Nanzenji. Ko voli zen-vrtove, Nanzenji je pravo mjesto. Povrsina je znatno veca nego Ginkakuji, Kinkakuji, Heyan Jingu, pa i Kyomizudera. Postoji citav kompleks hramova i vrtova. Treba dosta vremena da se obidje. Ulaznice se posebno placaju za svaki od vrtova (600 yena - nesto manje od 5 eura - vrijedi svakog centa).
Ulazna kapija - "Sanmon". Vise puta unistavana kroz istoriju, kao prakticno sve poznate gradjevine u Japanu. Ceste su bile pohare i pozari, kao svjedoci burne istorije Japana. Sanmon djeluje impresivno. Lijepo mjesto za fotografije.
Nanzenji djeluje rastrkano, posebno ako ste bez vodica (kao sto sam ja bio). Krenuo sam od kapije Sanmon pravo i prvo na sto sam naisao bio je Hojo kompleks s nekoliko vrtova. Nemojte se prevariti da preskocite ovo mjesto. Ima se sto vidjeti.
Meni je ovaj vrt, koji se zove "Kohojo", nekako najljepsi. Dosta je mali po povrsini. "Suvi" vrt - samo kamen i pijesak. Kamenje poredjano u obliku kineskog znaka 心 - srce.
Ovaj vrt je isto lijep. Ima ih jos...
Ovo je Suirokaku - vijadukt napravljen krajem 19. vijeka da obezbijedi snabdijevanje vodom ovog kraja iz jezera Biwa (najvece jezero u Japanu).
Ugodjaj ne bi bio potpun bez nekog od specijaliteta iz lokalne kuhinje. Ovaj put sam se odlucio za posjetu restoranu koji nudi "yuba" specialitet. Yuba je specijalitet koji se pravi od mlijeka od soje (soy milk). Mlijeko od soje se sipa u ovakvu posudu i podgrijava se dok se ne formira "kajmak" na povrsini, koji se posebnim drvenim stapicem skida i umace u sos od soje. Ritual. Vriedi probati.
Bio sam u ovom resoranu, zove se "Junsei" (ako sam dobro zapamptio) na jedno 5 minuta od hrama Nanzenji. Ovo je ulaz u restoran. Moze se reci da je ekskluzivan, ima svoj japanski vrt i jezerce. Cijene su dosta jake. Ali, ponekad treba sebi priustiti i neki luksuz. Sjecanja nemaju cijenu.
Reply With Quote
Bookmarks