
Originally Posted by
Artemis
Ja imam neki utisak da svaki drugi gradjanin prica sam sa sobom,dostina u depresivnim stanjima,obolijevaju lagano u teze oblike koji iznenada u najgorem slucaju proizvedu ovako nesto.Koliko je ljudi oko nas sto planu za sitnicu,ili imaju grubi ispad zbog necega beznacajnog jer u sebi dugorocno trpe nesto.Ili onih koji su apaticni...Skoro je djevojka skocila s mosta zbog nekih ljudi na poslu,otisla jedna mladost.I prije nekoliko dana jedna majka,nista bolje od nje nije bilo,troje djece ostalo bez nje.Nisu joj jos tijelo nasli koliko znam...
Tuzno mi je kad covjek nema vjere,pa nema ni snage da se bori i odupire.
Gledajući na to koliko smo skloni u usvajanju raznih društveno prihvatljivih gluposti i bezvezarija koje u kratkom roku postanu ultimativni hit; 100% sam siguran da bi se ljudi masovno odvažili pa čak i otimali za termine seansi, kad se neko dobro iscimao i poradio na popularizaciji tzv. psihokauča
The more things change, the more they stay the same.
Bookmarks