Valjalo bi da autori, prije nego krenu da koriste naucne termine koje su koristili u tekstu, znaju da trenutna naucna otkrica i trenutan tok nauke ne znace da je nauka uvijek u pravu. Nauka je trenutno u pravu samo zato sto nismo u stanju (covjecanstvo) da istrazimo vise.
Having a parachute greatly increases your chance of surviving a long fall.
Have a parachute.
Albert Einstein’s Letter to Phyllis Wright
In 1936, Albert Einstein wrote the following letter to a sixth grade student, Phyllis Wright, in response to her question as to whether scientists pray, and if so, what they pray for.
January 24, 1936
Dear Phyllis,
I have tried to respond to your question as simply as I could. Here is my answer.
Scientific research is based on the idea that everything that takes place is determined by laws of nature, and
therefore this holds for the actions of people. For this reason, a research scientist will hardly be inclined to believe
that events could be influenced by a prayer, i.e., by a wish addressed to a supernatural being.
However, it must be admitted that our actual knowledge of these laws is only imperfect and fragmentary, so
that, actually, the belief in the existence of basic all embracing laws in Nature also rests on a sort of faith. All
the same this faith has been largely justified so far by the success of scientific research.
But, on the other hand, every one who is seriously involved in the pursuit of science becomes convinced that a
spirit is manifest in the laws of the Universe, a spirit vastly superior to that of man, and one in the face of
which we with our modest powers must feel humble. In this way the pursuit of science leads to a religious
feeling of a special sort, which is indeed quite different from the religiosity of someone more naďve.
I hope this answers your question.
Best wishes
Yours,
Albert Einstein
Not believing is the second biggest “belief” in the U.S.
https://bigthink.com/thinking/types-...box=1692763538
Jos jedan u nizu blijedih pokusaja redefinisanja ateizma. Interesantna je cinjenica da neko vidi potrebu za redefinisanjem. Mislim, sto fali to ateizmu pa mora da se redefinise? Smisao mozda?
Sent आत्मन:
γνῶθι σαὐτόν
Slazem se da je ovo, donekle, preseravanje, i licno mi je postalo tesko da citam stvari vezano za ateizam/religiju. Ali misljenje da ateistima hvali smisao u zivotu pa na ovaj nacin pokusavaju da stvore isto je malo besmisleno!
Mislim zar taj nacin razmisljanja ne navodi na cinjenicu da, zapravo, religiozni ljudi ne vide smisao u svom zivotu pa zbog toga traze isto u religiji ili nekom “spiritualnom” smislu?
Sent from my iPhone using Tapatalk
Smisao ili svrha? Zivot nema svrhu. Mašine imaju. Ljudi nemaju. Jedina smo ziva bica koja misle da imaju svrhu. Sve sto ima svrhu je banalno, prozaicno, svakodnevno, prizemno…Imati svrhu znaci imati okove. Nemati svrhu znaci zivjeti slobodno i razigrano. Ako se moze govoriti uopste o svrsi zivota onda je ona da iskusimo zivot. Od velikog praska na ovamo sve je uticalo na sve ali eto neki misle da imamo neku svrhu osim toga da postojimo. I ne postoji “moj ili tvoj zivot”, postoji samo život.
Dakle, zivot nema smiso ni svrhu. Da bi to vidjeli potrebno (ali ne neophodno) je da se dese razne teske stvari i nedaće. Neko “vidi” da zivot nema svrhu i zavrsi sa samoubistvom, a neko zapravo vidi i kad nestane smisla ono sto ostane je…. Ljudi i nekako naslucuju ovo drugo i bivaju vjernici a ne ocajnici. Neobicno je to “naslucivanje”. Grace.
Ne mislim da ateistima fali smisao u zivotu. Naprotiv, mislim da je problem sto ga imaju uopste. Nisu ni vjernici koji se mole za zdravlje, srecu, jahte, rimac neveru itd drugaciji.
Sent आत्मन:
Last edited by Caesar; 02-09-23 at 09:48.
γνῶθι σαὐτόν
A to je tačnije problem kod ljudi koji se u potpunosti identifikuju sa svojom profesijom i tu jesi u pravu oko ovoga sa okovima.Bukvalno su uniformisani i kad skinu "uniformu".Isto važi i za neke uloge u društvu ili porodici.
Vidiš tu leži i ona zamka kad dijete pitaju a šta ćeš biti kad porasteš?Ne pitaju ga čime bi volio da se baviš nego šta ćeš biti.To su obrasci koje roditelji od svojih roditelja prenose na djecu i naizgled naivna pitanja koja mu kreiraju karakter što uopšte nije naivno.
Kao (ako se sjećaš) one pjesme Halil Džubrana vaša djeca nisu vaša djeca.
"Možete im dati svoju ljubav,ali ne i svoje misli,
Jer, ona imaju vlastite misli."
Nesvjesno po ucrtanim obrascima ljudi ponavljaju greške svojih predaka jer sami nisu osjetili pravu slobodu.
