Quote Originally Posted by guvarana View Post
Svjedok sam nekoliko puta bio kada je kćerka prijatelja (koji je konobar, žena mu ne radi i ima troje maloljetne djece) tražila od njega, tate, da joj kupi ni manje ni više no ili zadnji iPhone ili zadnji Samsung S. Neki dan je tražila sto i kusur eura džeparca za tipa trodnevni izlet na Ivanova Korita. Mala je VII ili VIII razred, dodira sa realnošću nema. Ne shvata da su podstanari, da žive od jedne plate njih petoro, da tata nije registrovao auto tri godine i tako to. Kao razlog zašto joj to treba navodi da "pa to sva djeca u mom razredu imajuuuu, Vlado, Anđela, Saška..." Ja razumijem da dijete ne želi da se izdvaja od društva na takav način, da mu nešto fali ili nedostaje, ali sa druge strane da bi roditelj rasteretio dijete, u smislu da mu ne ubija volju za životom pričama kako se teško živi i kako je besparica - ne iskomunicira ni ono osnovno, koliko je potrebno da dijete zna da se orijentiše u stvarnosti.

Sent from my SM-S901E using Tapatalk
Nažalost, ovo je veoma rasprostranjena pojava. Već sam pisao razna dešavanja u školama meni bliskih ljudi. Bilo je slučajeva i fizičkog obračuna roditelja zbog toga što su djeca imućnih roditelja "bola oči" djeci koja ne mogu da priušte markiranu garderobu, putovanja ili skupe telefone. Najgore od svega je što nastavni kadar nije imun na poklone bogatih roditelja, pa tako mnogi prođu sa neadekvatnim kaznama jer ih "kupe" lažnim pažnjama.

Veoma je kompleksna tema i nije lako kao roditelj sve izvagati. Počinje se veoma rano, od vrtića, kada kompleksi roditelja bujaju sa proslavama rođendana, skupim tortama, dekoracijama, obaveznim igraonicama i tako sam ukapirao da roditelji umjesto zdravog pristupa, kopiraju jedni od drugih šablone proslava da ne budu osramoćeni i njihovo dijete bilo izuzetak. Iako se čini da to sve nije bitno, u velikoj mjeri oblikuje kod djece mnoge nakaradnosti...