Tri su apsolutno kritične tačke za rad ove vlade, od kojih će ključno zavisit da li će ona bit samo proksi do idućih izbora, i postojati u nadi da će proizvest što manju štetu, ili će biti pogon neke pozitivne akcije.
Prvo, ( i malo paradoksalno, iako nikako da se na taj paradoks ovđe detaljnije osvrnete ):
Iako je skoro dvije godine da je svrgnut mrski zločinački monstruozni DPS sa vlasti, ultra-popularnu i toliko preželjenu i prežvakanu demontažu hobotnice nije započela prva demokratska, uz to i najrevanšističkija od svih vlada ikad, nego ova potonja. Izabrana glasovima tog istog DPSa.
Mislim da je to krajnje zanimljiva činjenica, i da i te kako ima svoje značenje.
Pozitivno sasvim.
Odnosno, kako se to ono popularno kaže, hapšenja.
Za koja je, računam, svima jasno da priprema, scenario i ukupna produkcija ne potiču iz ove države, nego spolja.
Ali će, nadam se, nama pripast režija.
Prostijim riječima- napokon smo došli u situaciju da imamo sve što treba za najprimarniju od svih potreba:
demontažu toalnog sistema anti-vrijednosti instaliranog u prethodnih dekadu i kusur vremena.
Ponavljam, jasno je svima da do toga nismo stigli sami, i da su nam i štap, i šargarepa, i na kraju, ( vjerovatno usled naše iskazane nesposobnosti da sami poguramo iznutra ), kompletna igranka, servirani iz USA&EU.
Ali je užasno bitno da se sad odradi kako treba.
Odnosno, svaki postupak treba da prati i potvrđujući konačni ishod.
I to je bukvalno suština.
Ne trebaju nam privođenja, razgovori, istrage, optužnice, koliko god bučni i bukavi i medijski ispraćeni bili, nego presude. Ključnu stvar neophodnu za to- dokazni materijal, nam je Uskršnji Zeko stavio u ruke.
Ne trebaju nam u zatvore Milo, Brano, Peđa, Petar, Janko, Marko. U zatvore nam treba apsolutno svako ko se o Zakon ogriješio.
Odnosno, u zatvore nam trebaju krivi. I velji, i mali.
Jer je cilj sistem. U kojem se Zakon, i Država, pišu velikim slovom.
Elem, posao ove vlade je da se batali priče, i naročito manija veličina i smicanja zasluga za nešto što se još nije ni okončalo, i da taj proces upravi kako valja-
što otvorenije, što ispravnije, sa što manje grešaka, lagano. Ali do kraja.
I to je najveći amanet koji joj može bit.
Đe god ova vlada završavala.
Drugo, ( i nažalost, grđe ), što ovu vladu s početka zapada:
Prethodna vlada.
Namjerno ne kažem prethodne vlade, jer one nekako spadaju pod ono što je bilo prvo.
A, nažalost sa dosta uvjerenja, reći ću da prethodna, 42. vlada, spada u elementarnu nepogodu. Čije se razmjere graniče sa katastrofalnim.
I mislim da slijedi period polakog hvatanja tek osnovnih činjenica o svemu tome, iako se dobar dio već može nazrijet.
Katastrofalno iskorišteno mega zaduživanje.
Politika revanšizma i zapošljavanja bez ikakvog racionalnog principa, čije ćemo minus efekte brojat narednih 4-5 godina.
Direktno uništavanje nekolicine sistemski mega važnih privrednih subjekata.
Dovođenje u polu-likvidnu situaciju najbitnijih državnih sistema.
Evropa sad. Crna rupa u budžetu kojoj se već ne vidi kraja. A tek počinju da cure detalji, i neće prestajat dogodine.
Još dosta stvari.
Ali je svima suština tu neđe ista, i sasvim sumorna:
sve više slika upućuje na to da ćemo morat da prodajemo nešto da se čupamo iz bankrota.
Digresija čisto- kompletan forum pun eksperata, taman koliko i prošla vlada, i nikad se nekako ne pozanimasmo onom prodajom akcija ( do 15% ukupnog dijela ) elektroprenosnog sistema. Ne zlatna, no dijamantska koka nosilja, kojom struju vuče po Evrope podno Jadranskog mora. Akcije prodate odma po izbora, bez da je regulator riječ reko. Pandan sistemu iz Srbije, koji je inače, po svim pokazateljima, mnogo gora firma od one koju je kupio. Iz državnog kredita odobrenog na taj isti dan. Što bi tek tu regulatori raznorazni imali reć, da su htjeli da pričaju. No nisu.
Zanimljivo.
Ali se bojim, i indikativno. Od onolike kuknjave kako će je Kinezi ponijet u Kinu, počevši od današnjeg nam premijera, na kraj ipak ispade da bi ipak prije mogla put Beograda.
Ne čitava nam zemlja, ali nešto struje, puteva, i učešća u Luka Bar, i te kako.
Elem, posao ove vlade je tu užasan. I pretežak.
Jer tu neće bit lakih ljekova.
I jer je, dobrim dijelom, ista ona- kao dio prethodne vlade, u svemu tom istom, aktivno i predano učestvovala.
I. lično, ne mogu dočekat da vidim prve Damjanovićeve poteze. Jer mislim da će se iz njih viđet sve. Kao i pročitat budućnost rada ove vlade.
Kritično.
Opet, lično i subjektivno, mislim da je, ako je iko, on personalno rješenje koje na tom mjestu daje neke nade.
Ali i dalje baš kritično.
Treće, ( opet sumorno, ali srećom, manje direktno zavisno od nas ):
Bezbjedonosni sistem na unutrašnjem planu.
Diplomatija u indukovanoj komi na spoljnom planu.
Tužno je to tako reć, ali suštinski ispravno-
uz sva zemljotresna događanja na globalnoj sceni, i konačnog skretanja detaljnije pažnje i na prostor Balkana, ovđe ćemo se malo mi sami pitat.
Jer nam je očito bio neophodan tutor, kojeg smo sad neđe i dobili. Otvoreno, da otvorenije ne može bit.
Pretužno, ali tako je vjerovatno i bolje. Rupa u kojoj smo trenutno, naročito u obavještajno-bezbjedonosnom sistemu je ipak bila van našeg samostalnog dohvata za vađenje iz nje.
Posao ove vlade tu je da što manje smeta. I sebi, i drugima.
Konačno.
Pozitivna strana ove vlade je koncepcija. Nju su nam upakovali, i na ruke spuštili, stranci.
Pozitivno je, meni lično, i to krajnje, što na kraju to pakovanje nije išlo na Spajića. Iako se, naročito s proljeća prošle godine, baš jasno viđelo da je on bio projektovan za to. No je momak ipak uspio da ispadne dovoljno beznadežni diletant da otpadne iz te kombinacije na kraju balade.
Posebna je tek priča koliko će nas taj njegov diletantizam tek da košta, i za neku drugu temu.
Negativna strana ove vlade je premijer, i dogovor koji je stvorio.
Jer je premijer još veći diletant od Spajića, sa isto tako nekim prethodnim zaslugama iz sasvim negativne sfere.
No je nada što su mu u ruke stavili takvu igračku da je čak ni on tako lako ne može pokvarit.
Pa da vidimo.
Bolje je svakako no što je bilo, ali da vidimo dokle će, i koliko.
Jer mnogo teže tek slijedi.
Si nada nos salva de la muerte, al menos que el amor nos salve de la vida.
Originally Posted by Rodion Romanovich
tad su uru pljuvali tvoji bivši, sad je pljuju iz oba tabora
Bookmarks