Davno, u vremenu kada su svetlost i tama bili nerazdvojni, postojao je anđeo po imenu Lucifer. On je bio najlepši i najmudriji od svih anđela u Nebeskom kraljevstvu. Njegova lepota je sjala jače od hiljadu sunaca, a njegova mudrost bila je neprocenjiva.
Lucifer je bio voljen i poštovan od strane svih anđela, ali u svom srcu nosio je tajnu ambiciju. Sanjao je o većoj moći i vlasti, o sopstvenom kraljevstvu na nebu. Dok je većina anđela bila zadovoljna svojim mestom u Nebeskom kraljevstvu, Lucifer je težio nečemu višem.
Jednog dana, Lucifer se pobunio protiv Božje volje. Okupio je sledbenike među anđelima i proglasio sebe vođom pobune. Njegova pobuna se brzo proširila Nebeskim kraljevstvom, izbijajući u sukob sa Božjom vojskom.
Rat u nebu je bio strašan. Lucifer i njegovi sledbenici su se borili hrabro, ali nisu mogli da se suprotstave Božjoj moći. Na kraju, Lucifer i njegovi sledbenici su poraženi i izbačeni iz Nebeskog kraljevstva. Lucifer je pao sa neba i sada je bio izgnan na Zemlju.
Na Zemlji, Lucifer je postao poznat kao Satana, gospodar tame i zla. Njegova ambicija i oholost su ga odveli na put uništenja i iskušenja. Satana je iskušavao ljude da se okrenu od Boga i sledili su ga mnogi koji su se udaljili od svetla.
Život je sam po sebi kontradiktoran, pa nije čudno što ljudi često pokazuju kontradikcije u svojim postupcima, razmišljanju i govoru!
Svrha ili smisao može postojati za neke ljude, ali ne mora za sve. Tvoje lično mišljenje da su oba aspekta besmislena ili trivijalna ne znači nužno da je to zaista tako; sigurno nije tako!
Jedan od glavnih problema besmislenosti života može biti, upravo, suvišno komplikovanje i nametanje vlastitih ograničenja drugima.
Pokušaji da obesmisliš, nazoveš ispraznim, prizemnim itd. ono što za mene, npr., predstavlja smisao zarad potvrde svoje, iskreno, kontradiktorne filozofije upravo je dokaz tvojih ličnih ograničenja koje pokušavaš nametnuti kao jedino ispravno i, eto, nešto što kao ima barem malo značaja...
Sent from my iPhone using Tapatalk
Greška.
Last edited by Bluemoon; 02-09-23 at 14:32.
Ajde napisah ođe neki post greškom no nešto bi napisala.
Cezar i ja se u toliko toga uklapamo no meni je jedinstveni paradox da smo jedno drugome opet kontradikcija.
Oboje volimo Ničea ali na drugi način.
I ne znam jel ovo okey pisati ali meni je Cezar posebno drag član iako mi je kontradikcija neđe.Ima ona tema što je otvorio o susretu sa smrću đe jedan njegov post posebno pamtim a pošto sam vizuelni tip proživjela sam nešto kroz slike i emocije što je napisao od riječi do riječi.
No opet Cezare ne možeš ateiste posmatrati tako kako posmatraš.Ne možeš od ateista očekivati a još sam naišla na tvoj post na temu pravoslavlja da ih vidiš ka ignorante a to nije tačno.
Ateistima je jednostavno dosta svih religijskih bulšita posebno zvaničnih religija koje su ostavile posljedice.To o čemu ti govoriš nikad ali nikad prije svega ne može biti na nivou čovječanstva- religija.Jer religija zahtjeva da se zavede što bi se reklo u katastar.
Ja osnivam religiju, pa ko hoce da se pridruzi, javite mi u poruke. Crkva Kvantuma... AI tehnologija mi je napisala i svetu knjigu i zapovjesti i kako upraznjavamo religiju. Vizualizacija, meditacija, afirmacija...za pocetak.
Mozda da pojasnim. Uvreda nije bila namjerna. Ja ne vidim znak jednakosti izmedju ljudi i njihove “svrhe”. Identifikacija sa svrhom je za mene iluzija koja sakriva ono sto zapravo jesmo. Ta identifikacija se osjetila uvrijedjenom. Odbaci svrhu i nema uvrede. Pa, kakva je to uvreda koje cas ima, a cas nema. Ono sto stvarno za mene ti jesi to sam i ja i ne pada mi na pamet da To vrijedjam. Ovako gledano i nije uvreda ali prepoznajem da neke rijeci su za nekog otrov, a za nekog med. Stav da “zivot nema svrhu” moze biti opasan - sve zavisi ko i kako cita.
Sent आत्मन:
Last edited by Caesar; 02-09-23 at 15:35.
γνῶθι σαὐτόν
Neđe sam ti rekla da to savršeno je opisano u knjizi "Proljeće Ivana Galeba".
"Samo je jedna stvar jedincata i nenadoknadiva u svemiru: to je ja. Doista, u čitavom svemiru postoji samo jedno jedino ja. I, ujedno (gle čudna slučaja!), to je ja u čitavom svemiru jedina stvar koja postoji samo u jednom jedincatom primjerku. – Čudno! Čudno, ali ipak tako!"
