ne mora biznis biti razradjen nego biznis plan. Ne smiju ti oni traziti da radis bez prijave firme.
pogotovo sad ima ovaj kredit za visokoskolce bezkamatni do 30 000.
Ostali IRF krediti su 4-7% kamate.
IRF daje beskamatne kredite. Ali biznis olan mora biti razradjen do tamcina. Cak moras i sam da pocnes (moguce bez prijave firme) i onda ako oni vide da je ok to dobijas kredit sa grejs periodom do 4g i otplatom do 12g. Do 50 000e
Sent from my LG-D855 using Tapatalk
ne mora biznis biti razradjen nego biznis plan. Ne smiju ti oni traziti da radis bez prijave firme.
pogotovo sad ima ovaj kredit za visokoskolce bezkamatni do 30 000.
Ostali IRF krediti su 4-7% kamate.
One Ring to Rule them all...
Prisustvovah izlaganju bas o tome. I glavni u IRF je izjavio kako su dozvolili da pocnes biznis sa razradjenim planom i to bez prijave firme. Da se ne bi izlagao trosku. Ako ne prodje kod njih moras prijaviti ili prekinuti. A ako prodje prijavis i picis.
Sent from my LG-D855 using Tapatalk
znam da je bio u Nk seminar![]()
Fora je sto ti IRF daje 70% sredstavaTi i da hoces ne mozes otvoriti 30% firme
))))) Tako da ti mozes da pocnes recimo adaptaciju prostora, istrazivanje trzista, uporedjivanje cijena, ali ne i znisbi
![]()
One Ring to Rule them all...
Već neko se vrijeme mislim što bih to mogao da počnem raditi i da za to uzmem kredit. Zapošljen sam kao i dosta ljudi danas, plata od nekih 300e, 8 sati radno vrijeme(prekovremeni se ne plaćaju naravno), 6 dana nedeljno, bez osiguranja. Posao koji radim mi je ok, tj oduvijek sam volio da majstorišem ali od toga se ne može planirat ništa niti imati neka sigurnost. E sad, imam diplomu fakulteta pa bih mogao konkurisati za ovaj kredit ali dolazim na to što da radim. Mogao bih kupiti opremu za ovaj zanat kojim se bavim al problem je što ima gomila ljudi koji to rade(od vrhunskih majstora pa do fušera najgore vrste) i vrlo se teško probiti u tom poslu. Uložiti novac u alate i par manjih stolarskih mašina a pritom nemati viziju dal to može da uspije ....
Trgovina, pa baš ne znam sa čime. Svega ima na svaki ćošak i prodavnice svih vrsta se svaki dan otvaraju i propadaju.
Poljoprivreda tu izgleda kao najsigurniji posao. Imam nešto zemlje, znam o dosta čemu. Moji su držali plastenike godinama, dok uvoz nije sve sagorio. Još uvijek imaju neka tovna pilad i manju farmu prasadi al je to pred zatvaranjem jer su oboje uzeli penzije i nemaju više života za to a cijena mesa u radnjama sve govori.
Predlagali ste farmu ćuraka i ideja nije loša u suštini ali ima dosta nerealnih stvari a pogotovo oko zarade. Ćurke se praktično sezonski drže iz više razloga. Ljudi to slabo oće da kupuju preko ljeta(probali nešto malo i nikoga ne interesuje prije jeseni kasne, barem kod ovih ljudi). Skoro smo probali za kuće da uzmemo par ćurića i dobili odgovor od više dobavljača(od kojih moji uzimaju hranu i piliće) kako ih ne mogu dobiti iz uvoza prije polovine aprila jer ih nema. Dakle ako bi neko da ima proizvodnju za cijelu godinu praktično bi morao da otvori farmu sa kojom bi zaokružio cijeli ciklus proizvodnje a to umnogome povećava troškove(matično jato i ishrana, grijanje pilića tokom većeg dijela godine i još mnogo čega). Da ne pričamo o izdavanju dozvola i veterinarskim pregledima koji pokupe fini dio novca. Pa kad se dođe do realizacije i nekako uspijete doći do uprave marketa, pa oni oće možda i da kupe pa vam ubijaju cijenu prvo a onda vas uslove da samo njima prodajete. Od više ljudi koje poznajem i koji imaju privatne proizvodnje, svuda je ista priča. Ne možete prodavati u isto vrijeme Lakoviću i Voliju isl kombinacije. A sve i da iskombinujete i da otvorite tržište opet je kratkog daha za toliko ulaganje, vrlo brzo će naći neđe u inostranstvu hladnjače iz kojih će meso dobijati po 1.5-2e.
Kum se oprobao sa proizvodnjom jagoda. Prošle godine haos napravio, nije mogao da vjeruje kako je dobro prošao u startnoj godini. CIjena tokom najvećeg dijela n jegove sezone je bila od 1.5 do 2e. Problem je imao sa marketima al je to nekako izgurao. Sad su jagode počele da cvjetaju a cijena onih iz uvoza je ispod euro(prošle godine bila 4e mislim u ovo doba). Već se može računati da su domaći proizvođači ugasili za ovu sezonu, jedino ako uspiju troškove održavanja da podmire a i to je diskutabilno.
