To sto si sad rekao je dupla pretpostavka.
Da si ikad na ijednu od ovih ozbiljnih tema makar pokušao da vidiš šta to citiramo i pokuša da razumiješ nebi rekao tako naivne tvrdnju.
To sto si sad rekao je dupla pretpostavka.
Da si ikad na ijednu od ovih ozbiljnih tema makar pokušao da vidiš šta to citiramo i pokuša da razumiješ nebi rekao tako naivne tvrdnju.
Svaka pretpostavka moze biti potencijalna istina,a ono sto je potencijalno to je i moguce,a ono sto je moguce moze i da bude ostvareno..Svaka matarija ponasa se na sebi svojevrstan nacin da bi prezivjela i opstala i otkrivanje bas te istine nije nikakva tvoja greska jer u sustini i nije moguce pogrijesiti.Mi ljudi vecinom se prepiremo oko rijeci ali ne i oko osjecanja koje osjecamo. Rijeci kontrolisu nasa osjecanja pa se tu vidi da se mi ne prepiremo oko onoga sto stvarno osjecamo ili mislimo nego oko samih rijeci koje smo davno u proslosti formirali i vezali za osjecaje .Na primer ti kazes bog je jedan,a ja kazem bog ne postoji, tu ,pocinje rasprava i dokazivanje istina raznim teorijama,ali ako stvari samo jednostavno pogledamo vidjet cemo da se mi raspravljamo u okvirima granica nasega jezika koji je ogranicen i koji nikada ne moze izraziti nasa osjecanja i ono sto osjecamo.A cilj rasprave spontano nas dovodi upravo do tih osjecanja koja su mozda i meni i tebi identicna ali na izgled nasi stavovi o tome su razliciti.Tu se vidi da smo se uhvatili u formu odnosno oblik jezika koji je kao paukova mreza sto se vise raspravljamo to se vise u njega pecamo i postajemo lovina jezika,ali na kraju ipak tvrdoglavo ostajemo pri svojim stavovima,samo zato da bi ostvarili onaj isti osjecaj koji svi mi ljudi posjedujemo ali to ne vidimo zbog maske koju nam je nas jezik nametnuo.Nadam se da nisam zakomplikovao stvari pokusao sam govoriti sto jednostavnijim jezikom.Lako je nekoga poraziti jezikom i spustiti pogotovo ukoliko ti je retorika i nacin izrazavanja jaca strana ,jedno vrijeme sam to volio da radim ljudima i uzivao sam u tome sad me je uhvatila faza saznanja istine kao takve a ne neko nadmetanje i dokazivanje u cilju jacanja i ucvrscivanja svoga ega.
Last edited by gerilac; 20-04-16 at 00:14.
Svaka žena gatara bi se složila sa tobom.
Međutim ljudska vrsta imala malo dublje misli na tu temu ali vidim to je tebi strano.
Kukali Potije Pilat uzvika "što je Istina?"
Apsolutna.
Last edited by Ego_and_his_own; 20-04-16 at 03:50.
To znaci da ja ne pripadam ljudskoj vrsti hvala na komplimentu Ego ....Gospodine Ego ja se u potpunosti slazem sa vama nemojte tako ali u pravu si ta tema mi jeste strana jer ne citam knjige, sam pokusavam do istine da dodjem.Medjutim jedan savjet cu dati ukoliko je to moguce.Do apsolutne istine o kojoj pricas ne mozemo doci ukoliko je do nje uopste moguce doci, samo citiranjem i citanjem knjiga.Zivot je dosta slozeniji od jedne knjige ma koja ona to bila.Dok se oslanjamo samo na ono sta je neko rekao ili na ono sta drugi kaze da bi trebalo da bude nalik smo invalidu koji je nepokretan i oslanja se na stake ili kolica.Svakako na pocetku se moramo oslanjati na nesto dok se sami ne razvijemo ,ako to postane svakodnevnica,onda smo slicni zavisniku koji stalno trazi nove doze da bi postigao isto zadovoljstvo koje je imao prvi put.Knjiga je ponekad neko prenijeto iskustvo koje je neko dozivio a ponekad neka vrsta maste,ako tu mastu preneses na realni svijet dolazis u sukob sa svime sto zivi taj svijet u realnom iskustvu.Zato se radja frustracija i nezadovoljstvo i pojam o tome da je ovaj vjek najgori od svih vjekova.Kada stanes sam na noge i prestanes da se koristis citatima brzo ces uci u svijet nepoznatog a to je sadasnjost koje nam iskustvo svakodnevno pruza ,mislim da se tu nalazi prava zagonekta zivota u samom iskustvu koje ne vidimo od silnih knjiga i mastarija. Ne bih da zvucim kao da nekome namecem svoju istinu samo zelim da dam smjernice u mogucnost necega novog neotkrivenog neiskusenog ne usmislu utvrdjivanja neke nove teorije jer u sustini nije nista moguce novo ni reci ali u smislu tovga subjektivnog saznanja necega novog svakako da da.
Last edited by gerilac; 20-04-16 at 21:10.
Ja sam ti jako znati željan čovjek. Ali sam naučio od pametnija ljudi da vazda oprez is kažem i upoznam se sa materijom prije no što je se latim. Jer je opasno bez znanja ičega se dofatat.
Last edited by Ego_and_his_own; 21-04-16 at 00:32.
Zato treba knjige čitat, jer moš izginut ka zec, ako si neznalica.
Obrazovanje bi trebalo da neprestano stremi ka probijanju plafona.......to bi nekako bilo logično Jer je samo po sebi takvog karaktera. A u stvari obrazovanje je danas jedna ljestvica do koje najčešće stižu pravi debili....ili i ako nijesu prirodno retardirani, a ono će se skoro garantovano zaglupit načinom obrazovanja ili u najboljem slučaju "samo" nervno popustiti isfrustrirani što im tata ili neko iz bliže rodbine nije hemoroid u nečijoj BITNIJOJ zadnjici, da bi mogli nesmetano da zauzmu NIVO u društvu.
Što se tiče knjiga.......one nisu tu da te stvarno učine pametnijim. Već samo prividno da tako izgledaš u tuđim očima. A TO SE izgleda I TRAŽI LOL!
Svako nadje sto trazi.
ma je ugled nula naspram znanja, ko zna sto je zapravo znanje.
Hard disk ne može nikad biti procesor.
Stvarno ovi pacovi su dosadni.
Nikako da shvate ...
"Ne liče li jedno drugom
novorodjeno dijete i smrt?
Zar nisu oboje obilježeni znacima smrti?"
Gilgameš
"Vidiš li: svet pun sebe grca -
Očiju punih, prazna srca."
Imaju katolici jednu knjigu koje nema u našu Bibliju.
U njoj piše ovako:
24: A đavlovom je zavišću došla smrt u svijet i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju.
Smrt je "sekunda", poenta svjetskih smrda je da život cijeli bude smrt ustvari, iščekivanje i guranje u redu za istu. Svima nama je ona neizbježna, a najgore je onima koji od "zapisane" ili izvjesne moraju "bježat"... to je agonija.
Cigarete i alkohol smrde na smrt, ali to mnogima ne smeta dok im se ne dijagnostofikuje datum.
Last edited by Xerxes; 14-08-17 at 08:06.
Zelim vam samo jedno, a to su dvije stvari: "rad, red i disciplinu".
Ima ljudi po 100 godina puše a ima nekih nikad zapalili nisu a dobiju tumor pluća.
Ne govore svete knjige o ovoj smrti, no drugoj.
Onoj strašnoj đe zubi skripe i đe je patnja nesnosna.
Spremljenoj za zlice i lažove, ubojice i kriminalce, i svih onih te se ne nađoše u knjigu živih.
Last edited by Ego_and_his_own; 12-08-17 at 18:55.
Nije lako, ali je jako rođaci.
"Vidiš li: svet pun sebe grca -
Očiju punih, prazna srca."
