Nije ovo akademski forum tako da ovdje možemo da pričamo šta hoćemo, zar ne.
Par stvari:
1. Nema te vakcine (protiv bilo koje bolesti) koja će baš svaku osobu koja je primi da zaštiti.
2. U ovoj fazi epidemije, same vakcine ne mogu predstavljati jedinu protivepidemijsku mjeru.
3. Uz dovoljan broj vakcinisanih (i uz druge mjere), može se živjeti koliko-toliko normalno. Zato sam naveo primjer Danske. Vidimo da trenutno par puta manje obolijevaju od nas, da umiru 10ak puta manje, da u bolnicama imaju 10ak puta manje pacijenata. Veliki obuhvat vakcinama (uz naravno uvažavanje drugih odlika njihovog zdravstvenog sistema) je doveo do toga da su većina slučajeva sa blagom kliničkom slikom koja sledstveno rjeđe dovodi do hospitalizacije i umiranja.
Da je danas u Crnoj Gori umjesto 330 pacijenata u bolnicama samo 26, zar ne bi mogli reći da živimo maltene normalno? I ne samo to, imali bi manji broj težih slučajeva (a makar iz medija saznajemo da su većina teških slučajeva nevakcinisani), pa bi bilo manje potreba da narod ide u domove zdravlja, a takođe bi imali 300 dodatnih mjesta u bolnicama za druge pacijente jer su ti kreveti trenutno zauzeti covid pacijentima. Onda bi se i ti drugi pacijenti mogli adekvatno zbrinuti, a ovako su i oni na gubitku.
Kako nam je zdravstveni sistem daleko od savršenog, ja bih radije sve učinio da nešto spriječim, da ne dođem u priliku da bolestan isprobavam takav sistem i njegove mogućnosti njege i liječenja. Opet ponavljam, najefikasnija i najlakše primjenljiva mjera prevencije je vakcinacija.
Bookmarks