Od kreatora se ne može pobjeći. Jednostavno se manifestuju u drugom obliku. Tu su kao neki reminder i tako stoje stvari.
Malo je off ali ima veze s temom.
90% kvazi vjernika se ne drži 10 zapovjesti.
A ovo u famelju ne zborit s roditeljima je stvarno nenormalno.
Mene se dešavalo da se ka` momčić naljutim na oca/majku ali poslije shvatim kakva je glupost kad im se ne obratim.
Kakav gođ da je, roditelj je roditelj.
Svetinja!
Kolika je tolerancija praštanja roditelja ka djetetu? Bezobrazluk niko ne podnosi. Ovo sve zavisi od slučaja do slučaja i to je za mene sudski slučaj a la onome za državni udar. Ispravna procjena je čist dobitak.
Ahahahahahahahh...
Sto sve procitah ovdje...
A je li realno ovooo
Nisu svi roditelji isti. Neki bez samokontrole gaze i pregaze dijete kao osobu, zaslijepljeni sostvenom samopravednošću. Na ovaj način(kod ovakvih roditelja) najčešće strada najposlušnije dijete u porodici. I obično nikad ne "povuku ručnu" već što su stariji to su zahtjevniji, nervozniji i teži. I ako se nešto ne preduzme NA VRIJEME to može ići toliko daleko da će se gotovo sigurno umiješati u izboru bračnog partnera i OPET SVOJOM SAMOPRAVEDNOŠĆU zagorčati im zajednički život.
Ovo su obostrano vrlo ozbiljni problemi.
Definitivno nijesu svi roditelji isti.
Necu sada pricati o nervnim bolesnicima, alkoholicarima, kockarima I takvim devijantnim slucajevima, vec o razlicitim karakterima.
Ima ih sjajnih, onih koji pruzaju podrsku, ljubav, pomoc, razumijevanje, casicu razgovora, ali ima I onih koji su ljubomorni, zeljni kontrole, ucjenjuju djecu, prave scene, prezahtjevni su, vuku neke nerazumne poteze jer zele da dokazu da se jos uvijek pitaju itd....
Da ne pricam sada o mom uskustvu, koje je specificno, a generalno bi se moglo podvesti pod to da sam u ocu I majci imao dva tipa roditelja, a sto je u konacnom rezultiralo time da su se pod stare dane razveli. Najjace od svega je sto kad sam krenuo da pricam svoje porodicne probleme nekom mom krugu prijatelja onda su I oni poceli da se "otvaraju" tako da sam zakljucio da su malobrojne porodice koje nemaju neke nenormalne situacije medju bracom I sestrama ili roditeljima I djecom.
Ono sto se trudim je da ucim na njihovim greskama u svom odnosu u braku I prema djeci.
Znam za slucaj da je momak (privatnik u srednjim tridesetim) kada se zenio kupio stan za sebe I zenu kako bi se poslije svadbe tamo uselili. Rezultat toga je da se otac naljutio jer je ocekivao da ce svi zajedno sa njim u kuci da zive, a ta ljutnja je dovela do toga da mu se otac ni na svadbi nije pojavio I nije pricao sa sinom skoro do pred smrt.
Sustina, ne treba suditi po svojim roditeljima. Srecni su oni koji imaju dobre roditelje I oni koji uspiju da budu dobri u toj ulozi. Ima ih/nas raznih.
Svakako, sto ranije se treba odvojiti jer zivot u porodicnoj zajednici zna da bude pakao.
Sent from my HUAWEI CRR-L09 using Tapatalk
Ovo je osnovna teza.
Crnogorci su u Evropi prvi makar po necemu - da se najkasnije odvajaju od porodice - prosjek 36 godina.
To je opet specifican momenat u CG zbog socioekonomske situacije, tradicije itd...
Ono sto se moze zakljuciti je da se ljudima ne izlazi iz komfor zone. Treba platiti racune, kiriju, hranu. I onda se taj odlazak od familije odlaze do daljnjeg.
To stvara neki servilni odnos ka roditeljima, osjecaj duga. Pa se onda probudis jedno jutro imas 30+ i dalje zivis sa roditeljima pa dodje izbor bracnog partnera. Pa kao po defaultu nastaju problemi itd itd
Da se primjetiti i da se u ljudima ubije i ambicija i snalazljivost ukoliko u nekim godinama kada NIJE PRIRODNO zivjeti sa roditeljima 25-30+ i dalje zive. Pa ih proguta ta komfor zona i kolotecina.
