Iz raznih novina III

[Gandalf_White]

FUN FACT - Počela je ljetnja sezona čitanja revizorskih izvještaja; neko čita Ćopića, Kiša ili Marijanu Mateus, mi čitamo revizorske izvještaje. Danas škrabamo o revizorskom izvještaju Montenegro airlines-a. Prepare to fly!*♂️🧖*♂️*♂️

Pazite što ćemo napisati: gubitak Montenegroairlines-a, koji je u 2017. godini iznosio 4,6 miliona eura je potcijenjen i treba da bude mnogo, mnogo veći. Eh da, kompanija je nesolventna što znači da neće moći da servisira obaveze u dužem vremenskom roku, imajući u vidu poslednji revizorski izvještaj.🥕

Smatrajući da je Montenegro airlines potreban Crnoj Gori (ali ne u ovoj formi), evo nekoliko dokaza za naše smjele tvrdnje:

1. Kompanija ima obaveze od 89 miliona eura, akumulirani gubitak (gubitak koji postoji od kada je kompanija registrovana) iznosi 76,5 miliona eura, dok njena ukupna aktiva iznosi 48 miliona eura. Prevedeno na razumljivi jezik - ovo znači da je kompanija nesolventna i da neće biti u stanju da izmiruje svoje obaveze u dužem vremenskom periodu;️️

2. Nije urađena reprocjena nepokretnosti i opreme od 2008. godine. Prevedeno na običan jezik - reprocjena nije urađena vjerovatno zbog toga što bi dovela do niže vrijednosti nepokretnosti i opreme, zbog čega bi kompanija bila u još gorem finansijskom položaju kroz dodatno smanjenje kapitala koji je sada negativan i iznosi -40,3 miliona eura.🧡

3. Amortizacija nije dosledno obračunavana, što vrlo vjerovatno znači da je potcijenjena. Prevedeno na običan jezik - kada bi se amortizacija pravilno obračunala, gubitak bi bio još veći dok bi se kapital dodatno smanjio (a već je negativan i iznosi -40,3 miliona eura) zbog čega bi kompanija bila u još gorem finansijskom položaju;🤹🤾*♀️

4. Kompanija je iznos od 1,7 miliona eura (koji predstavlja kamatu na obavezu prema SMATSA doo Beograd) potpuno nepravilno knjižila kao dati avans. Prevedeno na običan jezik, ovo znači da je iznos od 1,7 mil eura knjižen u bilansu stanja kao avans, dok bi po računovodstvenim standardima trebao da bude knjižen kao finansijski rashod u bilansu uspjeha. Takvim knjiženjem, gubitak bi se povećao upravo za 1,7 mil eura, kapital bi se smanjio za još 1,7 miliona eura a kompanija bila u još gorem finansijskom položaju. U prilog ovoj tvrdnji stoji i pisani dokaz od SMATSA doo Beograd koji je ovih 1,7 miliona eura knjižila kao prihod a ne kao primljeni avans; ️️

5. Kompanija nije izvršila rezervisanja za sudske sporove osim za sporove koje ima zbog tužbi zaposlenih. Prema podacima iz revizorskog izvještaja, samo sporovi pravnih lica protiv kompanije iznose nevjerovatnih 19,28 miliona eura. Prevedeno na običan jezik - menažment je uvjeren da će kompanija baš sve ove sporove u vrijednosti od 19,28 miliona eura - dobiti, što je prilično nerealno;️⚕️

6. Potencijalne obaveze kompanije su 25,7 miliona eura i one dospijevaju u narednom periodu. 🤺

Zaključak: nema trika da će kompanija moći ove obaveze da servisira samostalno. Prevedeno za običan jezik - bez dodatne ogromne podrške akcionara u formi novih pozajmica, ulaska u vlasničku strukturu kroz Aerodrome Crne Gore i dodatnih stimulansa Vlade Crne Gore, ova kompanija će zaista i bankrotirati.

Ipak, postoji i svijetla tačka u knjigama nacionalnog avioprevoznika - Obaveze kompanije koje se mogu konvertovati u kapital iznose cijelih 6 eura. Ozbiljno, tako piše u revizorskom izvještaju.

Ako MNE airlinesu ikada bude zatrebala naša pomoć, rado će uskočiti da pomognemo u pokušajima razmotavanja ovog avio čvora. Imamo i vrlo konkretan predlog; naravno, uz avansno plaćanje.

p.s. ima u revizorskom još jedna krupna stvar, a nju možda nekada i objavimo ako nam se ćefne.️️

Sent from my ONEPLUS A5000 using Tapatalk

[retype_htc]

Svi bjeze od masinskoga fakulteta

http://www.vijesti.me/vijesti/pravni...ca-vise-995547

Sent from my HTC U12+ using Tapatalk

[A+A]

Evo novog spota od Domagoja: Slava Ukrajini! Beograd gori! :lolblue:
Cetnici i putinoljupci na aparatima. Mene samo zanima tko ce prvi skuziti da se radi o http://restoranbelgrad.com.ua/

[AL no1]

Nisu skužili,već sam chitao da najavljuju tužbe,chak traže i diskv.

[night_silence]

Evo novog spota od Domagoja: Slava Ukrajini! Beograd gori! :lolblue:
Cetnici i putinoljupci na aparatima. Mene samo zanima tko ce prvi skuziti da se radi o http://restoranbelgrad.com.ua/

Ovaj Vida samo pokazuje kakav je to ambijent u Ukrajini ... nešto kao Jugoslavija 90-ih god. kad je vladala atmosfera delirijuma ... tu je i boca zidarskog piva kao modni detalj ...

[holiday]

Radovao sam se pobjedi Hrvatske isto kao i kad su naši razbili Ruse u hokeju.

[lepetanac]

Ja i dalje ostajem pri stavu da roditelj nepravnik/neekonomista koji 2018 svoji dijete upise na pravo ili ekonomiju ne moze biti normalan. Obrazlozio sam gore logikom a ne emocijama.

Dalje 1 doktor kosta tebe i mene 100 000 eur. Zbog lose vlasti ti doktori bjeze u inostranstvo. Zato ovdje nemamo doktora i zato ljudi umiru svaki dan. Jer ako se drzimo nekog EU prosjeka od 3.5 doktora na 1000 pacijenata to znaci da je neko 30 000 pacijenata uskraceno.

Ako se drzimo naseg prosjeka od 2 ljekara na 1000 pacijenata znaci da je 50 000 ljudi ostalo bez adekvatne njege.

Ne znam stae nejasno

Sent from my ONEPLUS A5000 using Tapatalk

moja bratanicka je upisala medicinu, u Beograd. niti joj je otac ni majka doktor niti iko u porodici.
evo ju je i zavrsila sa prosjekom , slagat cu te 9,8 .
hoces da kazes posto joj niko nij ebio doktor u familiji a ni dalje da je nije trebala upisati???
ne mozes sve to tako gledati

[Gandalf_White]

moja bratanicka je upisala medicinu, u Beograd. niti joj je otac ni majka doktor niti iko u porodici.
evo ju je i zavrsila sa prosjekom , slagat cu te 9,8 .
hoces da kazes posto joj niko nij ebio doktor u familiji a ni dalje da je nije trebala upisati???
ne mozes sve to tako gledati

Ne.
Jer medicina nije nuzno privatni biznis. Kao doktor bi trebalo da dobijes posao itd.


Kada imas oca/majku advokata koji ima advokatsku kancelariju ili je notar masu je lakse krenuti tim stopama, jer naucis posao, pokupis kontakte itd. Za doktora to nije toliko bitno

Sent from my ONEPLUS A5000 using Tapatalk

[lepetanac]

Ne.
Jer medicina nije nuzno privatni biznis. Kao doktor bi trebalo da dobijes posao itd.


Kada imas oca/majku advokata koji ima advokatsku kancelariju ili je notar masu je lakse krenuti tim stopama, jer naucis posao, pokupis kontakte itd. Za doktora to nije toliko bitno

Sent from my ONEPLUS A5000 using Tapatalk

to stoji , lakse se advokatovom sinu probiti u toj bransi ili npr arhitekti. ali ako imas si dobar u necemu vjeruj mi i u ovakvoj zemlji kao sto je nasa naci ces nacin da se probijes.
ako si dzabalebaros koji ceka da se zaposli u drzavnoj firmi za 500 e i da ne radi nista onda ti dzabe sto fakulteta

[A+A]

Ovaj Vida samo pokazuje kakav je to ambijent u Ukrajini ... nešto kao Jugoslavija 90-ih god. kad je vladala atmosfera delirijuma ... tu je i boca zidarskog piva kao modni detalj ...

