Dažbine su bile oko 150% od uvozne cijene, ali su status domaćeg automobila (dakle ne plaća se ovih 150%) imali Zastava, Volkswagen (TAS), Renault (IMV), Citroen (Cimos), Opel (IDA), Peugeot (AP), Fiat (Zastava) i Lada (Zastava). Onda, porezi su varirarali u zavisnosti od grada, pa se recimo nekome u Titogradu više isplatilo da automobil kupi u Ljubljani (sa uračunatim putnim troškovima) nego u Titogradu ili Sarajevu ili Beogradu... Recimo Šavnik je imao najmanji porez na zanatsku radnju u Jugoslaviji, tako da je u jednom momentu u Šavniku bilo registrovano više zanatskih radnji nego što ima stanovnika, a to što taj obućar/ključar/kovač/časovničar radi u Sarajevu, Mostaru, Titogradu, Prištini,... manje bitno. Eh, da, malo ko je nudio isporuku odma, plati se automobil, pa se isti čeka od tri mjeseca do godinu dana.
Sent from my moto e5 using Tapatalk






Reply With Quote
Bookmarks