Sta god pricali i kakav god vam odnos bio prema roditeljima par stvari nije prirodno i ne treba im se dozvoliti :
- zivot s roditeljima poslije 30te
- izbor bracnog partnera
- izbor profesionalnog usmjerenja
- lazna komfor zona ( ne brini se ti sine nista mi cemo to, nista ne misli samo da si mi ti zdrav)
Jedino na taj nacin cemo prestati da stvaramo generacije debila.
One Ring to Rule them all...
Kad se dođe u neke godine 24-32 odnosno negdje po završetku studija, ukoliko su oboje roditelja fizički sposobni da se staraju o sebi, odmah treba odseliti.
Ovo što veli Gandalf - soba 100 eura, što rjeđe gledanje. Najbolje vikendom - ručak i onda opet 6 dana odmora.
Ne zbog toga što treba praviti distancu. Naprotiv, kad se rjeđe gledate onda to vrijeme koje provedete zajedno ne koristite da bi se međusobno crnjačili, no se bavite vedrim temama i srećni ste što vidite jedni druge. Ovako kad se po čitav dan nešto ćuškate po kući, vazda ima materijala za neko smaranje.
Dokoni um je đavolje igralište. Roditeljima postane dosadno, posebno kad nagaze tu neđe oko 60-te pa đeca velika i idu za svojim životom, a njima fali zanimacije. Onda bi unučad, a kako danas, u većini slučajeva, unučadi nema - onda kreće smaranje. Posebno ako, ne daj bože, tetka ili strina imaju unučad. Onda je njihova bol još veća.
Tu obično majke iz neke najbolje namjere nesvjesno krenu u neko vršenje pritiska i izražavanje bukvalno one dječije sebičnosti. Ja to baš teško podnosim i izlazim iz kuće momentalno kad vidim da se oblači, da ne bi reka što zbog čega ću se posle kajat.
Ne mogu da pricam generalno za sve porodice u CG, ali u nekim porodicama roditelji smatraju svoju djecu i svu imovinu kao svoje vlasnistvo. Ne daju djeci da pocnu da razmisljaju svojom glavom, jer misle vjerovatno da su najpametniji. Jedan moj kum je ima dosta veza kao mladji ali ni jedna od tih djevojaka se nije svidjela njegovoj porodici. Evo sad ce 40 godina, nema ni djevojku ni nista, ostace vjerovatno neozenjen. Kad je rijesio da se preseli u novu kucu, koja je bila u izgradnji, ulozio u jednu sobu, sredio, reka mu otac "da ti dam pare sto si ulozio u ovu sobu, ovo je sve moje". Jer je on pravio kucu.
Znaci ne da mu da pomisli da se osamostali, ni u kakvom pogledu.
A i ja sam ima slabu podrsku od roditelja za mnogo stvari. Shvatam ja da oni zele najbolje svojoj djeci ali to ne znaci da to rade, ili da umiju da rade.
To treba razdvojit.
A to precerano postovanje roditelja mi je cisti mazohizam. Roditelji zasluzuju postovanje ali ne po svaku cijenu.
Zasto je dijete uopste stvoreno? Zbog zivota roditelja ili zbog svog zivota?
Roditelji kod nas pokusavaju kroz djecu da ostvare ono sto oni nisu uspjeli za zivota. Vidio sam mnogo primjera. Neka besmislena usmjeravanja i forsiranja necega sto dijete ne voli pod parolom "znam ja sta je najbolje za njega". Ne velim, djeca dosta sanjare (svi smo) i valja im na neki normalan nacin skrenut paznju da su, recimo, male sanse da je bas (lupam) Marko sa Zabjela novi Ronaldo, ali maltretirat ih da idu da sviraju violoncelo i uce japanski sa 11 godina je skandalozno.
"Na drugom kraju grada" su roditelji, bas takvi iskompleksirani koji lijece svoje frustracije i komplekse tako sto velicaju svoju djecu na taj nacin sto im svjesno ustupaju autoritet, tako da "dijete" sa nekih 17-18 godina vodi glavnu rijec u kuci. I sve svoje "neostvarenosti" gledaju da ostvare NA! njemu.
Glupo je da poredimo Cnru Goru sa nekom ekonomski razvijenom zemljom, gdje ti se od 18 godina pruza mogucnost da dovoljno zaradis da imas svoj stan i putujes i je li budes samostalan. Drzava nam je takva kakva jeste, i ja bi volio da sam imao uslova da
se odvojim i zivim sam od 18 ili 20te gdoine nebitno, ali jedniostavno nije bilo uslova.