I epilog.
"Djetinjstvo – pregršt besmrtnosti!"
Prvo, koncept svrhe može biti duboko ličan i subjektivan. Mnogi ljudi nalaze smisao u različitim aspektima svog života, kao što su porodica, ljubav, umjetnost, doprinos društvu ili pak činjenje svakavih zlodjela ili da skratim korupcije i kriminala; ne bitno je. Ovako individualna shvatanja svrhe doprinose bogatstvu ljudskog iskustva na pozitivan ili pak negativan način; nije bitno, riječ je o individualnim prioritetima ili željama i životu uopšte.
Drugo, ovo shvatanje ne znači da treba odbaciti odgovornost i moralnost. Iako ne postoji univerzalna svrha, većina društava razvija svoje etičke norme i vrjednosti koje promovišu dobrobit i ravnotežu među ljudima, ali podjednako jednako i one loše stvari!
Konačno, otvorena diskusija o ovim temama može doprineti dubljem razumevanju različitih filozofskih perspektiva i pomoći ljudima da pronađu vlastiti smisao u životu. To je ono ka čemu treba da stremimo, a ne da budemo isključivi kao što ti uvijek jesi; ili je onako kako ja i moj intelekt, iskustvo, saznjanja mogu da pojme, ili je pogrešno!
Dakle, iako se ne slažem potpuno s tvrdnjom da "život nema svrhu," važno je da shvatimo da ova tema ima mnogo složenijih nijansi i zavisi od ličnih uverenja, intelekta, i iskustava svakog pojedinca!
Na kraju, ideja da život nema univerzalnu svrhu nije nužno opasna sama po sebi, već zavisi kako se taj koncept tumači i primenjuje, kao kad je riječ i o svemu ostalo…
Takodje, akt samoubistva je uzvišeni čin koji samo oni dovoljno intelektualno uzdignuti ili totalno mentalno hendikepirani mogu da počine! Kaži nam što je ispravno?
p.s. @Bluemoon, takodje, kao i ti, dijelim misljenje da je @Caesar jedan od mojih najjomilienih članova! Iako nam se mišljenja, uglavnom, dijametralno razlikuju, uživam u čitanju njegovih post-ova i cjelokupnoj raspravi.
Sent from my iPhone using Tapatalk
BTW, makar dobio jos 18 infrakcija poslje punih 20+ godina na forum, moram da ti kažem da odlepršaš i batališ sa šupljim klišejima o Liciferu i palim andjelima i qrcima palcima!!!
Smaraš i nisi zanimljiv i što se mene lično tiče možeš da odjebe$ u 3PM sa ovom dječijom pričom!
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ako je jedan Jesenjin izvršio samoubistvo ja stvarno ne znam kako na to da gledam.
A još je isto izvršio i Ernest Hemingvej.
Ja takve ljude ne bih nikad mogla da osuđujem opet je i to neka sloboda izbora.
Zaista me nervira i baš mi na nerve ide kad neko osuđuje nekoga ko je izvršio samoubistvo.
Majakovski je osuđivao Jesenjina i rekao mu u stihovima da je umrijeti lakše a opet je isti digao ruku na sebe.
Japanci opet imaju nešto oko časti pa ima i ona šuma Aokigahara Murakami je pomenuo u neke svoje romane đe Japanci izvrše samoubistvo baš je jeziva priča.
Ako je a jeste najveći strah u čovjeka strah od smrti kako li je onda u trenutku jednog samoubice kad počini isto niko ne bi trebao da takvog čovjeka osuđuje jer bi bio najveći licemjer na svijet.
Last edited by Bluemoon; 02-09-23 at 18:29.
Pa i samoubistvo je vezano za svrhu. Neispunjenu, ispunjenu i izgubljenu. Jedni vide da nema nade da dostignu zacrtano, drugi misle da nema dalje, a treci je ne mogu naći. Kad bi znali da zivot nema svrhu da li bi bilo samoubistava? Naravno da ne. Jos jedan argument da svrha je teg oko vrata u dubokoj vodi. Svrha kreira ocekivanja. Ocekivanja nas vode u buducnost kreiranu na osnovu iskustva iz proslosti. A gdje je tu sadasnjost? Propuštena je jer se zivi u proslosti i buducnosti koje ne postoje. Ocekivanja su zaebata stvar. Nema tu osude samoubica bilo kakve. Ni tuge ni radosti.
Sent आत्मन:
Last edited by Caesar; 02-09-23 at 19:43.
γνῶθι σαὐτόν
@Saruman, za koplje i po si ispred svih u onome u čemu jedino i možemo bit bolji jedni od drugih.
samoubistvo je jedini ozbiljan filozofski problem.
No ofens ali ateistička razmišljanja mi nalikuju na ovo Walterovo:
Moja duša je ostrvo.
Moj auto je ford.
Razmisljanja su odlike ateista, nije za svakog.
Having a parachute greatly increases your chance of surviving a long fall.
Have a parachute.
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks