Ovako sam cuo. Jednom prilikom.....
Svijest o neminovnosti odlaska.. u nepoznato. Svako ima odgovor za sebe. Kontemplirajuci o njoj kada razmislim koliko se ljudi oko nas ugasilo kao upaljene svjecice sto se gase, jasno je. Ja sam sledeci, tu negdje,cekam. Volio bih da me drzi taj osjecaj i ta svijest uvijek , mislim da bih bio pazljiviji prema drugima. Volio bih da roditelji odu prije mene( radi njih) a ja prije drugih dragih ljudi(radi sebe). Volio bih samo malo svijesti u poslednjim trenucima. To je to, stiglo je, poslednji udasi i izdasi.. Volio bih da iza sebe bol ne ostavim. Da nevezan odem. Kao sto se covjek za put pakuje, ovdje je obratno, otici sa sto manje prtljaga. I tako raspakivam se pomalo, svaki dan.Strah me nije smrti, nego procesa umiranja. Nekada u teskim mukama zaklopim oci pred san..od misli i hiljadu jada, mogu misliti kako moze biti pred poslednji san.
Ucenje kako umrijeti? Nije nista vise nego ucenje o zivotu, jer treba prvo nauciti zivjeti pa onda umrijeti. Mnogi misle da imaju hrabrosti za smrt, a nemaju hrabrosti za zivot, za trenutak kakav jeste. To je isto ono ucenje koje kaze sve je samo trenutak - disite.
Kazu da su veliki ucitelji odlazili tamo i vracali se, otuda znanje o tome koje nije naklapanje, nego precizna uputstva.
Tako sam cuo.
Last edited by Nista; 22-02-16 at 15:59.
Here I opened wide the door,
Darkness there, and nothing more.
Kad smo kod mitova jel ko čitao mit o Er-u (Era sa onoga svijeta?!)
Ja nebi čuo vjerovatno da nije Socrat skrenuo pažnju u Republici.
Interesantna priča o ratniku koji je bio na onaj svijet i vratio se, i ispričao šta je sve vidio. Sa današnje tačke taj mit ima vrlo interesantnu paralelu u religiji.
Ne bih mnogo da mudrujem, ali činjenica je da smrt ne možemo da biramo (prirodnim putem) ali zato možemo da biramo kako ćemo da živimo...
Često sam neke odluke u životu donosio (ako sam u nedoumici) time što bih pitao sebe - što da sjutra otkrijem neku bolest, da li bi mi bilo žao što to nisam uradio? Tako je bilo npr kad sam odlučio da kupim motor i ako sam znao da se moji užasno protive tome... Jednostavno, trudiš se život da živiš onako kako želiš, ne kako drugi ljudi žele, pa neka umrem makar radeći ono što volim...
Mother, should I trust the government? (No Fu*king Way!)
Ne.
Ne.Da li se bojite smrti?
Trijezan i svjestan, da jasno čujem fijuk kose.Kakvu biste željeli?
Možda me izda hrabrost pa ne uspijem da joj se nasmijem, ali bar da zarežim na nju - toliko mogu.
Nema. Smrt nije prirodna za našu psihu, neprihvatljiv koncept.Ima li ispravnog načina kako otići?
Možemo to shvatiti kao naboj straha i početi obožavati smrt ili naš ogroman potencijal i obožiti život.
Zašto bi to neko činio? - umire se jednom, kad dođe vakat doša' je...Može li se naučiti kako da se umre?
Last edited by gaul; 15-03-16 at 21:38.
ja je iskusavam non stop pa je pitanje dana kad cu, s toga embrace yourself polijecemo, bring it on ;p zivot je jedini razlog zbog koje vrijedi zivjeti, i rizik, i sex
Risk , is what makes life worth living
Never a failure, always a lesson!
Je l' ono ti izjavi da bi volio da te okine u toku sexa ili ja?
Last edited by Raquel; 16-03-16 at 08:24.
Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.
sa tobom ;p
Risk , is what makes life worth living
Never a failure, always a lesson!
..i od moje ruke.
Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.
Ne ne ruke...
Tu es mon héro!
Nije dokaz života ako odlično jedeš, dobro je.eš i sa visine gledaš na ljude, misleći da ih sažalijevaš jer si mnogo dobra osoba koja ima meko srce. Takođe nije dokaz života tvoj intelekt koji je baziran na transparentnom stajlingu potpomognut elegantnim pokretima ruku i izraženim akcentom koji vibrira u skladu sa pažnjom koja ti je posvećena. Takvi ljudi su poput kamena kojeg mijenja jedino erozija sve do momenta kad ga više ne bude ni fizički. Takvi ljudi jedino što znaju i za što im treba kapu skinut je baš to DUMRU
A kad naučiš što je život, naučićeš da je nemoguće ga i ugasiti. Jedino može da se usavršava.
"Prošli su mnogi dani...
Uzela sam što sam htEla, Drugi mi Nisu krivi..."
Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.
Pojam smrti je ljudski mozak izmislio jer se njegova priroda protivi njegovoj drugoj prirodi onoj kuju on stalno gleda ali je odvaja od sebe,onoj kuju on svaki dan unistava ,da bi sebe zadovoljio ali se time jos vise otudjio i povukao u sebe.Kao sto je nepotrebno odvajati psihicko od fizickog, tako je i nepotrebno odvajati zivot od smrti,jer su to samo iste sutine razlicitog oblika naizlged razlicite jer ih nas mozak tako dozivljava.
Kako ti znaš što tvoj mozak radi? Okle ti ideje dolaze?
Zašto su neke dobre ideje a neke loše. I oklen mi tu odjednom sad da odlučujemo koju ćemo izabrati i tako cipan cijeli život?
Ka da nas je neko tu zaposlio vidiš li. Da vodimo svoj život.
Last edited by Ego_and_his_own; 13-04-16 at 03:57.
Ego sve sto kazes je apsolutna istina jer svakoj istini je moguce naci potporu. Samo je do tebe kako ces stvarnost da dozivljavas i u toj stvarnosti da zivis .Mogli bi smo na hiljadu nacina opisati sta to jeste ideja ali ono sto mi osjecamo sta ona jeste i ono sto kazemo o tome nije isto jer jezikom to ne mozemo opisati.Mogu samo reci da ti sam jesi ideja i bog svega.Naceo si teska pitanja o dobru i o losem predlazem da to stavis kao novu raspravu na forumu jer ima o tome dosta toga da se kaze...
Mislis prelazak energije iz jednog oblika u drugi? Sa osmijehom, of course
I nisam zidar, ali eto
oko mene ceo zivot cigle, zgrade, blokovi i beton
^Dobro je, samo da ne bude da moram na neki drugi party.
Here I opened wide the door,
Darkness there, and nothing more.
Znaci, na after se ide neki?
I nisam zidar, ali eto
oko mene ceo zivot cigle, zgrade, blokovi i beton
Zelim vam samo jedno, a to su dvije stvari: "rad, red i disciplinu".
Mene je fascinantno kako smo svi mi drugačiji svjetovi.
Svjetovi za sebe svi.
Zanimljivo je i to sto svi mi mislimo da smo bas mi ti koji smo u pravu ,JA vise volim tebe nego ti mene,moje ucenje je bolje od tvoga .Materija stvara predstave i uobrazilje,velike ideale i istine predstave o nekom svevisnjem BICU samo da bi opstala u svijetu ne da bi otkrila neku stvarnu skrivenu istinu koja stoji tamo nedokucena.Upravo sam samog sebe uhvatio u zamku sa ovom zadnjom izjavom to govori da nije moguce izaci iz nase male ljuske oraha ili mozda jeste?
Nisam ja nego ti. Vidiš što je problem, ti misliš da znaš što ja znam.
A to je veoma velika pretpostavka.
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks