Drugi svjetski rat na prostoru Jugoslavije

[Bluemoon]

(da pročistim temu od ovog fašističkog crva)

Partizani su se kretali po šumama skrivajući se od neprijatelja vječito spremnog da u svoje redove uhvati seljane,njihovu braću,prijatelje pa i same borce.
Padali su mnogi na tim testovima jer glad je bila drugo ime borbe za slobodu.
Zato partizan nije vjerovao nikome i kao vrabac je s opezom uzimao mrvice od drugih.
Njihova izdržljivost ogledala se u velikom trpljenju gladu,bolesti i rana skrivajući se kao gorski vukovi po pećinama,humcima i proplancima da im neprijatelj ne oktrije položaj.
Kolaboranti su se lako mogli prepoznati jer su od okupatora dobijali sasvim ugodan život.

Jednog dana Vasilj je uzeo pogrešne plodove šume,Ivan se i čudio kako su seljani uopšte ostavili išta.
No bilo je kasno.

Počeo je da bunca..

„Danju se zove reakcija, i ima sto imena, a noću je vještica — davi u snu. Proglasila nas je za đavole i lijepo nas istjerala u Lelejsku goru. Znala je formulu za to i rekla je: tamjanom te kadim, vodom te mijem, sjekirom siječem, vatrom te gorim, tu ti mjesto nije! Ustu, beč! Beč je đavo! Idi đavole u Lelejsku goru, izgubi se preko Nevrat-brda, gdje zvono ne zvoni, gdje kolo ne igra, gdje konji ne ržu, gdje pjetlovi ne pjevaju, gdje se ne ore, gdje se ne kopa, gdje djevojke kose ne češljaju. Niti koga da vidiš, niti koga da čuješ, nikom put da ne smeteš! Takva im je formula, tako su nas vatrom iz pušaka i tamjanom iz kandila, i bombama i noževima, jer tu nema šale, pa smo sad u Lelejskoj gori, gdje se samo đavoli legu. Đavoli i zmije.
_______________

Tek kad vidi da ne može, počinje da bunca, opet i opet o Lelejskoj gori: kriva gora, nakrivo nasađena, za krivce stvorena, i pravi se u njoj iskrive... Iskidani odlomci buncanja, sami po sebi besmisleni, povezuju se međusobno na čudan način i dobijaju neki skriven smisao. Nekad mi se čini da sam taj smisao znao, nekad da sam te riječi u nekoj skladnijoj vezi čuo — one me dovode blizu praga iza kojeg počinje nešto iz davnine, odbačeno pa zaboravljeno. Ne znam je li to bilo u snu, ili u ranom djetinjstvu, ili prije njega, tek ja sam stalno u sebi nosio nejasan pojam o toj Gori, o Lelejskoj, što je lijepa i prokleta, što je pusta i samotna, za zmajeve i đavole, a ne za ljude određena.

Čovjek sebi nikada ne treba da dozvoli da mu heroji budu fašistički gmazovi. Jer ako se previše zagledaš u ponor,čuvaj se da se ponor ne zagleda u tebe.