Nema u tome NIKAKVOG "ambijenta". Vida je razgovarao s prijateljima u UKR preko Skype-a ... pridruzila su mu (barem) dvojica (bivsih) hrvatskih nogometasa. Vida je bio dosta odusevljen pobjedom nad Rusijom (a i, vjerojatno, odredjenom dozom alkohola) i zbog toga ponasao se... tako kako se ponasao.

[green box]

Radnici I neradnici, meni se cini da, kada je omladina u pitanju, masu je teskih parazita I lelemuda, ali bogami ima I uspjesnih I marljivih omladinaca. Manje vise, to se moze I primijetit, ako ko prati. Vlast nam je kanta, utulili su generaciju koja je u ovoj deceniji pozavrsavala fakultete, onda kad najvise budu mogli da rabotaju, tada ce najvise I davati za vracanjr duhovaH. Ah! No kad neko umije, napredovace, bilo da se radi o odbrani nevinih ili ne tako cednih ili prodaji pijeska beduinima.

[Rakun]

Svi bjeze od masinskoga fakulteta

http://www.vijesti.me/vijesti/pravni...ca-vise-995547

Sent from my HTC U12+ using Tapatalk

Čekaj, će Vanja da uleti sa svojim advokati zarađuju više od mašinaca

[chucknorris]

Od putarine prihodovali 4,3 miliona eura

http://www.rtcg.me/vijesti/ekonomija...iona-eura.html


To mu dođe da godišnje imaju minimum 10 miliona prihoda, jer turistička sezona tek počinje, a ova 4,3 su za prvih 6 mjeseci. 74 miliona je koštala izgradnja tunela, 2015. godine su ukupni prihodi od sozine premašili ta 74 miliona, tako da su sad već 24 miliona u "plusu" i putarina u sozini trenutno služi isključivo za plate partijskih vojnika i dijeljenje para "svojima" po raznim osnovama.


Izvinjavam se što sam okačio link sa sada već partijskog medija(čije poslovanje mi plaćamo)

[Rakun]

Radovao sam se pobjedi Hrvatske isto kao i kad su naši razbili Ruse u hokeju.

I ja sam navijao za Hrvate, isto kao što bi i za Makedonce, Slovence, Bosance i Srbe . To je navijanje u smislu draže bi mi bilo da pobjede oni ali me u principu boli uvo

[holiday]

Rudović podnio ostavku na sve funkcije u Građanskom pokretu URA i vratio mandat

Nako Šajo grupe i dugi osnivač ove partije(koncern Vijesti) digao je ruke od ovog zaludnog projekta

[Gandalf_White]

Dobro jutro radni narode, jeste li se naguzili

Sent from my ONEPLUS A5000 using Tapatalk

[McS]

Hoće li Kusturica “bratom Radovanom” na don Branka



Kontroverzni Emir Kusturica i No Smoking Orchestra nastupiće 10. avgusta na KotorArt Don Brankovim danima muzike. Šta je organizatora navelo da pokojnog don Branka Sbutegu, koji je bio i ostao simbol antiratnog angažmana i ekumenizma, poveže sa Emirom Kusturicom, velikim režiserom i muzičarom-amaterom koji je u posljednjih četvrt vijeka u javnosti prisutniji povodom klero-nacionalističkih gafova, nego zbog filmova?
Odgovor smo potražili i preko ljubazne portparolke Festivala Sare Lakićević - dobili.
Organizator nas, najprije, podsjeća da je KotorArt “umjetnički iskaz skladno različite Crne Gore, festival koji promoviše umjetnost i kroz ime don Branka Sbutege ali i kroz Kotor, kao mjesto suživota, umjetnosti, razumijevanja, tolerancije i različitosti svake vrste, po čemu se danas i cijela Crna Gora prepoznaje i čim se diči.”
Lijepo, ali daleko od onoga što nas zanima. I u sljedećem pasusu odgovora, tek se lagano primičemo traženome…
“Veza između Emira Kusturice i don Branka Sbuetege je ista ona koja je povezivala don Branka sa drugim umjetnicima i izvođačima klasične i pop orjentacije koji su gostovali u Kotoru, kao što su Cane iz Partibrejkersa, Darko Rundek, Gibonni i brojni drugi.”
Slijedi natuknica da don Branka nijesu zanimale nacionalne odrednice i politička uvjerenja, već “umjetnost kao prostor utjehe i dijaloga” pa, napokon, in medias res:

“Don Branko je upravo Kusturicu, a to je podatak iz njegove najuže porodice, tokom ratnih devedesetih u jednoj debati u Splitu, branio u smislu njegovog talenta i prava na umjetničku slobodu. Veličina don Branka Sbutege, koja je u mnogim krugovima bila neshvaćena ili osporavana '90-tih, upravo je bila u tome što ničiji karakter i talenat nije stavljao u poželjan politički i nacionalni kontekst, već je smatrao da su karakter i talenat relevantni sami za sebe.
To je svakako princip na kojem počivaju najkredibilnije procjene kojima je i Emir Kusturica ocjenjen kao jedan od najvećih filmskih reditelja ovih prostora i sigurni smo da se revizijama tih ocjena ne treba baviti, šta god ko o njemu mislio na ovim našim prostorima.”
Problem sa Kusturicom, međutim, nije u njegovom talentu, nego u političkim stavovima i vrijednostima koje promoviše od ranih devedesetih. Saopštavao ih je u intervjuima, izjavama, kolumnama, al i u pjesmama. Uostalom – pogledajte i poslušajte… do kraja!

Može li se, dakle, ovo zabašuriti ocjenom da je “muzika koju izvode Kusturica i njegov orkestar autentična, što prepoznaje publika širom svijeta!?
Možda bi don Branko, kao duhovnik, imao snage da oprosti i veličanje osuđenog ratnog zločinca i, da prostite, napušavanje onih koji ne vole “Dabić Rašu”? Samo, ko ima pravo da institut oprosta pretvori u afirmaciju grijeha?

Srećom, Kusturica i No Smoking Orchestra neće nastupiti ispred katedrale Svetog Tripuna, nego na Ljetnjoj pozornici, inače bi lakrdija bila kompletna.
Ne zna se, međutim, hoće li bend koji prvi put (!) nastupa u Crnoj Gori, izvesti svoj čuveni hit “Wanted Man”, sa još čuvenijim stihovima :
“Ko ne voli Radovana, ne vidio Đurđevdana,
Ko ne voli Dabić Rašu, popušio ki.u našu”
“Za koncerte pop i rok muzike nije praksa da zahtjevate spisak djela koja će se naći na koncertu. Prema podacima do kojih smo mogli doći, stih koji spominjete je bio predmet novinskih članaka iz 2006. godine koji nikada nisu dokazani, ali to nije na nama. Ono što je do nas kao organizatora jeste da jasno i glasno kažemo da nikakav nacionalizam i šovinizam nije dobrodošao na našim scenama što je bio slučaj svih godina postojanja i rada.” – piše u odgovoru Anteni M.
Amin, gospodo organizatori! Ali, zar su ti veliki i plemeniti ciljevi siguran fiks sa (neprijatnim) iznenađenjima sklonim Kusturicom na scceni i necenzurisanim repertoarom ?
I zašto (u odgovoru) pominjete, u tom kontekstu, Ramba Amadeusa, čijeg se protesta zbog bombardovanja Sarajeva i danas s poštovanjem sjećamo? I Terezu Kesoviju? Pa, nije ona činila skarednosti po crnogorskim domovima.
U nadi da je klip sa youtube kanala skinuo s dnevnog reda pitanje postojanja narečenih stihova, evo i linka za sjajnu kolumnu Borisa Dežulovića, koji se, prije gotovo deceniju, njima, i sličnima, pozabavio.
Za kraj, zanimalo nas je da li je nešto od 150 hiljada eura, kojima je Ministarstvo kulture pomoglo KotorArt, namijenjeno Kusturici i ekipi za honorar?
“Prema projekciji budžeta i informaciji izvršnog producenta Don Brankovih dana muzike, troškove koncerta Emir Kusturica & The No Smoking Orchestra, finansiraće izvršni producent iz sopstvenih prihoda”- odgovorili su nam iz Ministarstva.
Lakše se diše…šta god da se desi, barem neće biti s državnim pečatom.
Konačno, valjda na onom svijetu, ako zaista postoji, postoji i uređaj na kojem će don Branko 10. avgusta uveče utišati ton. Da bi mogao da počiva na miru.

