Originally Posted by
Nista
Jave i osjecam se duznim prema onima koje sam povrijedio ili prvi inicirao raskid. Ili onima koje su me ostavile zato sto bejah krele. Uvijek neko ostane povrijedjen, sa znakom pitanja, nedorecen itd. Kafa uvijek moze i saka razgovora pogotovo nakon slegnutih utisaka, milo mi je vidjeti gdje je neko , kako je. Odbaciti osobu kao osobu potpuno ,koju smo nekada voljeli ili nam je draga bila je nezrelo, da ne kazem odvratno..
znaš kako....možda je ta osoba bila mnooooogo nepravedna i mnooooogo povrijedila isto tog nekog ko je nju volio i koga je ona voljela-ili se folirala da voli 'bem li ga...da li u tom slučaju zaslužuje da ne bude odbačena?
Da se razumijemo, iz moje perspektive, kad te nešto boli i dalje, onda znači da to nešto nijesi prebolio, tako da u takvom kontekstu najbolja je opcija dati šansu tome bivšemu, bivšoj da ponovo postane "osoba" i to ona koja nije odbačena, jer to znači da i prebolio sve što se nje tiče i da je posmatraš samo kao bilo koju osobu koju si poznavao nekad i družio se sa njom.
Ali ipak, meni je milije ne srijetati se....ne smeta mi ukoliko bi to značilo samo zdravo za zdravo, ali neko zaustavljanje, pitanja i td mi nije po volji.
Sve ovo ne važi ako govorimo o bivšim supružnicima, pogotovo koji imaju zajedničku djecu, onda se stvari iz osnova mijenjaju i mišljenja sam da je neophodno biti u maksimalno dobrim odnosima radi djece i radi zajedničkih momenata u budućnosti koje morate imati uz svoju djecu
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše, nit’ je kada, niti od nje stvorit može!
Bookmarks