Da se vratim na temu, znaju rodietelji da budu dosta teski, ali sad kada sam i ja roditelj opet drugacije malo gledam na te stvari, dosta je tu odricanja i zrtvovanja, stresa, nervoze, mozda je meni i lakse jer imam bolje placen posao, nego moja majka koja
je sama podizala od 300 evram mene i brata, ali kad smo vec odrasli ljudi i spremni za brak, pa normalno je prvo da buduci bracni partneri znaju sta zele, kako, koga, mislim da kod dvoje normalnih ljudi nije moguce da se neko sa strane upetlja
i rasturi im brak ili zajednicu. Kod mene je situacija takva, da koliko god da postujem majku i ne mogu joj se nikada oduziti za to sto je toliko toga zrtvovala za mene i brata, jednostavno moj brak je moja stvar, uvijek je dobro dosla kod nas, moze sve da radi,
ali nikome ne dozvoljavam da mi se mijesa u brak.
Da li je ovo tema ili nije, ne znam, iz prvog posta se ne da bas zakljuciti, ali oko drugih stvari ja se barem mogu sve normalno dogovoriti sa roditeljom, a vjerovali ili ne, cak i sa tastom. Roditeljima nikad ledja ne treba okrenuti, ali zna se sta je bracna zajednica i to treba svako da postuje.
@Krkna bravo, imaš reputaciju kad bude prihvatilo. Porodica je svetinja i ona prva iz koje poteknes i ona druga koju sam stvoriš. Stvaranje druge ne podrazumijeva automatski prestanak prve. Znaju da budu teški, svakakvi, ali naši su tako da jeste, porodica je utočište
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše, nit’ je kada, niti od nje stvorit može!
Roditelji su generalno manje ili više loša stvorenja kada su u pitanju njini mladunci. To proizilazi iz toga sto su ljudi i kao takvi često nesvjesno pokušavaju da žive ponovo kroz svoju djecu. 99% nas je nesposobno da bude roditelj i najbolje bi bilo da batalimo vaspitanje djece i da nastavimo sa vaspitanjem sebe. Tim primjerom ćemo biti najbolji roditelji što možemo biti. da li se treba distancirati? Ukoliko roditelji objektivno utiču na pogoršanje okolnosti u kojima živimo ili želimo da živimo onda svako na svoju stranu ali ukoliko je u pitanju naš lični nemir onda nisam zagovornik distanciranja. Problem je što je teško razlikovati objektivno od subjektivnog. Tako da univerzalno rješenje gdje nema greške je malo više strpljenja i introspekcije i konačni rezultat može od netrpeljivosti za tren da dođe do ljubavi.
Last edited by Caesar; 05-07-19 at 08:11.
"Vidiš li: svet pun sebe grca -
Očiju punih, prazna srca."
Svaki roditelj je sebičan...neki su svjesni toga..neki nisu...
U bolesnom vremenu odrastali, nije ni njih imao neko nečemu da nauči, nisu imali ni pravu pažnju ni ljubav koja je potrebna svakom biću, pa tako ni oni nemaju šta da prenesu na svoju djecu. Čast izuzecima, uvijek ih ima, kod nekih ljudi bude nadjačan lijep karakter koji posjeduju pa samim tim budu drugačiji prema drugima, a i prema svojoj djeci jer svijet posmatraju drugačije.
U CG vladaju nekakvi 'običaji' (kod svakoga različiti, a zemlja od pola miliona stanovnika) i svi se kao drže tih običaja i za vaspitavanje djece i za sve, a u suštini tu nema nikakve logike već im je teško da se posvete svom životu i radu na istom, pa onda rade šta im je najlakše, a to je ništa. Drže se nekih utemeljenih gluposti sa ovih prostora koji nikad i nisu imali nikakav normalan uticaj na društvo, ali to niko tako ne vidi. Oni su tako vidjeli od svojih i to sigurno tako treba da nastave. Ne daj Bože da šta promijene ili osmotre sa drugačijeg aspekta. Jbg bolesna sredina
Juče sjedim sa dvije amerikanke, doduše jedna je iz Brčkog porijeklom, i kad su me već zvale na kafu reko - ajd' da preletim sa temama onako kako to umijem
Između ostalog, kažu one meni - nikakve podrške ni od koga nemaju - pa ni od porodice, sasvim si sam. I dođem na ono što već rekoh - kod nas porodica jeste podrška i to free of charge, dok se na zapadu plaća šrink
Naravno, vjerujem da i kod nas ima situacija o kojima su neki pričali pa jednostavno roditelji nemaju više šta da "daju" ili djeca njima, pa se razilaze. I to je sasvim ok.