[AL no1]

Tekst je dobar,samo da nisi okachio sliku te izdeformisane face,desno.

[Gandalf_White]

FUN FACT - Aerodromi Crne Gore nastavljaju da podržavaju Montenegro airlines uprkos ogromnom dugu, brojnim utuženjima ali i činjenici da ovakav način podrške, kako sami pišu, "nije u skladu sa domaćim a naročito ne sa međunarodnim standardima i propisima".������
Naime, dug Montenegro airlinesa prema Aerodromima Crne Gore na kraju 2016. godine iznosio je 19.254.764 eura (Izvještaj o radu Aerodroma Crne Gore za 2016. godinu). ������
U tom Izvještaju (koji je baj-d-vej, javno dostupan), konstatuje se i sljedeće: "Višegodišnja praksa subvencioniranja domaćeg avio prevozioca nije u skladu sa domaćim a naročito ne sa međunarodnim standardima i propisima. Ista je u suprotnosti sa sporazumima i ugovorima koje su potpisali i Vlada Crne Gore i Aerodromi Crne Gore AD sa Evropskom bankom za obnovu i razvoj i Evropskom investionom bankom, a u kojima se insistira na nediskriminatorskom odnosu prema avio-prevoziocima. Za odobravanje bilo kakvih dodatnih popusta i subvencija od strane Aerodromi Crne Gore AD u korist Montenegro Arlinesa nema prostora, bez negativnih posljedica na ukupnu stabilnost aerodromskog sistema u Crnoj Gori."������
Sve bi to bilo manje-više ok (mada i nije, no da ne mračimo) da u revizorskom izvještaju Montenegro airlinesa za 2017. godinu ne stoji da je dug prema Aerodromima Crne Gore narastao na 24.923.782 eura to jest za preko 5,5 miliona eura u odnosu na 2016. godinu. ������Hoće li biti ovim dodatnim finansiranjem Montenegro airlinesa od strane Aerodroma Crne gore biti ugrožena "ukupna stabilnost aerodromskom sistema u Crnoj Gori", kao i da li je ovakva podrška u suprotnosti sa "sa domaćim a naročito ne sa međunarodnim standardima i propisima", pitanje je za vlasnika obje kompanije. ⏳������️

Treba što prije presjeć' ovu priču, da makar zaposleni znaju na čemu su. A i država - poreski dug Montenegro airlinesa je pofin, što se veli. ������

[StefanPG]

Par replika na prethodne teme.
Zvoncice ako se jednom ili dvoje ljudi obrnulo u zivotu, ne znaci da ce svima. 12000 hiljada nezaposlenih iz te struke na tvoja 2 primjera ne uliva nikakvu nadu. I sve da se neko od njih zaposli u sud, zar stvarno mislis da moze ta osoba svojeglava da bude? Ispunjenje sna da ti bude da radis nedje dje moras da klimas glavom?

- Ovo oko Kusturice je presmijesan spin, pogotovo zbog situacije od prosle godine, kao i zbog ostalih imena koji nastupaju a i samog Kusturice, koji je umjetnik, odvojte to od politike. Bi ste li tako pisali da vam dovedu Olivera Dragojevica?

- Sto se MNE dugova tice, radnici Tivatskog aerodroma dobijaju podosta besplatnih karata d bi krenuli da peglaju dug.

Inace radnici Tivatskog aerodroma ce dobit dosta besplatnih karata MNE Airli

Poslano sa mog GT-I8262 koristeći Tapatalk

[MontSAT]

10 karata godišnje na Aerodrom PG po čoeku...

[Rakun]

- Ovo oko Kusturice je presmijesan spin, pogotovo zbog situacije od prosle godine, kao i zbog ostalih imena koji nastupaju a i samog Kusturice, koji je umjetnik, odvojte to od politike. Bi ste li tako pisali da vam dovedu Olivera Dragojevica?

