jugoslaviji u kompleksu Sutjeska i Tjentište ili na Kadinjači kod Kragujevca, a pokolj u Šahovićima, nekada velikom selu naseljenom muslimanskim bošnjačkim življem, obilježiti pored spomenika i vraćanjem selu prvobitnog imena.
I na kraju, kao četvrto, poslije tri navedena razloga dajemo i predlog u zaglavlju ovog otvorenog pisma-inicijative, imenovanim institucijama i organizacijama, da zvanično stanu iza inicijative o izgradnji navedenih spomen-obiljezja žrtvama zločina u plavsko-gusinjskoj dolini 1913, na Racinu i Previji (poklano više od 900 ljudi islamske vjeroispovijesti) kao i 1924. u Šahovićima kod Bijelog Polja (poklano vise od 2.000 žena, djece, staraca i muškaraca, muslimana, Bošnjaka).
Ovim činom bi bila prekinuta neopravdana sramna šutnja o mračnim zbivanjima u kojima su nestajali ljudi i to samo zato što su moleći se istom bogu kao i njihove komšije čitali i vjerovali u drugu knjigu i za posljednjeg vjerovjesnika priznavali Muhameda a.s.
Takođe, ovim činom bi zvanična crnogorska država i njene vlasti sprale sramotu šutnje s lica o događajima koje sav savremeni svijet osuđuje, a samo tako oprana lica, časna i čestita kakva i jeste, Crna Gora može u Evropu.
Takođe želimo da napomenemo da mišljenja iznesena u ovom pismu dijele mnoga udruženja crnogorskih građana u dijaspori.

Dakle, državo Crna Goro, ti si na potezu, stani iza ove inicijative a najveći dio materijalnog troška za realizaciju ove inicijative će, vjerujemo, snijeti građani Crne Gore koji žive u svijetu a u Crnu Goru gledaju kao u sunce koje im daje nadu i održava ih u duhovnoj čistoći.
Avdo Metjahić (glasnogovorik Incijative Association of Bosniak’s New York

http://www.republika.cg.yu/naslovna....ijest&id=72373

[gamechanger]

Одговорите чо'еку

[sniper]

Doslo vrijeme da se plate racuni ! ..........
A neka , neka !

[Dobrusky]

Doslo vrijeme da se plate racuni ! ..........
A neka , neka !

Ovdje se ne radi o nikakvim računima već o obavezi države Crne Gore prema njenim nedužno stradalim gradjanima, ukoliko je stvarno demokratska i želi takav atribut da zadrži.

[zippy]

Ako bismo isli ovom logikom svi gradjani bi kroz istoriju nasli razloga da traze nesto od Crne Gore.
O ovim pobrojanim slucajevima, na zalost, ne znam nista i ne kazem da ne bi trebalo izac u susret zahtjevu ali zasto svi sad nesto traze i zahtijevaju samo zato sto su glasali za nezavisnu Crnu Goru. Misljenja sam da se na referundum izlazilo da bi nam svima bilo bolje a ne da cim se dobije drzava pocne za zalopojkama i trazenjem.
Sa druge strane, oni koji su nezadovoljni ishodom referenduma zahtijevaju neke druge stvari.
A sto ne bi svi malo sacekali, bar dok drzava ne stane na noge, pa onda poceli sa zahtjevima? KOliko god ovo pitanje bilo vazno potomcima nevinih zrtava, ja bih se prvo za zive brinula pa tek onda odavala postu mrtvim.
I da, uvjek mi je malo islo na zivce postavljanje zahtjeva manjine kao "prioritet i obavezu" drzave. Nekako se gubi smisao vecine!
Ali, to je samo moe skromno misljenje.

[Dobrusky]

E, pa, Zyypi nisi u pravu. Nažalost.

Svim gradjanima Crne Gore se kroz historiju nijesu dešavali dogadjaji kao nama muslimanske vjere. Previja, Racina iz 1913 godine i Šahovići iz 1924 godine su jedinstveni dogadjaj koji se odnosio samo na nas crnogorske muslimane (danas Bošnjake) i Albance iz tog kraja bez obzira na vjeru.

Zar nije tužno što neznaš šta se dešavalo tvojim sugradjanima druge vjere i nacije? Meni su do detalja poznate muke kroz koje su prolazili Crnogorci, patriote Crne Gore za vrijeme srBske okupacije.To upravo potvrdjuje ovo što se u inicijativi iznosi da se historija jednostrano uči.

Sramotna je i pomisao, a kamo li konstatacija da se ovo traži zbog glasanja za samostalnost. To pokazuje nizak i pokvaren karakter onih koji ovako nešto tvrde, jer na taj način žele da dezavuišu stvari koje su veoma važne za normalan napredak društva. A to je medjusobno upoznavanje i razbijanje tabua iz prošlosti koji su bili bunkerisani i pod velikosrBskom šapom. Nazivati ovakve inicijative žalopojkama je više nego bezobrazluk. Da je sreće, pa da su ovu inicijativu pokrenuli naši sugradjani Crnogorci, mada ima veliki broj koji je podržavaju, našta him i sa moje strane neizmjerno hvala.

I šta ti ovo znači, mislim na ovo poentiranje na većinu i manjunu??? Ovdje je prije svega riječ o gradjanima, a potom o manjini kako vi volite da nas nazivate, a i sami ste manjina.

[zippy]

Dobrusky,
nismo se dobro razumjeli ocigledno a i znala sad da ce se desiti da me neko ne razumije dobro.
prvo, nisam ja nikoga nikad prozivala manjina jer se jezim takvih stvari.
Drugo, cuh od jednog Bosnjaka ( koji sam sebe tako naziva, za mene je oduvjek bio crnogorac) da su "oni" stali na stranu Crne Gore kad je njoj trebalo i da sad ocekuju nesto za uzvrat. Znaci nisam pricala iz svoje glave nego sam bila svjedok rasprave.
I da, tuzno je sto ne znam za ovakva desavanja ali je tuzno sto su nas o istoriji nase zemlje ucili jako malo jer je uvjek neko drugi bio prioritet. Tako da ti, na primer, ne znas za neke pokolje koji nemaju veze sa tvojom vjerom a desili su se na prostorima Crne Gore.
nadam se, da smo se sad malo bolje razumjeli.

