@hercules
Ozbiljno se razmišljam da batalim volan i koristim samo za van grada, jer je ovo neizdrživo postalo, uvijek se divlje vozilo ali ovo što se sad dešava je ekspanzija na neki veći nivo.
Neprijatno se osjećam i svaki dan imam neki pasivni pritisak kad sjednem u kola i imam nešto po gradu da obavim. I ja vozim đecu neko jutro u vrtić, ili školu, pa parkiram na 100 metara, pa pod kišobran, pa se neko jutro i skvasimo malo, pane po koja kap na nas, što će bit kome od desetak kaplji vode? Ne razumijem u kakvo je ludilo upao ovaj narod.
Smiren sam 95% vremena, ali naiđe i mene loš dan, da me napuče i na posa i sa strane, raznorazni faktori i više puta dovodim sebe i situaciju da moram da izudaram volan da ne bih kome otvorio glavu na ulicu kao najveći seljak.
Danas mi je bio jedan od takvih dana, od jutra mi krenulo loše. Prvi put u životuda sam izašao iz kola na cestu iz kola sa namjerom da nekoga patosiram. Na Zabjelo, skretanje kod Banjevića. Dolazim od Našeg diskonta i oću lijevo, čekam da prođu auta iz suprotnog pravca, legao tip na sirenu iza i u milimetar sa desne strane se provlači da me obiđe. Iz suprotnog pravca dolazi Oktavija, skreće lijevo i ne vidi ovoga da me obilazi sa desna, ja mu blicam da ne udari budalu, cimam se da ga sačuvam.
Obilazi me momak, spušta prozor i neku grimasu mi pravi. Ja kao ris, ručna i izlazim vani bijesan i sad očekujem da tip po gasu zapali, još kriv, izlazi iz kola ladno. Ali kad izađe viđe da sam i za glavu veći i za 10 godina stariji, pa kao moga si malo naprijed još, žurim sa jednoga na drugi posa' i ta priča.
Otegoh, ali se stvarno osjećam kao da pucam kad sjednem u kola jer su ove stvari svakodnevnica i ne znam više kako sa tim da se izborim.
Послато са SM-A528B помоћу Тапатока
Reply With Quote
Bookmarks