Znači opcije su nam:
- Izlaženje na unaprijed namještene izbore, i neka vjera u landslide pobjedu koja se ne može poreći
- Mirni bojkot, što zasigurno znači simulaciju demokratije, 4 godine istog, samo ovaj put sa stopostotnom većinom skakavaca u Skupštini
- "Aktivni" bojkot, što vrlo vjerovatno podrazumijeva neko nasilje i dodatno zaoštravanje, u vremenu đe je jedan policajac tehnološki nadmoćniji od sto protestanata
Koliko god prva opcija bila malo vjerovatna, nije da se nisu dešavale politički neočekivane stvari u svijetu (poput Brexita i Trumpove pobjede), ili kod nas (pobjeda opozicije u Budvi na prošlim izborima). Druga opcija je, vjerujem da ćemo se svi složiti, potpuno besmislena. A treća, što se mene tiče, može biti samo Pirova pobjeda (pričajući o vrlo maloj šansi da se do bilo kakvog oblika "pobjede" i može doći) i apsolutno nisam spreman da se kockam životima sugrađana.
Čak i kada bi tako nešto prošlo bez bilo čega ozbiljnijeg, vjerujem da bi se u međuvremenu stvari toliko zaoštrile, da bi neka nova vlast izabrana u takvom ambijentu bila slična ovoj sada, što naravno potpuno ruši svaki smisao.
Ne bio nam u koži sa ovakvim izborom.
Bookmarks