Suštinski, jeste lijepo kad imaš podršku, ali je veći problem neprepoznavanje nečijeg rasta, ma koje vrste on bio, a čak ne mora biti ni finansijski isplativ i poštovanje ritma istog. Ima dosta sujete, kratkovidosti, straha, kontrol frikova, pametnijih, uspješnijih itd... Ipak, dječiji pristup "samo te posmatram šta radiš, a ne šta mi pričaš" je 100% zdravlja i mnogo je čovjek rasterećeniji kada pogleda nečije rezultate u odnosu na ono što imaju potrebu da saopšte.
Druga stvar koja čuva psihu/zdravlje je vještina zaboravljanja izrečenih gluposti i ne vraćanje na iste.
iz perspektve aktuelne cerke, supruge, majke, snahe i svekrve...sve sam u istom trenutku. Ako kažem da je porodica utočište to ne znači da podržavam i tolerišem bez reakcije sve ono što stari znaju da budu, isto tako kao majka i svekrva se trudim da ne opterećujem....je li sve idealno? Nije! Nekad me i tata i moje dijete izbaci iz takta...i ja njih...ali danas kad mi nije bilo sve lijepo imali smo koga svi da zagrlimo i da budemo jedno uz drugo dok kriza nije prošla.
Razumijem ja da stari znaju da budu teški, sebični, nerazumni ponekad...ali ako iko od nas mlađih, pa i ovi treća generacija koji su odrasli mladi ljudi, misli nije težak nerazuman, sebičan, grdno se vara. Eto, samo to...slušajmo malo jedni druge. Poštujem roditelje jer su za apsolutno poštovanje, i moji i mog supruga...ko ce da im pomogne ako ne mi? Niko! Isto tako nijesu teški no, preteški....ali danas teški, a sjutra sjedimo s kumovima ili prijateljima, komšijama, kolegama i smijemo se tome što su juče smislili i čime su me izavetali...
I ko je onaj koji će te nazvat da pita jesi li stigao neđe đe si otputovao no roditelj? I ko je onaj ko će ti reć "nemo' moj sine po noć vozit, sačekaj dan, stiće se sve" ...ko brine i ko misli na tebe ako ne porodica? Ako je ima...ja sam srećna što imam i razumijem da ne dijelimo svi iste impresije niti osjećanja pa mi je jasno da ima onih koji ne mogu i ne žele da imaju bliskost sa roditeljima. Možda je to do djetinjstva, do životnih okolnosti, prosto do nečijeg karaktera.
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše, nit’ je kada, niti od nje stvorit može!
ima toga mnogo češće nego što se misli kad se radi o odnosu između roditelja i djece i njihovih partnera ili onih za koje su im roditelji umislili da su partneri(pošto ako te neko zagrli logično je da tu ima nešto), kad si punoljetan lako je makar imaš izbor pa što odlučiš odlučiš ali kad ti se tako nešto dešava dok nemaš 18 godina i dok te država smatra mentalno zaostalom osobom koja nije sposobna za samostalan život jer se zemlja nije obrnula oko sunca 18 puta pa onda bukvalno nemaš baš nikakav izlaz osim onaj jedan, i onda se kasnije cijelog života misliš jesi li trebao ili nijesi i što će ti sve ovo, i radiš najluđe i najgluplje stvari samo da bi skrenuo misli sa toga...
She is only here to annoy herself!
Citam te i ne kapiram kapiras li ti kakvih sve roditelja ima. "Sposobni" su da (naravno, nenamjerno) uniste osobu kao OSOBU, koja kao takva nije u stanju da razmislja na nacin na kakav nam ti ovdje "prezentujes " odnos roditelj-dijete.
Lijepo je cutttt tebe i @krknu kako fino pisete o roditeljima.......... ali zivot je nesto drugo.
Kladim se da ste kao "deca" voljeli mnogo da citate bajke
Pa znaci li to da je na temu pozvan da pise samo neko kome su se roditelji u*rali u zivot?
...a kad mi se glas, i oči, i dah upokoje,
ti ćeš me, znam, uzeti na krilo svoje...
naravno da ne
She is only here to annoy herself!
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks