Quote Originally Posted by Raulio View Post
Prije nekih 10-ak godina i ja sam se oduševljavao libertarijancima, sad me blam. Mislim da ne idemo ka globalnoj državi, tj. idemo, ali prije će se raspast države kakve znamo. Mi još jašemo na talasu Napoleonove, pa onda Hitlerove, ujedinjene Evrope.
Milo je biran na izborima, Slobo, Dodik... kako reče B. Levi, iako je pr*a u gaće, "vi živite u demokraturi", kad su ga ono napali tortom.


Ja sam jedno vrijeme imao tu fix ideju, da je Karl Marx pogriješio, ne moze se doći do besklasnog društva na način da se klase prosto nekim dekretom drzavne diktature ukinu, to je nemoguće zbog političke klase koja neminovno postaje i socijalna, ekonomska jel... S obzirom na nove brojne informatičke tehnologije i metaverse, i dok su se ljudi do skora nadali Web3 projektu, koji mozda i opet ozivi jednog dana... Da bi se postiglo kvazi besklasno društvo, treba stvoriti milion klasa, ali one tada gube tradicionalno značenje u sistemu. Nisu više dio vertikalne piramide nego horizontalno saće pčela, ćelija u sistemu. Toliko klasa da se klasni pojam upper middle low potpuno izgubi i nestane u tim klasama. A to bi uradili snaznom diversifikacijom i decentralizacijom ekonomije, u osnovi, ne politike, drzava bi bila formalnost i ne bi se miješala u zaseban sistem ekonomije, njena pitanja bi bila etika i sigurnost i to...Taj milionski klasni sistem bio praktično horizontalan po svojem ekonomskom ali glavnije socijalnom outcomeu po percepciji, ne vertikalan, kao dosad u kapitalizmu, gdje je neko ko ima para bogat, a ko nema siromašan, prema percepciji kapitalizma. Blockhain voting čiste demokratije bi se uveo u svakom od tih ekonomskih projekata gdje bi svi radnici imali digitalni sindikat, odnosno svoj board, a projekat ne bi imao 1 vlasnika nego zajednički partikularne klase, i preko smartfona blockchainom jednostavno glasali svoj plan za naredni period. Plan svoje klase, da kazem. A ta klasa bi bila vezana za konkretan projekat, odnosno ekonomsku aktivnost ili rečeno tu techfirmu, tako da se ne dodiruje sa suprotnim klasama, iz suprotnih projekata u ekonomiji, iako bi transfer bio moguć. Decentralizacija bi bila radikalna a diversifikacija do te mjere da bi to bile blockchain projekti i firme od po 5, 10, 20 ljudi... I još vaznije, kako je ekonomski sistem odvojen tada od drzave, kao zaseban, postojala bi kohezija između svih tih diversifikovanih projekata da rade i individualno ali i kolektivno. Ekonomski plan kolektivnog bi se usvajao zajedničkim glasanjem svake klase, kao neki kongres, na 5 ili 10 godina. Zvuči komunistički, ali nije, ljudi bi zapravo radili ono što vole. A tehnologija blockchaina je toliko potencijalno moćna da sve to ostvari, iako su je dosad sveli na čistu manipulaciju valutama poput Bitcoina. Naravno, društvo se mora informatički opismenit za to, međutim, tu bi bili i pekari i developeri, ali i milion drugih oblika rada, robotike, svih oblika tehnologija, industrija, bio, i tako... svih trenutnih, ali bi se dodavali još hiljade... Tako da na kraju, prosto, ljudi koji rade ono što vole, makar to bilo pravljenje rubikovih kockica, oni imaju sindikat i plan rada te svoje zajednice i blockchain riješavaju sve. Pošto nema drzave da djeluje u sistemu, ekonomski sistem sam ima svoje regulative koje su fluidne, i one su isto izglasane direktnom demokratijom. Znači svaki čovjek jednako učestvuje i tu se gubi pojam i percepcija kako neko ima više para, neko manje, jer nema svrhe za tim, postoji milijardu opcija koje zeliš raditi. Valuta bi mogla biti tako da svaki projekat ima svoje tokene koji bi mogli u nekoj varijanti da izađu na lokalnu berzu i ako zele definišu kako će sam proces funkcionisati, ili prosto sam ekonomski sistem ima 1 jedinstvenu kriptovalutu. To bi se razmotrilo. To je već doba 7G mreze i informacije lete brzinom svjetlosti, a šta je sve moguće postići uz AI, Machine Learning, Deep Learning i sa idejama i Web3 projektima pa Quantum Computing o kom se govori, to bi bilo nešto, barem u teoriji, nešto revolucionarno, svakako... bez drzavnog uticaja, ekonomija bi imala toliko mogućnosti da kreira bezbroj projekata koji bi mogli da se razvijaju, da se daju na glasanje i jednako učestvuje. Funkcionisalo bi kao košnica pčela, saće, vizuelno. Svaka ta klasa bi bila 1 pčela. Sistem bi morao bit transnacionalan za tako nešto, jer trgovina sa drugim istim takvim sistemima bi zahtjevala još manju ulogu drzave, pa i fizičke granice ukinute. Neka nova decentralizovana globalizacija i ekonomija ljudi kroz digitalne sindikate, kroz čistu demokratiju blockchain votina i košnica pčela efekat horizontalnog outcome socijalnog statusa, a finansijkog, pa član si svoje košnice, sami glasate svoje tokene i određujete desetogodišnji plan. Sa lokalnim kripto berzama i tokenizacijom čak i kuća, moglo bi da se napravi boom od nekretnina, načina proizvodnje, percepcije vrijednosti nečega, bez obzira jel to soft asset ili hard asset, ti pojmovi bi nestali, ali znamo šta je hrana, međutim to ne znači da treba ostati na hrani kao jedinom assetu, danas zele da vrate hard asset ekonomiju 19. stoljeća. U konačnici, to bi bio istovremeno i decentralizovan ali i distributed sistem, jer bi morao imati specifične regulativne, distributivne tačke sistema, međutim one ne bile fiksne tako da ih mora neka drzava mijenjat u parlamentu, 7G mreza bi to riješavala za 1 minut. Ali...