Filozofsko-religijske rasprave su prilicno zatajile pa bi mogle da se opet ozive, ironicno bas na temi o smrti;
Smrt je i dalje jedan ogroman tabu u drustvu i jedna od najnezeljenijih tema za razgovor, cak i na nekim prilikama koje bi svojom prirodom mogle da pokrenu takvu raspravu (npr. sahrane). Iz komunikacije sa obicnim ljudima, nevezano za starost, cini se da se smrti skoro niko ne plasi i ne strahuje nesto posebno od toga. Ali to naravna nije istina. Smrti se svi boje a to sto u sebi potiskuju da razmisljaju o tome, i sto su vec dovoljno preokupirani obavezama i ljudima iz svoje sredine ne znaci da su ravnodusni prema tome. A zasto se izbegava da se govori o smrti:
1) Nije prijatna tema za razgovor - najocitiji razlog, tesko da se ikada moze naci i primerena situacija da se razgovara o tome. Ljudi najvise zele da razgovoraju o tome sta se njima desava u zivotu, kakvi ih problemi muce, njihov odnos sa njima bliskim osobama, gde su putovali, sta su radili... Ne zanimaju ih ni najprostije filozofske rasprave i zapravo sem mozda politike i sporta ne zanima ih nista van njihovog mikrokosmosa.
2) Ostavlja los utisak - narocito ako pre zapocinjanja te teme nije prethodila neka licna tragedija, kao opravdanje pred sagovornikom. Da li neko moze da zamisli da se sa osobom sa kojom se tek upoznaje ili slabo zna pocne da se govori o smrti? Zapravo, sve one rasprave o Bogu i religijama su neka vrsta zamene polemisanja o smrti i kada neko insistira na tome da u njima nadje neko logicno uporiste zapravo pokusava da se licno izbori sa sopstvenim strahom o smrti.
3) Ne dovodi do zeljene emotivne reakcije - osim mozda sto bi doziveo neko olaksanje sto bi podelio svoja razmisljanja ne bi bilo nikakvog osecanja zadovoljstva, nema zabave, nema nekog interesantnog saznanja, vracas se na pocetak. Znas da smrt ne mozes da izbegnes, mozda bi zeleo da to nije definitivan kraj ali sto dublje razmisljas i o tim mogucnostima opet ne dolazis do potrebne nade i unutrasnjeg mira.
Zapravo, zivot je tako osmisljen i priroda i ljudi su tako uredili da zivot ne treba da bude nesto u cemu ti treba u potpunosti ili bar vecinom da uzivas, nego samo u nekim malim delicima ispunjenim zadovoljstvom. I kako vreme prolazi priroda ti starenjem nagovestava kako si sve manje i manje bitan kao pojedinac, slabljenje psihickih i fizickih funkcija imaju za cilj da ti sto vise ogade zivot a ljudi sve vecim izolovanjem da ti stave do znanja kako vise nikome nisi potreban i kako je bolje da sto ranije umres kako i tu bednu penziju ne bi morali da ti isplacuju. Naravno ne mire se svi olako sa tim poretkom stvari i pokusavaju da sto vise odloze starost a da opet produze sopstveni zivot. Ili pokusavaju da se sto vise izive kako bi se toga kasnije sa zadovoljstvom secali, kao da idu u grob da se izlezavaju.
Smrt mozes samo da dovoljno dobro prihvatis, u toku trajanja zivota. Mozes i da pokusas da joj nadjes dovoljno dobar smisao a jedini opravdani smisao bi bio to da stvarno niti je prirodno niti pravedno da ti u okviru svoje telesne gradje neograniceno postojis. A to sto bi se onda ponistilo i sve sto si radio tokom zivota i sto ne bi imao nikakvu svest i o cemu sto se desilo, sto se moze slobodno reci da zapravo nikada nije nista postojalo jer i tako sve posmatras iz svoje licne perspektive, to je design flaw.
Ja sam bio u klinickoj smrti, ali nijesam imao nikakvu astralnu projekciju, samo se sjecam mraka, majcinog glasa i sporog budjenja.
Ko kaze da nista ne mozemo ponijeti na onaj svijet.
https://www.rt.com/news/429590-bmw-f...offin-nigeria/
"Vidiš li: svet pun sebe grca -
Očiju punih, prazna srca."
Nije lako, ali je jako rođaci.
There are currently 2 users browsing this thread. (0 members and 2 guests)
Bookmarks