Smrt i kako se sresti sa njom

[assassinate]

Konkretno sam pomislio na malo ekstremnije situacije jer u njima ljepse do izrazaja dolazi ta specificnost. Recimo trenutak potezanja obaraca kod osvete, donoselje odluke o spasavanju covjeka iako je zivotno opasno, da ne pominjem politicke odluke koje se ticu rata i sl.

Kada osoba povuče obarač, ona je u aktivnom, dominantnom položaju i njena pažnja je usmjerena na cilj i na akt ubijanja, a ne na introspektivno razmišljanje o vlastitoj smrti. Suočavanje s vlastitom smrću je pasivni i introspektivni proces, dje osoba razmišlja o svojoj prolaznosti i smislu života. U trenutcima stresa, kao kada je riječ o potezanja obarača, ljudska sposobnost za dublje razmišljanje je uglavnom smanjena. Adrenalin koji teče kroz tijelo ometatabsposobnost osobe da razmišlja o posljedicama svojih postupaka, posebno o dugoročnim ili egzistencijalnim, kao što je susret s vlastitom smrću o kojima mi pričamo!

Iako je čin ubijanja neizbježno povezan sa smrću, osoba koja ubija uglavnom se emocionalno distancira od stvarnosti vlastite smrti. Tu je riječ o mehanizmu odbrane koji omogućava osobi da izvrši takav čin bez suočavanja s vlastitim osjećajima o smrti.

Kada je riječ o većim odlukama, kao što su one političke prirode koje se tiču rata, odlučujući faktori često su širi od individualnog razmišljanja o smrti. Tu se radi o strategiji, geopolitičkim interesima, resursima i mnogim drugim faktorima koji nadilaze individualno razmišljanje o smrti. Iako su oba pojma povezana sa smrću, oni su u svojoj prirodi i emocionalnom kontekstu inherentno različiti.

AKCIJA I REFLEKCIJA SU DVIJE DIJAMETRALNO RAZLIČITE STVARI…

Sent from my iPhone using Tapatalk