[Edgar]

Dobrusky,
nismo se dobro razumjeli ocigledno a i znala sad da ce se desiti da me neko ne razumije dobro.
prvo, nisam ja nikoga nikad prozivala manjina jer se jezim takvih stvari.
Drugo, cuh od jednog Bosnjaka ( koji sam sebe tako naziva, za mene je oduvjek bio crnogorac) da su "oni" stali na stranu Crne Gore kad je njoj trebalo i da sad ocekuju nesto za uzvrat. Znaci nisam pricala iz svoje glave nego sam bila svjedok rasprave.
I da, tuzno je sto ne znam za ovakva desavanja ali je tuzno sto su nas o istoriji nase zemlje ucili jako malo jer je uvjek neko drugi bio prioritet. Tako da ti, na primer, ne znas za neke pokolje koji nemaju veze sa tvojom vjerom a desili su se na prostorima Crne Gore.
nadam se, da smo se sad malo bolje razumjeli.

Zippy neću da ometam tvoju raspravu sa dobrusky-em, ali me zanima ovo bold.

Mislim o ovoj temi bih jako malo mogao reći, ali kao historičara zanima me koji su se to pokolji desili na prostorima Crne Gore i kako ?

Ovo je možda sukob Bosanske i Crnogorske historiografije.

[Dobrusky]

Zyypi, ja tebe odlično razumijem. Ti poričeš Bošnjaštvo u Crnoj Gori iz neinformisanosti i neznanja. Nadam se da iza toga ne stoji nešto drugo, barem nebi trebalo, koliko te poznajem ovako virtuelno. Taj Bošnjak, ili ti je pogrešno obijasnio, ovo o čemu pričaš, ili si ga ti pogrešno razumijela. Tebi Zyypi i tome Bošnjaku koga ti smatraš za crnogorca, ali i svim drugima, treba da bude jasno sledeće: Crna Gora podjednako pripada Bošnjacima u Crnoj Gori, kao što pripada i etničkim Albancima, Srbima, Hrvatima, Crnogorcima i svim ostalim njenim državljanima. Nismo mi tu pali sa Marsa, nego smo glasali za samostalnost sopstvene države iz ubjedjenja i motiva iz kojih su glasali i svi ostali što su glasali za suverenost. A to je da će nam biti bolje !!!
E sad, kad imamo slobodnu našu državu slobodni smo pokreteti ovakve inicijative (a ne zahtjev i kukumavčenje) koje su u funkciji boljeg sjutra o čemu sam pisao i u gornjem postu.

I da, tuzno je sto ne znam za ovakva desavanja ali je tuzno sto su nas o istoriji nase zemlje ucili jako malo jer je uvjek neko drugi bio prioritet. Tako da ti, na primer, ne znas za neke pokolje koji nemaju veze sa tvojom vjerom a desili su se na prostorima Crne Gore.
nadam se, da smo se sad malo bolje razumjeli.

Kada pominješ ove pokolje, neznam našta konkretno misliš, pa nemogu da prokomentarišem. Ali ono što znam, to je da Bošnjaci nijesu nikad, baš nikad izvršili masovan pokolj nad pravoslavnim življem iz motiva i na način kako je to uradjeno na Racini, Previji i Šahovićima. Zbog toga sam veoma ponosan na moje pretke.

Dogadjaji na Racini i Previji imaju duplo značenje. Tamo je Crna Gora izvršila genocid nad svojim gradjanima muslimanske i katoličke vjere, a etnički Crnogorci su okrvavili svoje ruke o etičke Bošnjake i Albance.

U Šahovićima država Crna Gora nije imala svoju ulogu jer nije ni postojala, ali su posrbljeni Crnogorci napravili genocid nad svojim komšijama, kumovima, pobratimima, muslimanske vjere (danas Bošnjacima).

Potrudiću se da postiram tekst o ovim dogadjajima. Možeš sama vidjeti o čemu se radi.

[zippy]

Edgar I Dobrusy,
nije ovo rasprava samo pokusavamo da bolje razumijemo stvari koje nam silom prilika nisu bliske.
Ja sam konkretno mislila na pokolj plemena Kadica od strane Nikole Petrovica, tj. njegove vojske, posle atentata na Danila.
Zaboravila sam koje su brojke u pitanju ali cim vidim djeda osvjezice mi pamcenje. I tad su stradali i djeca i zene i starci....
Jedva cekam novo izdanje isorijskih knjiga za skole da vidim kako su tamo opisani ovi dogadjaji i sta sve opet nece biti pomenuto.
Dobrusky, ja bih jako voljela da dodjem do tog texta i ako ikako mozes molim te da ga postavis odje.
A za ovog Bosnjaka, mislim da ga jesam dobro razumjela ali moze bit i da sam ja pogrijesila ( tekos doduse, ali ostavljam i tu mogucnost).
Za ostalo se slazemo.

[Dobrusky]

Nasilno pokrstavanje

Musketanje i nasilno krscenje

Pocetkom februara 1913. godine iz rozajsko-tutinskog kraja prebacena je u gusinjsko-plavsku oblast Donjo-vasojevicka brigada pod komandom brigadira Avra Cemovica. Zasto i sa kakvim zadacima je ova brigada prebacena na plavsko-gusinjski teren, kada je situacija vec bila mirna, to nije objasnjeno. Medjutim, nakon dolaska brigade otpoceo je novi process, pracen tada masovnim nasiljima i zlocinima. Najprije su zatvoreni 11 najistaknutijih prvaka Plava i vec sutradan, nakon formalnog i grupnog saslusanja izvedeni su na mjesto “Racina” kod Plava i javno strijeljani.

Medju strijeljanima bio je i Mula-Sado Music, do tada imam plavske dzamije. Ovaj slucaj je kasnije opisao njegov sin Zufer Music, kasnije ratni komandant partizanske brigade i general-major JNA. U djelu o Plavu i Gusinju, koji nije zavrsio, njegov sin – opisao je i strijeljanje svog oca, najvjerovatnije kako mu je to stric objasnio. On pred strojem za strijeljanje nije molio za oprostaj, vec je podigao ruku i pozvao prisutne da prouce “Kelim i Sehade” (uobicajenu vjersku molitvu muslimana prije nego izdahnu, ako su to u mogucnosti, a koja glasi: “Eshedu en la i Ilahe illellah, ve eshedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu” , sto u prevodu sa arapskog znaci: “Ja vjerujem i ocitujem da nema drugog Boga osim Allaha dz.s. i da je Muhammed a.s. Njegov poslanik” ).

“Naizmjenicno su se redali revolt masa i trijumf pojedinaca, sto je imalo za posljedicu i prva strijeljanja stotina vidjenijih gradjana. Nakon sto se vojska vracala sa strelista ponovo je privedeno jos 200 vidjenih ljudi i poslala ih niz nahije da se vise nikada ne vrate (…) zatvori su postali tijesni, a streljista brojna na svakoj strani pocev od Dragija, Lipovice, Krsa Cekica do Prevaje, koja proguta oko 600 onih koji se, islama radi rijesise da izginu. A strijeljanja su drzana u tajnosti.” (Culafic)

Music je u svom nezavrsenom dijelu pisao i o tome da ga amidza Salih, koji mu je poslije strijeljanja oca bio staratelj, u ljutnjim danima izvodio u Babino polje, odvodio ga u sumu i ucio kako da gadja iz pistolja a da ne promasi cilj, pripremajuci ga na taj nacin kako da osveti svog strijeljanog oca. Tih godina gradio se put od Murine do Cakora. Na njemu je radio kao gradjevinski inzenjer Gavro Cemovic, rodjak Avrov. Amidza Zufirov je zelio da iskoristi tu situaciju pa je svog sinovca uputio na Cakor sa zadatkom da osveti oca. Takvi su tada bili obicaji. “Kada se priblizio Gavru, pise Zufer, on me je primjetio, ne sluteci sta ciljam, pozvao me u svoje drustvo. Pekli su neko jagnje. Veoma me je pristojno docekao i meni se kao covjek svidio. Odustao sam da ga ubijem i osvetim oca. Stric je kasnije bio veoma ljut na mene. Ja sam kasnije posao na skolovanje i nisam se vise sretao sa Gavrom. Moja su se shvatanja o tome vec bila izmjenila i moj otac je ostao neosvecen.” Ovo isticem da bih predocio kakva su se shvatanja nakon spomenutih strijeljanja formirala u svijesti ljudi.

Sacuvan je i sluzbeni izvjestaj ondasnjeg zastupnika-predsjednika plavske opstine Radovana Popovica, kojeg cemo citirati jer kao takav najvjernije predocava stvarno stanje. U njemu stoji:
“Jos u pocetku mjeseca marta ove godine dosao je ovdje komadant Vukota Pantovic sa podrucnim bataljonom, kao posada u Plavu. Cim je pomenuti dosao dobio sam naredbu od div. sreskog kapetana Milivoja Dragovica, od 4. marta t.g., P. broj 412, da uhvatim i u zatvor stavim pod velikom strazom: mula Sada (Musica), Aba Redzepagica, Smaila Medova Cerovica, Seca Ram Mrgina iz Skica, Junuza Nurova, Adema Pesterca i Dema Markovica, sto sam i ucinio. Te noci kada sam imenovane stavljao u zatvor kazali su mi: Milan Vesovic i Balsa Basic da zatvorim jos (H)Aka (H)Hadzimusovica, Osman-agu Sehovica i jos neke, za koje se sada ne sjecam, ali sam ja odgovorio da bez naredbe pretpostavljenih to ne mogu uciniti, niti imam razloga, na osnovu cega bi ih zatvorio. Sjutradan, rano, kada sam izasao u pijacu, vidio sam na ulici postrijene vojnike u dvije vrste i medju istima povezani: mula Sado Muslic, Demo Markovic, Osman-aga Sehovic, Beco Alimulic, (H)ako i Junuz - braca Omeragici, Ago i Emin-braca Ferovici, Mazo i (H)Ako (H)adzimusovici i Seco Ferovic, a policiju svu prekomandovali, te naredili da pazi na narod plavski, koji je bio sakupljen telalom, da gledaju kad ce se gore imenovani strijeljati. Kada sam sve ovo pogledao, meni je cisto ovaj slucaj iznenadio, i kada je vojska krenula niz varos, posao sam i ja, kao ovdasnji zastupnik predsjednika, da prisustvujem strijeljanju imenovanih, posto sam o tome malo docnije saznao. I kada smo dosli na “Racinu” ispred varosi, tu je nad povezanim Plavljanima izvrseno strijeljanje, a okupljeno ondasnje stanovnistvo vikalo je iz tri puta:”Zivio”.


"Zivio Kralj (Nikola)"

– Toga dana kada su vojnici iz bataljona komandanta Pantovica ulazili u kucu Emina Ferovica, te istog izveli iz kuce i bili ga (tukli ga). Ostali Ferovici i dr. dosli su u kancelariju opstinske uprave i molili i kumuli da im se dade spas, da ih ne prste vojnici. Ja sam iste sa velikim teskocama povratio u njihove kuce, a te noci izvjestio Oblasnog upravitelja u Peci o neredu koji su pocinili vojnici iz bataljona Pantovica”.
Posto je uloga Avra Cemovica u svojstvu komandanta brigade i generala crnogorske vojske bila u svim slucajevima presudna, objasnicu da je on bio sin Panta Cemova, poznatog narodnog prvaka iz beranske kotline, koji je poginuo u sukobima sa Turcima. Njegov sin Avro izvrsio je osvetu ubijenog oca i stekao povjerenje svojih sunarodnika, istakao se 1912. godine prilikom zauzimanja Rozaja i Peci, u svojstvu komandanta odreda. Iako je bio nepismen, kralj Nikola ga je imenovao za generala crnogorske vojske i komandanta Donjo-vasojevicke brigade. Na toj duznosti, kada je komandovao brigadom na preostorima oko Rozaja i Tutina ostao je u sjecanjima srpsko Ibarske divizije kao veoma surov i neobrazovan komandant. U vezi sa tim komandant Srpske ibarske divizije 20. novembra 1912. godine izvjestio je nacelnika mitrovackog sreza, isticuci da je na tom terenu “nastupio takav haos i nered da je u ovim prilikama apsolutno izlisno zadovoljiti opstinsku organizaciju i administraciju”, isticuci:
“Crnogorske neregularne cete predvodjene generalom Avrom Cemovicem iz Berana kompromituju svaku legalnu vlast. Oni pale privatne gradjevine, otimaju i vode sobom tudju stoku, ubijaju mirne ljude, remete svaki red zaveden u ovim krajevima (…) Oni vrse nasilju nad slabim, muslimanskim zenskinjem, sto j po vjerskim propisima muslimanskim najvisa sablazan.”
Na ukazivanje nacelnika sreza da se tako ne treba ponasati jer “da se ratom moze promjeniti samo javno-pravni odnos, a ne i stecena materijalna prava” , Cemovic je odgovorio:
“Tako vi, pravnici mislite, a ja jok. Nisam doduse isao u skolu, manj’ sto sam prolazio pokraj skole, ali ja drugacije mislim, i onako kako ja mislim, tako i radim”.

Svakako da minister vojni u crnogorskoj vladi i kralj Nikola ne mogu izlbjeci moralnu odgovornost sto su takvog covjeka proizveli u cin generala, povjerili mu veoma odgovornu brigadu da njom komanduje i nakon sto je u plavsko-gusinjskoj oblasti uspostavljen red, poslije cetiri mjeseca okupacionog stanja, upravo ovakvog generala poslali da sprovodi “red” na ovim prostorima. Istovremeno je u Pec poslat dotadasnji komandant crnogorske zandarmerije Sava Lazarevic, koji je u narodu kasnije, na osnovu svojih postupaka, poznat “Sava-batara” jer je strijeljanje tamosnjeg muslimanskog stanovnistva vrsio plotunima, u masama (“batara”), umjesto pojedinacnog iz vojnickih pusaka.


Kraljevski vojni sud

Upravo je tada formiran i Vojni prijeki sud u Plavu. Kako je radio ovaj Sud ponovo je objasnio u svom izvjestaju zamjenik predsjednika opstine Plav R. Popovic, koji istice:
“Drugog ili treceg dana posto su “musketani” (strijeljani) Plavljani, pozvao me Milan Vesovic, tadasnji clan Vojnog prijekog suda, te mi pokazao da napravim jednu formalnu optuzbu protiv nekih strijeljanih Plavljana, predocavajuci mi, da je interes drzavni bio da se ovi Plavljani pogube – te ikao sam znao da je to protivzakonito i kaznjivo optuzivati one koji se prijethodno osude, pa bilo na smrt ili tamnicu, ja ipak nisam, smio odreci to, posto je ratno stanje, a prijetnja komandanta Pantovica zadala mi je tolike bojazni, i jos sto mi je Vesovic predocio interes drzavni, kojeg sam morao vjerovati kao sudiji tog Suda, pristao sam da napisem optuzbu, te mi je isti podnio nekakvu izjavu perjanika Muse Rakusa i Anta Culafica”.
O formiranju i nacinu rada ovog Kraljevskog Vojnog suda u Plavu objasnio je pred istraznom komisijom sudija toga suda Vuksan Dragovic. Po njegovom iskazu on je kao sudija imenovan na prijedlog komadanta bataljona Vukote Pantovica, a naredbu o tome izdao je brigadir Avro Cemovic i minister vojni Dusan Vukotic. Poznajuci metod rada kralja Nikole moze se pretpostaviti da minister vojni nije mogao formirati vojni prijeki sud bez prijethodnog konsultovanja, ili makar informisanja kralja Nikole. Nema sacuvanih pisanih dokumenata, ali je karakteristicno da je Sud formiran 3. marta, a da je vec sutradan (4. marta) poceo da radi i vec 5. marta donio grupne presude za strijeljanje, u jednoj 15, a u drugoj 29 gradjana. Nije vrseno njihovo pojedinacno saslusavanje, a njihovo strijeljanje izvrseno je istog dana, u selu Luge u Gornjem polimlju, na oko 5 km juzno od Andijevice.

M. M.

[Dobrusky]

Dogadjaj u Sahovicima

Pokolj (genocid) Bosnjaka u Sahovicima 1924 godine

Piše: Osman Destanović

Osvajanjem Sandzaka 1912 godine, crnogorska vlast uvodi svoju upravu, pa bjelopoljsku oblas dijeli na tri kapetanije:

1.- Sahovicku sa sjedistem u Sahovicima
2.- Bjelopoljsku sa sjedistem u Bijelom polju
3.- Brodarevsku sa sjedistem u Brodarevu

Sahovicka kapetanija se sastojala iz 4 opstine. U svim opstinama, izuzev Nedakusa, koje je bilo na lijevoj obali rijeke Lim, stanovnistvo je bilo bosnjacke nacionalnosti. Podsticani od velikosrpskih okupacionih vlasti, posrbljeni crnogorci su neprekidno trazili povoda da se obracunaju sa tamosnjim bosnjacima, stanovnicima tih opstina.

O genocidu u Sahovicima i Pavinom Polju skoro da niko nije smeo da pomene, a kamoli da napise ili objavi, u vrijeme SFRJ, ovaj zlocin se krio i zataskavao, o njemu ni danas mnogi ne znaju nista. Izuzetak cini pokojni Milovan Djilas koji je u svojoj knjizi "Bespravna zemlja", prvi opisao Sahovicki pokolj ( Istragu ******** ). O tome da ovaj pokolj nije bio spontani cin krvne osvete, kako su ga srpska i crnogorska stampa opisivale, vec temeljito pripreman zlocin, govore mnoge cinjenice.

Prije nego sto je poceo napad na Sahovice i Pavino Polje (Vranes), izvrsena je opsezna priprema u organizacijskom smislu. U prilog tome govore i mnoga desavanja vezana za dogadjaj. Pouzdano se zna da je bilo organizovano oko 2 000 posrbljenih i dobro naoruzanih Crnogoraca iz Polja Kolasinskih, Kolasina i drugih mjesta, a na cijem celu su bili ugledni crnogorski funkcioneri kao: Nikola Djilas - penzionisani zandarmerijski major, Sekula Boskovic - rezervni major, Dimitrije Redzic - rezervni major i jos neki drugi prvaci na celu podivljalih plemena. Podrska im je data od bjelopoljskog poglavara Lazara Bogicevica, Milana Terica sefa finansijske uprave u B.Polju. Zatrazena su policijska pojacanja, koja su odmah stigla iz Pljevalja, Berana, Peci, a iz Pljevalja je bila pristigla cak i vojska.