Ako su oni stihovi navedeni u članku tačni, "umjetnik" je sam povezao svoju umjetnost sa politikom. U tom mu slučaju želim isto što i hrvatskom Tompsonu

[Gandalf_White]

Izumiranje

Sent from my ONEPLUS A5000 using Tapatalk

[McS]

NOŽ, ŽICA, "ĆIRILICA"

Piše: SENAD AVDIĆ

Svaka priča u Srebrenici iz jula 1995. godine je strašna, a ovu je dodatno jezivom učinilo što je onaj koju je ispričao jedini dželat iz Srebrenice kojeg sam osobno poznavao. Dakle, u julu 1995.godine, nekoliko dana nakon srpske okupacije Srebrenice, došao je u redakciju nedjeljnika "Intervju" u kojem je Marić bio glavni urednik, novinar Zoran Petrović-Piroćanac, još jedna srpska novinarska "cvećka zla", i bacio mu na stol tekst- reportažu iz Srebrenice, taze napisanu. "Ja pročitam prvu rečenicu i ne mogu da verujem šta je ludak napisao", pričao mi je Marić. "Rečenica kojom je Piroćanac počeo reportažu je glasila ovako: "Možete mi verovati, ili neverovati, ali ja sam bi tamo i svedok sam da smo ih u Srebrenici potamanili tri i po-četiri hiljade komada"!
Marić je, veli, odbio štampati Piroćančevo katilsko , sladostrasno samohvalisanje.
Ubrzo nakon toga Zoran Petrović Piroćanac će o svojim dojmovima i novinarskim podvizima iz "oslobođene" Srebrenice svjedočiti na televiziji „Studio B“ gdje je da ne bi ostavljao dilemu da li ih je srpska vojska potamanila "3,5 - 4 hiljade komada" prikazao i video zapis svog putešestvija po poklanoj enklavi, na kojima su zabilježeni gotovo direktni prenosi zvjerstava srpske vojske i policije . Vrlo brzo nakon televizijske premijere, nevidljiva cenzorska ruka, sklonila je i uništila najbrutalnije snimke koje je Piroćanac donio kao svojevrsni ratni plijen iz Srebrenice.
O tome je u nekoliko navrata ovaj žurnalistički slobodni strijelac, takoreći snajperista, Petrović-Piroćanac, svjedočio u Haagu. Taj opskurni, medijski satrap i egzibicionista je kazao da je pokolje snimao iz pinzgauera komandanta policijskih specijalaca Ljubiše Borovčanina, sa kojima je "šest dana jula" kružio po cestama koje su vodile do masovnih kasapnica širom Podrinja.
Zoran Petrović je prije nekoliko godina umro, cijela njegova biografija je mutna, toksična i krvava, petljao se sa različitim tajnim službama i policijama od Južne Amerike do Evrope, ašikovao sa "revolucionarno-ljevičarskim" pokretima širom svijeta. Upoznao sam ga, kao i Marića, krajem osamdesetih godina prošlog vijeka, u Miloševićevim "godinama raspleta".On je pisao u "Dugi" (ali i hrvatskim medijima, "Vjesnik", "Start" ) gdje je Marić bio, čini mi se zamjenik glavnog urednika, bez portfelja. "Duga", odranije utočište literarnih desničara-antikomunista, novinarskih nacionalističkih protuha i političkih konzervativaca, je tih godina postala oficijelno glasilo Miloševićevog režima, ali još više Srpske akademije nauka i umetnosti, neka vrsta ilustritranog Memoranduma u koloru.
Marić nije bio dio tog projekta-pokreta. Tih je godina napisao bestseler "Deca komunizma" u izdanju novinske kuće u kojoj sam bio jedan od šefova. Mjesecima smo isplaćivali plaće zahvaljujući novim i novim izdanjima te knjige. "Šta, bre čoveče, radite sa jadnom "Dugom", pa to se smeće više ne može čitati", pitao je jednom Milomir Marić urednika njegove knjige Zorana Sekulića, novinara godinama specijaliziranog za Bosnu i Hercegovinu i "muslimanski fundamentalizam" u njoj.
Zajedno sa Perom Lukovićem bio je Marić disident unutar tog malignog, šovinističkog uredničko-suradničkog kružoka na čijem je čelu bio Brana Crnčević, navodni književnik, a zapravo dugogodišnji štićenik srbijanske tajne službe zadužen za podizanje morala, odnosno ustanaka u "srpskim zemljama".

