Odlično pitanje, koje ne pripada ovoj temi. Odgovoriću ovdje, pa neka moderatori premjeste đe misle da je adekvatno.Originally Posted by Mstislav
Da li, šta i koliko SAD podržava je pitanje (ti si naveo Zapad, ali zna se ko dominantno kreira procese). Dio odgovora je da nam je nacrtano igralište, sa granicama (neko bi rekao crvenim linijama), a da je prilično "na izvolite" šta se dešava u okviru tih granica. A osim toga, SAD takođe imaju svoje interese. Recimo, Behtel. Recimo, (polu)privatizacija zdravstvenog sistema, kada ovaj usljed programa "Evropa sad" neizbježno klokne. Može se reći da je ovo sve posljedica činjenice da je ovaj dio svijeta prosto na dnu ljestvice američkih spoljnopolitičkih priorteta, ali, kao što već rekoh, to je samo dio odgovora.
Naime, ako malo posmatramo širu sliku, pa i unutrašnja kretanja u SAD u zadnjih desetak godina, bolno očigledno je da je manje-više sve što je Tramp načeo, Bajdenova administracija nastavila (ovdje posebno mislim na spoljnu politiku, imigraciju, trgovinu i odnos sa Evropom). Naravno, u potpuno različitom maniru i drugačijim mehanizmima, ali suštinski nepromijenjeno. A čak se može debatovati da je i Obama u drugom mandatu stidljivo pokrenuo određene procese. S tim u vezi, sada već možemo da govorimo o politici kontinuiteta, koja stanuje u oba američka politička pola i rijetkom konsenzusu u establišmentu. Preširoka je tema, ali na najočiglednijem primjeru - Avganistana. Najavio Obama, započeo Tramp, završio i ubrzao Bajden.
Kada imamo takvu jednu vertikalu, teško možemo da govorimo o okolnostima i trenutnom stanju stvari. Prije će biti da je riječ o promjeni post-WWII paradigme zvane "pax americana". Na sve to smo, kao krupne akceleratore ovog procesa, u zadnje tri godine dobili pandemiju, invaziju Rusije, agresivnu i sve više potpuno autokratsku Kini, gdje su manje više odjednom isplivali svi nedostaci globalnog sistema slobodne trgovine.
Globalizacija je nastala kao izraz američke globalne dominacije. Najmočnija vojska (posebno mornarica) svijeta je garantovala nesmetan prolaz robe i omogućila specijalizaciju na nivou država i čak, regiona, stvorivši tako nova tržišta i industrijalizovane, ekonomski uspješne države, od kojih su neke toliko napredovale da su postale prijetnja i konkurencija. Tako uvezan sistem trgovine, iz ugla SAD je značio i svijet u kome se svjetski rat poput Drugog svjetskog rata nikada ne može desiti, jer smo svi ekonomski previše zavisni jedni od drugih. Kao sto vidimo, može, a prevlast nad okeanima i trgovačkim rutama više nije apsolutno neupitna i pritom, sve je skuplja.
SAD su potpuno energetski nezavisne (izvoznik energenata), u NAFTA okvirima imaju znanje, stručnost i tehnologiju, a u srednjem roku, ono što je za njihovu industriju bila Kina, može da postane Meksiko (koji je usput i njihov najveći trgovinski partner). Uvoz brodskim putem čini svega 8% ukupnog uvoza (od čega je pola sa Kanadom i Meksikom). Demografija je superiorna u odnosu na konkurenciju (posebno ako govorimo u kontekstu domaće potrošnje i nekvalifikovanog rada koji je sve više deficitaran). Drugim riječima, (ubrzano) se stvaraju strateške pretpostavke da se Amerika vrati "kući", što se njima više isplati i što ih lansira od svjetske super-sile broj jedan do jedine svjetske super-sile - na neodređeno vrijeme. Odluka Putina da pokrene rat, u tom smislu, iz ugla SAD, je poklon kome se ni u snovima nisu nadali. Rusija je pokojna i broji svoje zadnje godine, a od ishoda rata samo zavis da li govorimo jednocifrenom ili dvocifrenom broju godina. Kina živi i umire od trgovine i kada bi se režim sankcija pod kojim je Rusija trenutno, primijenio na njih, vjerujem da ne bi izdržali ni godinu. Sve to bez ijedne prolivene kapi krvi i uz marginalne troškove. Dakle, SAD imaju istorijsku šansu da nokautiraju svoja dva najveća protivnika jednim udarcem. Da se po tom pitanju itekako kuva, pogledajte samo odluke američkih brendova koji panično sele proizvodnju iz Kine (uključujući najveći Apple), pogledajte ponašanje Južne Koreje, koja u ime Samsunga i LG traži dozvole za proizvodnju čipova i poluprovodnika na Tajvanu, pogledajte apsolutno svrstavanje Japana uz SAD, ugovor o podmornicama sa Australijom i još mnogo toga što govori - pripreme za svijet bez Kine kao svjetske fabrike su u toku.
U kontekstu Crne Gore - SAD je skoro potpuno napustila Bliski istok, bure baruta, gdje samo iskra fali da gori čitav region, sve sa 50% svjetskih rezavi sirove nafte, a ne da ulaze u balkanske dubioze. Da, Bliski istok nije isto što i predsoblje EU - odatle i niihova podrška Open Balkans programu (opet, primijetimo konitnuitet Tramp - Bajden) i pokušaj (re)kreiranja mini pax americana na Balkanu, pod starom pretpostavkom da ako svi budemo međusobno ekonomski zavisni, nikakvog rata ne može biti. Naravno, to su izrazito površne pretpostavke (dokazano pogrešno na primjeru Jugoslavije), ali u skladu sa trenutnom voljom i potencijalom SAD da se bave ovim prostorom.
Bookmarks