Ubistvo Boska Boskovica - povod za genocid

Bosko Boskovic, crnogorski oficir, bio je skoro nepismen covjek, ali je kao vatreni pristalica ujedinjenja i prijatelj Svetozara Pribicevica, Predsjednika demokratske straneke, dogurao do nacelniuka Kolasinskog okruga. On je bio sin poznatog crnogorskog cetovodje Lazara Boskovica. Kao zestoka ******** svojim okrutnim ponasanjem, zamjerio se Crnogorcima u gusenju pobune u Rovcima. Ova pobuna ugusena je u krvi, a desetine porodica Bulatovica otjerano u zatvore i poubijano. Unisteno je skoro citavo pleme Bulatovica. Boskovic se kao eksponent srpske vlasti u Crnoj Gori sa protivniccima izreziranog prisajedinjenja Crne Gore Srbiji. Bio je izuzetno aktivan u svrgavanju Kralja Nikole sa vlasti i njegovog denunciranja.

Boskovic je poginuo 07.Novembra 1924 godine, na putu od Mojkovca prema Sahovicima u mjestu obod kod Cera. Danas svi koji su iz tog kraja znaju, da su Boska ubile crnogorske komite Rados i Drago Bulatovic iz Rovaca. Njih je angazovao Boskovicev glavni politicki rival i licni protivnik Dimitrije Bulatovic ucitelj iz Rovaca. Glavna namjera ovog ucitelj je bila da mu se osveti radi pogibije svojih rodjaka Bulatovica iz Rovaca za koju je Boskovic bio odgovoran.

On je dogovorio sa svojim rodjacima likvidaciju Boska. Sobzirom da su znali da Boskovic mora peci preko Potrka, postavili su mu zasjedu u mjestu Cer. Bosko se tu pojavi u pratnji svog bliznjeg rodjaka Milete Boskovica, komite otvaraju vatru, Boska ubijaju dok se Mileta spasio ranjen.

Nakon sto je ubijen 07. Novembra, vlasti naredjuju Bosnjacima da predaju oruzje. Ne sluteci nista, nemajuci veze sa ovom pogibijom, oni predaju oruzje. Toga istog dana po odlasku vlasnika, naoruzanje se dijeli pravoslavnim Crnogorcima.
Boskoviceva sahrana je obavljena 09. Novembra, a prema pisanim podacima prisustvovalo je preko 2 000 ljudi, tako da se ne pmti veca sahrana na tome kraju ikom priredjena. Dzani su vatreni govori, za ubistvo bez ikakvog dokaza ili naznake optuzeni lokalni muslimani i Jusuf Mehonjic. Govornici su pozivali na osvetu, a Nacelnik kolasinskog okruga pozvao prisutne da se u roku od 24 sata osvete za Boskovu smrt.
Raspaljena masa odmah je posla u napad na Bosnjake Sehovica i Vranesa. Ovaj iznenadni i podmukli napad izvrsen je 9 i 10 novembra. 1924 godine. Tako su posrbljeni Crnogorci, nakon Boskove sahrane i proturene lazne vijesti, krenuli, predvodjeni oficirima starocrnogorske vojske, u napad na vraneske Bosnjake. Napad je izvrsen pred noc i tokom noci tako da je stradao veliki broj stanovnistva. Podaci se krecu izmedju 600 i 700 ubijenih. Ubijani su na najsvirepiji i najpodmukliji nacin.

U izvjestaju - Predstavci Kralju Aleksandru od delegata opstine Sahovici i Pavino Polje - pise sledece:

"Nekim su ( kao Ibru Hasaovicu-starcu od 80 godina ) jos zivo meso rezali,nozem trbuh vadili, nekima su ( kao Zecu Hadzovicu ) zivima jezik cupali, neke su ( kao Naja Hodzica beba ) ni u majcinom krilu nijesu stedjeli,neke (kao Saba Hadzovica) najprije davili, a potom puskama ubijali, neke, kao sto je to uradio Vuksan Vukrovic, svoga bivseg agu Halila Hasanbegovica) na vjeru iz kuce izmamljivali, a potom nozem poklali, Adema Lukaca su prvo opljackali, a potom tjerali da se krsti kad je ovaj to odbio, odveliga i kao metu gadjali iz puske. Zivim cudom je ranjen preziveo, valjda ga Bog odredio da pretekne kao svedoka kako bi pricao o snazi, pravde i zakonitosti u nasoj drzavi".

U svojoj knjizi "Zemlja bez pravde", Milovan je djilas takodje opisao ovaj pokolj u kome je kao vodja raspojasanih krvoloka bio i njegov otac Nikola djilas. Otac mu je priznao kao se sve to desavalo, kao i neke detalje tokom samog genocida.
Djilas pise:
" Takvog osvetnickog pokhoda nije nikad bilo. Covjek nije mogao ni slutiti da je nesto tako moglo biti skriveno u takozvanoj narodnoj dusi. Pljacka iz 1918 godine, bila je prema ovome djecija igra..."

Dalje nastavlja sjecanje svog oca krvopije :" Nakon sto su taoci u Sahovicima bili poklani, isao je jedan seljak iz naseg sela Sekula, od jednog mrtvaca do drugoga i prereza im zile na nogama. tako se radi volovima, nakom sto ih se sjekirom oborilo, da se ne bi mogli ponovo dici, ukoliko su jos zivi. Neki su u dzepovima nrtvaca pronalazili komade secera natopljene krvlju koje su kasnije jeli. Djeca su bila otrgana od majcinih ruku i sestara i pred njihovim ocima zaklata ... Muslimkanskim svestenicima su cupali brade i urezivali krstove na celo. U jednom selu zavezali su grupu ljudi za plast i zapalili. Neki su kasnije pricali da je plamen iz zapaljenih tijela bio purpurno crven. Jedna grupa napala je jednu usamljenu kucu. Seljak je upravo gulio jagnje.Oni su imali namjeru da ga streljaju i zapale kucu, ali oguljeno jagnje im je dalo ideju da seljaka objese za noge na sljivu, jedan mesar mu je ogulio lobanju sjekirom, pazeci da ne povrijedi tijelo. Onda je zrtvi razrezao grudi. Srce je jos tuklo. Mesar je golom rukom istrgao srce i bacio ga psetu. Kasnije se pricalo da ga pseto nije taklo, jer, cak, ni pseto nece turskog mesa.
Ako covjek hladno pomisli, moze da izgleda da nije ni bitno na koji nacin ljudi budu ubijani, i sta se posle toga dogadja sa njihovim tijelima. Ali nije tako.Upravo cinjenica da su oni pronalazili tako zaprepascujuce nacine ubistva, da su ljude klali kao zivotinje, dijeluje najuzasnijei otkriva cijelu mracnu proslostnjihove duse ubica.
U ovoj zemlji ubistvo nije nista zastrasujuce. Na to se naucilo. Ali necovjecni nacin ovih ubistava i sadisticki uzitak u tome, pobudili su otpor i jednodusnu osudu iako se kod zrtava radilo o muslimanima ... Da nepravda bude potpuna, nisu muslimani bili oni koji su ubili Boska, nego crnogorski prvaci iz Kolasina. Moj otac je to kasnije saznao od jednog povjerljivog covjeka".

Sahovicka kapetanija bila je odmah iza Bjelopoljske. U njoj je bilo 576 pravoslavnih i 1 580 muslimanskih domacinstava. U procentima Srba i Crnogoraca 26,8 a Bosnjaka 73,2 danas tamo nema vise ni jednog Bosnjaka. Posle genocida koji je zadesio cijelu sahovicku kapetaniju, prezivjeli Bosnjaci su se iselili odlazeci duboko u sandzak, za Bosnu ili prema Turskoj. Na njihova imanja su se naselili oni koji su zlocin i pocineli, tako da danas tamo zive njihovi potomci na tudjoj okrvavljenoj zemlji. Kako nista ne bi podsjecalo na Bosnjake i Islam, Crnogorci su porusili obe dzamije, prekrstili naziv mjesta Sahovice u Tomasevo dajuci mu ime po ratnom drugu Rifata Burdzevica - Trsa. Kojeg li samo bestidnog postupka.

[zvoncica]

Ako bismo isli ovom logikom svi gradjani bi kroz istoriju nasli razloga da traze nesto od Crne Gore.
O ovim pobrojanim slucajevima, na zalost, ne znam nista i ne kazem da ne bi trebalo izac u susret zahtjevu ali zasto svi sad nesto traze i zahtijevaju samo zato sto su glasali za nezavisnu Crnu Goru. Misljenja sam da se na referundum izlazilo da bi nam svima bilo bolje a ne da cim se dobije drzava pocne za zalopojkama i trazenjem.
Sa druge strane, oni koji su nezadovoljni ishodom referenduma zahtijevaju neke druge stvari.
A sto ne bi svi malo sacekali, bar dok drzava ne stane na noge, pa onda poceli sa zahtjevima? KOliko god ovo pitanje bilo vazno potomcima nevinih zrtava, ja bih se prvo za zive brinula pa tek onda odavala postu mrtvim.
I da, uvjek mi je malo islo na zivce postavljanje zahtjeva manjine kao "prioritet i obavezu" drzave. Nekako se gubi smisao vecine!
Ali, to je samo moe skromno misljenje.

Potpuno razumijem zippy shto je htjela da kaze i slazem se sa svakom rijechju koju je izrekla i kazete da je ovo vasha drzava i da je srcem tako osjecate pa zashto onda ovako formulisan zahtjev u vashoj inicijativi?

I upravo ovdje dolazimo do krunskog pitanja: Šta nam valja činiti, odnosno šta Bošnjaci i Albanci treba prvo da dobiju kao kontra uslugu njihove lojalnosti, od crnogorske države i društva?

S obzirom da smo i mi Crnogorci drzavljani ove drzave i da je volimo svim srcemi da smo svojim glasovima doprinijeli njenoj nezavisnosti da li onda i mi treba da trazimo kontrauslugu za nashu lojalnost?

Da se ne bi razumjeli pogreshno,nemam nishta protiv da se podignu spomenici svim nevinim zrtvama stradalim na tlu Crne Gore pa bilo koje vjere i nacije da su,ali imam protiv ovako koncipiranih zahtjeva!
Ako neshto osjecam kao svoje i volim svim srcem onda definitivno za tu ljubav i podrshku ne ochekujem kontrauslugu!
Ovo mi lichi na sve samo ne na ljubav prema zemlji u kojoj zivim!(moje mishljenje i gadjenje prema rijechima kontrausluga i lojalnost koje svakoj rechenici,po meni,daju ruzan prizvuk)

[Dobrusky]

a ja bih samo dodao ako je utemeljenje za stvaranje novih etnickih zajednica proslost, konkretno - pokolj, onda rabota ne valja nista.

Zapazio sam ja ovaj provokativni post, ali nisam stigao da ga komentarišem. Neboj se ne bih ti ostao dužan.

Na koje ti to NOVE etničke zajednice misli? Na Bošnjake ... ili ...? Prvo ovo da razjasnimo, pa onda možemo dalje.

[Dobrusky]

Potpuno razumijem zippy shto je htjela da kaze i slazem se sa svakom rijechju koju je izrekla i kazete da je ovo vasha drzava i da je srcem tako osjecate pa zashto onda ovako formulisan zahtjev u vashoj inicijativi?

I upravo ovdje dolazimo do krunskog pitanja: Šta nam valja činiti, odnosno šta Bošnjaci i Albanci treba prvo da dobiju kao kontra uslugu njihove lojalnosti, od crnogorske države i društva?

S obzirom da smo i mi Crnogorci drzavljani ove drzave i da je volimo svim srcemi da smo svojim glasovima doprinijeli njenoj nezavisnosti da li onda i mi treba da trazimo kontrauslugu za nashu lojalnost?

Da se ne bi razumjeli pogreshno,nemam nishta protiv da se podignu spomenici svim nevinim zrtvama stradalim na tlu Crne Gore pa bilo koje vjere i nacije da su,ali imam protiv ovako koncipiranih zahtjeva!
Ako neshto osjecam kao svoje i volim svim srcem onda definitivno za tu ljubav i podrshku ne ochekujem kontrauslugu!
Ovo mi lichi na sve samo ne na ljubav prema zemlji u kojoj zivim!(moje mishljenje i gadjenje prema rijechima kontrausluga i lojalnost koje svakoj rechenici,po meni,daju ruzan prizvuk)

Ovo je tako nebulozno napisano, da prosto nemam komentar kojim nebi povrijedio pravila foruma. Koja demagogija - još nevidjeno.

[zvoncica]

Ovo je tako nebulozno napisano, da prosto nemam komentar kojim nebi povrijedio pravila foruma. Koja demagogija - još nevidjeno.

Zashto nebulozno i zashto demagogija?

Shto je nebulozno u tome shto mislim da je ruzno traziti kontrauslugu za neshto shto si uradio po savjesti i osjecaju?

Ja se samo pitam (i to nije ni demagogija ni nebuloza) da li bi se od nekog ko ochekuje kontrauslugu za neshto shto je kako sam kaze uradio po savjesti,moglo ochekivati (ukoliko ne dobije tu kontrauslugu) da drugi put ne glasa po savjesti?
Shta je ovdje nebulozno?

Rekla sam da je nesrecno koncipiran zahtjev,moglo se to i bolje!
I nemash razloga da povrijedjujesh pravila foruma jer ja samo komentarishem neshto shto mi je neprihvatljivo i chini mi se da te nijesam uvrijedila,samo pitam!

[Dobrusky]

namjera mi nije da te uvrijedim, smatraj se za koga hoces tvoja stvar. ali kad zelis da na osnovu toga trazis od drzave nesto (beneficije i povlascenost) - onda je i moja stvar, kao gradjanina naravno. zamisli kad bi sad svi trazili ostvarenje nekih ideja (politickih, to su ozbiljne stvari) na osnovu toga jer su glasali za nezavisnost!?
+ rjesavanje starih nepravdi tipa 'pokolja' umiksovano sa ovim nastojanjima je opasno. zamisli kad bi svi trazili sto i ti/vi!

Demjane, ovo što pišeš nije ništa drugo nego čista zamjena teza. Ova inicijativa nije politička, već čisto humanog i ako hoćeš ljudskog karaktera. Ne radi se o traženju nikakvih benificija i povlašćenosti, već samo o suočavanju sa istinom onakvom kakva jeste, a koju neki i dalje žele da drže pod tepih. Nedaj Bože nikom benificije i povlašćenosti kakve su doživjeli gradjani Crne Gore na Previji, Racini i u Šahovićima. Doduše ove "privilegije" su imali samo Bošnjaci i Albanci - drugi ih nemogu ni inicirat pošto ih ni imali nisu. Mani se ovakve rabote.

[zippy]

Dobrusky,
da bi se nastavila ova rasprava moras da znas da ovjde niko nema nista protiv tebe i da nema mjesta tom odbrambenom stavu.
nasi komentari su totalno razumljivi i ne napadju nikoga.
moras priznati da je pismo koje si ti postovao odje "lose" napisano i da je prepuno pogresnih rijeci. niko ne dovodi u pitanje istinistost dogadjaja ili ljubavi Albanaca i Bosnjaka prema Crnoj Gori vec se razmislja i o sopstvenom interesu, a budale kakve uglavnom jesmo svoj interes podredjujemo interesu drzave i zato se pomalo osjecamo zapostavljenima.
zahtjevi za ovo ili ono stizu sa svih mogucih strana i svi zahtijevaju da njihovi interesi budu prioritet jer su svi oni nesto uradili za Crnu Goru a dobar dio grupacija se vodi i tezom "ako mogu oni mozemo i mi". Tako da od raznoraznih grupacija gradjani ove drzave koji sebe poznaju samo kao crnogorce tesko dolaze do izrazaja.

Crna Gora je prepuna ljudi koji su u poslednjih 15tak godina doselili i koji ovu drzavu ne smatraju svojom a i dalje su tu. Svi oni su poslednjih 15tak godina bili prioriteti za stanove, poslove, stipendije a opet nisu zadovoljni. I dalje Crna gora ne valja nista i dalje traze jos i i dalje pljuju po njoj!

A koliko mene sjecanje sluzi ( a moze bit i da sam se zbunila) ti cak nisi ni gradajnin Crne Gore vec Bosne i Hercegovine.

[Dobrusky]

Zashto nebulozno i zashto demagogija?

Shto je nebulozno u tome shto mislim da je ruzno traziti kontrauslugu za neshto shto si uradio po savjesti i osjecaju?

Ja se samo pitam (i to nije ni demagogija ni nebuloza) da li bi se od nekog ko ochekuje kontrauslugu za neshto shto je kako sam kaze uradio po savjesti,moglo ochekivati (ukoliko ne dobije tu kontrauslugu) da drugi put ne glasa po savjesti?
Shta je ovdje nebulozno?

Rekla sam da je nesrecno koncipiran zahtjev,moglo se to i bolje!
I nemash razloga da povrijedjujesh pravila foruma jer ja samo komentarishem neshto shto mi je neprihvatljivo i chini mi se da te nijesam uvrijedila,samo pitam!

Zvončice tvoje pitanje je samo po sebi nebulozno. Pošto si se složila sa Zyypi, moj odgovor ćeš naći u gornjim postovima kojima sam jo replicirao.

Samo da ti odgovorim na ovo pitanje. Ovo nije traženje nikakve kontrausluge za glasanje na referendumu. Bošnjaci su tada glasali bezikakvih uslova. Glasali su za svoju državu Crnu Goru. Kakve su vas to nebule obuzele? Ovo je inicijativa gradjana Crne Gore i ništa drugo - šta se palite na četničke floskule.

[zvoncica]

Zvončice tvoje pitanje je samo po sebi nebulozno. Pošto si se složila sa Zyypi, moj odgovor ćeš naći u gornjim postovima kojima sam jo replicirao.

Samo da ti odgovorim na ovo pitanje. Ovo nije traženje nikakve kontrausluge za glasanje na referendumu. Bošnjaci su tada glasali bezikakvih uslova. Glasali su za svoju državu Crnu Goru. Kakve su vas to nebule obuzele? Ovo je inicijativa gradjana Crne Gore i ništa drugo - šta se palite na četničke floskule.

Dobrusky,moze se desiti da pogreshno protumachim nechije izlaganje ali mi se ne moze desiti da pogreshno prochitam!

Pomislih u momentu da ti nijesi prochitao dokument koji si gore postavio?!

I upravo ovdje dolazimo do krunskog pitanja: Šta nam valja činiti, odnosno šta Bošnjaci i Albanci treba prvo da dobiju kao kontra uslugu njihove lojalnosti, od crnogorske države i društva?

Ovo je copy/paste iz tog dokumenta a ne moje nebuloze!
Ovo stoji u zahtjevu ovim rijechima napisano i to nije jedino shto bi se moglo izdvojiti ali me je to zaintrigiralo!

Ovo je prvo shto treba da se dobije, pa ima posle prvog i drugo valjda a voljela bih da znam shta je to drugo!
Prochitala sam sve odgovore upucene Zippy i nijesam bila zadovoljna njima,zato sam ih i ja trazila.

[Dobrusky]

Dobrusky,
da bi se nastavila ova rasprava moras da znas da ovjde niko nema nista protiv tebe i da nema mjesta tom odbrambenom stavu.
nasi komentari su totalno razumljivi i ne napadju nikoga.
moras priznati da je pismo koje si ti postovao odje "lose" napisano i da je prepuno pogresnih rijeci. niko ne dovodi u pitanje istinistost dogadjaja ili ljubavi Albanaca i Bosnjaka prema Crnoj Gori vec se razmislja i o sopstvenom interesu, a budale kakve uglavnom jesmo svoj interes podredjujemo interesu drzave i zato se pomalo osjecamo zapostavljenima.
zahtjevi za ovo ili ono stizu sa svih mogucih strana i svi zahtijevaju da njihovi interesi budu prioritet jer su svi oni nesto uradili za Crnu Goru a dobar dio grupacija se vodi i tezom "ako mogu oni mozemo i mi". Tako da od raznoraznih grupacija gradjani ove drzave koji sebe poznaju samo kao crnogorce tesko dolaze do izrazaja.

Crna Gora je prepuna ljudi koji su u poslednjih 15tak godina doselili i koji ovu drzavu ne smatraju svojom a i dalje su tu. Svi oni su poslednjih 15tak godina bili prioriteti za stanove, poslove, stipendije a opet nisu zadovoljni. I dalje Crna gora ne valja nista i dalje traze jos i i dalje pljuju po njoj!

A koliko mene sjecanje sluzi ( a moze bit i da sam se zbunila) ti cak nisi ni gradajnin Crne Gore vec Bosne i Hercegovine.

Znaš šta Zyypi. Ja nisam od juče na ovom forumu, i ako ćeš po tome imam najmanje 1000 postova više od tebe, tako da svi oni koji su ilijek u toku, znaju ko je Dobrusky. Ne pada mi napamet da ti podastirem autobiografiju, ni tebi, ni bilo kom drugom. Pozivam te da ne skrećeš sa teme.

Inicijativu - pismo koje sam postavio, nije uradjeno s namjerom da ti ocjenjuješ riječi i interpukciju, nego se radi o postupku koji podržavaju hiljade gradjana Crne Gore raznih etničkih skupina. I ti, kao i ovi tvoji puleni, zamjenjuješ teze. Nije moguće da ne čitaš ono što pišem.

[Dobrusky]

Dobrusky,moze se desiti da pogreshno protumachim nechije izlaganje ali mi se ne moze desiti da pogreshno prochitam!

Pomislih u momentu da ti nijesi prochitao dokument koji si gore postavio?!

I upravo ovdje dolazimo do krunskog pitanja: Šta nam valja činiti, odnosno šta Bošnjaci i Albanci treba prvo da dobiju kao kontra uslugu njihove lojalnosti, od crnogorske države i društva?

Ovo je copy/paste iz tog dokumenta a ne moje nebuloze!
Ovo stoji u zahtjevu ovim rijechima napisano i to nije jedino shto bi se moglo izdvojiti ali me je to zaintrigiralo!

Ovo je prvo shto treba da se dobije, pa ima posle prvog i drugo valjda a voljela bih da znam shta je to drugo!
Prochitala sam sve odgovore upucene Zippy i nijesam bila zadovoljna njima,zato sam ih i ja trazila.

Zvončice, što se ovoga tiče u pravu si. Ali ti treba da znaš da ja nisam autor ovog teksta. Tekst sam naravno pročitao, meni je suština važna, a ne pojedine riječi. Kao što vidiš iz mojih postova da se ni ja nebih baš složio sa ovakvom rečenicom, ali se sa inicijativom kao cijelinom u potpunosti slažem.

Ako bi diskutovali sa tih pozicija onda je to tako. Ali vjerujem da ćeš razumjeti našta poentiram. Poentiram na ideju inicijative u cijelini, a ona se mogla izraziti i drugačije. To je tačno, ali u suštini ne mijenja ništa.

[MaJLeNa]

Ja bih zamolila dobrusky-ja da mi objasni ko su Boshnjaci posto zaista nemam predstave o tome, jer do prije 1990-te godine se ta etnichka manjina ni u jednoj istorijskoj knjizi nije pominjala koliko mene pamcenje sluzi?

[Hari Krisna]

Dobruski, ocito neces da razumijes da se ne radi o zamjenama teza, osporavanju osnovne poruke da nasa drzava nista "ne trpa pod tepih" vec da jasno pokaze sve sto je i kako je bilo.... Pogledaj samo dio teksta Istina je da se godinama osporava i ''zaboravlja'' u udžbenicima istorije svih obrazovnih institucija i nivoa u Crnoj Gori objasniti zašto su se Bošnjaci i Albanci u prošlom vijeku više puta našli pod ekstremizmom crnogorskog srbovanja i zašto ta crnogorska srbovanja, koja su rezultirala zločinima nad crnogorskim Bošnjacima i Albancima, još nikada nijesu dostojno memorijalno obilježena. Nijesu memorijalno obiljezena ni crnogorska stradanja, ni mnoga druga i jako bi bilo lose za tu ideju, a pomalo sramotno za sve zrtve da se to pretvara u bilo kakva licitiranja. Najveci spomenik zrtvama gradimo ne memorijalnim kompleksima vec istinom i znanjem da se nesto tako nikad ne ponovi.

[zvoncica]

Zvončice, što se ovoga tiče u pravu si. Ali ti treba da znaš da ja nisam autor ovog teksta. Tekst sam naravno pročitao, meni je suština važna, a ne pojedine riječi. Kao što vidiš iz mojih postova da se ni ja nebih baš složio sa ovakvom rečenicom, ali se sa inicijativom kao cijelinom u potpunosti slažem.

Ako bi diskutovali sa tih pozicija onda je to tako. Ali vjerujem da ćeš razumjeti našta poentiram. Poentiram na ideju inicijative u cijelini, a ona se mogla izraziti i drugačije. To je tačno, ali u suštini ne mijenja ništa.

Drago mi je da se slazemo da neki djelovi inicijative nijesu najsrecnije napisani a bojim se da sam ja shvatila da je upravo to sushtina inicijative ako cemo chitati samo shto je napisano.I to mi se ne dopada.

Da ponovo ne bih bila pogreshno shvacena ja sam jedna od onih koji se zalazu za gradjansku drzavu Crnu Goru a to samo po sebi znachi da ljude ne dijelim po nacionalnosti nego samo na dobre i loshe i zelim da svi gradjani u ovoj drzavi imaju potpuno jednaka prava,i nichija prava ne osporavam.