Ova dječačka teorija moja blockhain, čista demokratija i ekonomija, Utopija horizontalnog klasnog društva bi naravno srušila IMF, Banke, MMF, Goldman Sachs, JP Morgan i ekipu političare i političke partije, nacionalizme, profitere, mafiju i ostalu bratiju, kao i sam kapitalizam i sve njegove poluge, načine špekulacija, pravljenje para od para, bez pokrića štampanje, Wall Street. Jer ovo bi bio i hard asset, i soft asset, ali bi se pojmovi izgubili eventually kroz tokenizaciju asseta i redefinisanje mnogih aspekata samog sistema, ali fluidnost bi omogućila nevjerovatnu brzinu riješavanja i distribuciju. Ko moze da kaze da pravljenje običnih rubikovih kocki nije hard asset industrija? Pa u tom sistemu bi se glasalo i o samoj percepciji asseta, ali decentralizovano i direktno. Nema middle mana, političara i banaka...Osim toga, ovo bi tako transformisalo realnost i vrijednosti, klasni pojam, da bi se postigao taj efekat percepcije besklasnosti o kojoj se više ni ne teoretiše, jer nema piramide više. Socijalni outcome bi bio engagement čitavog društva u ekonomiji, srećni ljudi koji rade poslove koje vole, učestvuju jednako po moći u svom projektu, a socijalno potpuno nebitno ko je koja klasa, jer je nestala ta antička percepcija sa smanjenom drzavom, bez granica i transnacionalnim razmjenama. Nema šta neki političar ili drzava da mi obećava radno mjesto...Stvorili bismo ih milion sami.

Kultura, sport i sve ostalo bi bilo dio samog sistema I kreacija tako da...

Tako da se ne nadam ništa... 7G mreza...

Ali, lijepo je sanjati ponekad o tome...

Nek bude i ovo dio teme - Vrsta vjerovanja...