MARIĆEVA "DECA ŠOVINIZMA"

Milomir Marić se u ratu spetljao i "zaživio" sa Vesnom Radusinović, sarajevskom snahom koja je izbjegla, odnosno vratila se u Srbiju na početku rata. Posljednji tekst koji je napisala u Sarajevu ponudila je meni i "Slobodnoj Bosni", a ja ga neobjavio. Nakon okupacije Bijeljine počekom aprila 92. napisala je portret Željka Ražnatovića Arkan skoro romantizirani prikaz predratnog gangstera i policijskog kilera, a tada, nakon Bijeljine, prekaljenog ratnog zločinca. Kada sam joj to prigovorio kazala je kako sa Ražnatovićem ima neku daleku rođačku, crnogorsku vezu. Nije mi to previše zamjerila-nakon rata mi je poslala svoju knjigu "Muškarci su kao čokolada" (sa diskretno maznom posvetom). Ironija je htjela da koju godinu kasnije Arkan u Beogradu premlati njenog novog odbaranika Marića koji još nosi ožiljke, odnosno kako on kaže "pismo čitaoca Arkana" na čelu.
Milomir Marić se prije rata nije družio sa korifeijima srpske nacističke misli Dobricom Ćosićem i Matijom Bećkovićem, nego mu je društvo bio Koča Popović, koji je sve suprotno od ove dvojice. Nije istraživao ravnogorsko četništvo Draže Mihajlovića, nego revolucionarni komunizam Mustafe Golubića. (U čemu sam mu skromno asistirao posredujući u razgovoru sa Nijazom Durakovićem, vrsnim poznavaocem i istraživačem životnog puta njegovog zemljaka i idola, najpoznatijeg Stočanina Mujke Golubića). U Sarajevu je Marić sa bujrumom priman na svakom mjestu i kabinetu, satima je ćaskao sa Alijom Izetbegovićem, Adilom Zulfikarpašićem...
Marićeva posljednja "Ćirilica" na "Happy TV" emitirana preksinoć, dva dana prije obilježavanja 23.godišnjice genocida u Srebrenici, nije nikakav šarlatanski, zbrda-zdola sklepani talk show. Ti njegovi "parovi" koje je skupio u svom revizionističkom reality programu nisu odabir fantasta i lunatika, estradnih analitičara , i celebrity filo-četnika, kakvi najčeššće hodočaste u njegov studio: riječ je o ozbiljnom, seriozno planiranom i provedenom medijskom zločinu u kojem su o najvećem ratnom zločinu, genocidu, govorili oni koji su i najpozvaniji i najupućeniji - ratni zločinci i njihovi advokati.
Oni koji su već presuđeni, Vojislav Šešelj i Vinko Pandurević, kao i oni koji su opuženi i tek trebaju biti suđeni za genocid u Srebrenici, poput Tomislava Kovača, ministra policije koja je aktivno sudjelovala u istrebljenju Bošnjaka Srebrenice. Ovaj potonji, Kovač, posljednjih mjeseci gotovo da ne izlazi iz studija "Happy TV" i emisija koje uređuje i vodi Milomir Marić. (Ta medijska kuća i nema drugih emisija i voditelja). Kovačev povlašten status na toj televiziji na koji svrne vazda kad god uhvati malo slobodnog vremena, povezivao sam sa njegovim poslovnim vezama za vlasnikom te televizije Predragom Radulovićem-Peconijem, jednim od najbogatijih Srba i jednim od rijetkih ratnih profitera i poslijeratnih biznismena koji su uspjeli ne samo sačuvati živu glavu nego i uvećati bogatstvo stečeno ratnim kriminalom, švercom, zelenašenjem.
Kovač, kojem je prije rata profesionalni limit bilo uhođenje "neprijatelja režima" poput Šešelja kojeg je opljačkao u vozu Sarajevo-Beograd, redovno se Mariću žali na to što njega, dokazanog profesinalca i vrhunskog policijskog operativca neko može povezivati sa ratnim zločinima.
Ovaj predratni niskorangirani policijski žbir koji je karijeru počeo u rodnim Miševićima kod Hadžića gdje je najmoćnijem komunističkom policajcu Dušku Zgonjaninu pripomagao u pravljenju vikendice, pa ga Zgonjanin begenisao i poveo sa sobom u Sarajevo, bio je napokon iskren preksinoć na Happy TV: njega je neposredno pred rat za komandira policije na Ilidži postavio KOS JNA kod čijih je šefova, kako je kazao, Aleksandra Vasiljevića i Sime(ona) Tumanova bio na višemjesečnoj obuci.
Ne može se Kovač u "Ćirilici" načuditi odakle se i kako se u Srebrenici nakon njenog "oslobođenja" stvorio Ljubiša Beara kojeg su svi učesnici optužili (nekoliko godina nakon što se uvjerili da je stvarno mrtav) da je organizrao, na svoju ruku, naravno "strašni zločin". Zbilja, odakle pukovnik-zlikovac KOS-a Beara u Srebrenici? Poslali li ga, naravno, isti oni (Vasiljević i društvo) koji su Kovača uoči rata smjestili za šefa policije na Ilidži, a kasnije za Karadžićevog ministra!

(...)

[McS]

(...)

GENOCID JE IZ RAJKA IZAŠAO

Možete li zamisliti da dvadeset i kusur godina nakon Drugog svjetskog rata u nekoj njemačkoj (ili argentinskoj) televiziji gostuju i o holokaustu govore visoki oficiri i dužnosnici Trećeg Reicha, da Rudolf Hess brani Hitlera, a optužuje Goeringa, ili da se Hitlerov ministar policije Wilheim Frick (osuđen na smrt u Nurnbergu i strijeljan) pita zbog čega je protiv njega uopće bila podignuta optužnica u Nurbergu?!
Prije šest godina (2012) Radio-televizija Srbije, na godišnjicu genocida u Srebrenici emitirala je dokumentarni film "Srebrenička polja smrti" (autorice Slađane Zarić) u kojem su profesionalno i odgovorno javnosti u Srbiju predočeni užasni detalji srebreničke tragedije iz jula 1995.godine, gdje su korišteni i snimci Zorana Petrović-Piroćanca na kojima se vide serijske likvidacije Bošnjaka na kućnom pragu u okolini Srebrenice.
Vjerovalo se da je na taj način, uvjerljiv i pošten, jednom za sva vremena okončano manipuliranje, falcificiranje, prikrivanje, zataškavanje uzroka, naredbodavaca, počinitelja i dimenezija srebreničkog pokolja. Nažalost, emisija "Ćirilica", odnosno njen urednik Milomir Marić su to vrlo dosljedno opovrgli, uz pomoć "kompetentnih sugovornika"- ratnih zločinaca i njihovih adokata, među kojima je Marić uspio biti čak i najodvratniji.
Ne treba biti naivan, niti kratkovid pa ovaj skandal otpisati i zaobići kao privatni medijski egzibicionizam i "jeftini senzacionalizam" koji su imanentni "Happy TV", kao i "Pinku" i nizu drugih "veselih", "razbibriga" televizija. Sve su te televizije, baš kao kao i paprinata džungla tabloida iz kojih kuljaju bujice šovinisitičkih i rasističkih sadržaja (prema svim susjedima, ali i prema trulom Zapadu) upakovanih u pornografsku i prostititucijsku ambalažu, pod neposrednom kontrolom autoritarnog, također "ekzibicionističkog" režima Aleksandra Vučića.
Pokušajte "upariti" morbidno šegačenje sa srebreničkim žrtvama, paradiranje Šešelja i drugih ratnih zločinaca po mjestima zločina i medijima, zatim vulgarno vrijeđanje svega što je hrvatsko, ili albansko (nogometaši, predsjednici, umjetnici, žrtve...) sa svakodnevnim vojno-policijskim smotrama i demonstracijama sile na ulicama srpskih gradova, "jačanje namjenske industrije" Republike Srpske na Palama i Bijeljini, kupovinu čuda vojne tehnike na kopnu i zraku, kojim grozničavo i slavodobitno pribjegava Vučićev režim i dobit ćete...šta? Rane devedesete, u poodmakloj fazi!
Pretjerujem, dramatiziram, baljezgam u još jednom izljevu srbofobije na mozak. Ne isključujem, ali ako mene ne uzimate zaozbiljno, morat ćete uzeti Rajka Vasića, koji, za razliku od mene, nije "srbofob", a pogotovo autošovinista, nego ozbiljan autor, bivši Goebels u kabinetu Milorada Dodika, danas slobodni umjenik u oblasti seruckanja po društvenim mrežama:
"Nešto mislim. Ako toliko volite taj Genocid nad vama, sačekajte sljedeću priliku". Naravno, Vasić je ovo napisao na tečnoj "ćirilici".