Eto malo razmišljanja mog posle kojeg i dalje nisam mrdnuo od starta a to je što radit da porodica može mjesečno izbijat do 1000e zarade(tu računam da 2-3 člana rade i da ne moraju plaćat ljude sa strane za taj posao, sem ako se ne razvije toliko da prevazilazi njihove mogućnosti)? Za čem dignut kredit a da se ne ukopaš i izgubiš hipoteku koju si morao dati?
Tesko je ovako ex nihilo doci do konkretne ideje. Pa se osjecas kao Buridanov magarac, samo ne izmedju 2, nego izmedju mnogo plastova sijena, za koje i ne znas da postoje. Da bi se doslo no neke ideje, obicno ti treba nesto sto ce te izbacit iz te mrtve tacke, neko ti nesto ponudi, na nesto slucajno naletis, nesto je vec radjeno u tvojoj porodici. A da je prilika dobra sa IRF-om, jeste i vise nego dobra.
Dutch jesi o pcelama razmisljao ?
One Ring to Rule them all...
Prvo i osnovno, ništa ne treba raditi na silu... Sačekaj dok budeš imao kvalitetnu ideju, nemoj otvarati biznis radi biznisa...
Ideje čoek obično crpi iz svakodnevnog života i u komunikaciji sa ljudima... Što duže razmišljaš o sopstvenom biznisu, mozak se polako programira, pa ćeš vremenom vjerovatno dobijati ideje svakodnevno, no nije svaka ista... Koliko puta se desi da čoek kaže sebi: " Kako bi valjalo da neko to otvori" ili "puno bi pomoglo da ovo ima tu, da ne moram ići u drugi dio grada" i sl, ali ideja mora da klikne sa tobom, tvojim afinitetima i sposobnostima...
Npr dok sam bio na fakultetu, imali smo prilično velikih problema oko kopiranja knjiga, skripti i sl... Budući da smo ja i cimer živjeli privatno, a da nijesmo raspolagali bilo kakvim ozbiljnijim kapitalom, nijesmo mogli otvoriti kopirnicu iako smo detaljno razradili sve (obojici je doma bila priča "završite fakultet prvo pa ćemo pričati o biznisu")... Čak smo razmišljali o opciji da kupimo kopir aparat i držimo ga u stanu, nego je bilo potpuno nepraktično i buduća konkurencija bi nam mogla lagano ugasiti posao... Pola godine poslije toga otvorena je kopirnica Prka, odmah u blizini fakulteta, i čoek se uništavao od posla (ne znam kako sad radi, ali pretpostavljam da i dalje ubija)... Pametan tip, povezao se sa studentima na fax-u i uvijek je imao 99% stvari koje su ti potrebne, tako da nijesi morao da nosiš ništa na kopiranje, već samo dođeš i kažeš daćete mi to i to... Vrlo jednostavna stvar, a prije toga ništa slično nije bilo niti u jednoj kopirnici u blizini...
Prije par godina dok sam još živio u Pg, razmišljao sam o perionici veša... Grad ima dosta studenata, svakim danom se živi sve brže i brže, tako da perionica postaje potreba... Tada ih je možda bilo nekoliko, ali niđe nijesi mogao da čuješ ili naiđeš na reklamu... Mladi ljudi se većinom informišu preko neta i socijalnih mreža, a taj dio je bar što se tiče perionica bio totalno zapostavljen... Kasnije sam primjetio da je išla reklama na radiju od jedne novootvorene perionice, ali kako sam se preselio nijesam pratio kako rade, niti znam kakvo je sad generalno stanje u Pg po tom pitanju... Razmisli malo o tome, nije veliko ulaganje, a ako se marketing odradi da valja, mislim da se može fino razraditi posao... Ja sam tada razmišljao o preuzimanju i dostavi na kućnu adresu, tako da ti nije previše bitno đe je poslovni prostor...
U poslednje vrijeme, najlakše dobijam ideje kad odem u neki veći grad na Balkanu... Socio ekonomsko stanje je slično, tako da većina biznisa koji rade u jednom većem gradu, radiće i u drugom slične veličine, iako je npr jedan u Srbiji, a drugi u CG... Ne moraš čak ni posjetiti te gradove, dovoljno je da razgovaraš sa ljudima koji tamo žive... Još ako su iz CG, a tamo su na studijama ili privremenom radu, mogu prilično lako da ti kažu šta su viđeli tamo da ima, a nama da fali...
P.S. Prilikom traženja savjeta, poželjno bi bilo da se kaže grad u kojem živite, obrazovanje (ako želite konkretno savjete u određenoj struci), bračno stanje (tj jeste li vezani za jednu lokaciju), stambeno stanje (npr ako živite u kući, puno je lakše i isplativije otvoriti zanatsku radionicu, nego ako živite u stanu) i sl...
#fakenews
Ako imas zemljiste, uzmi radnike, sadi krompir ili papriku... Sto da ne, probaj?!
Srecno
Otvori kladionicu. No kakav si baksuz odma bi ti uzeo neko 10 hiljada sa 50 centi.
Hahahah
evo se baba razmishlja da otvori kladionicu...
vidi zhena koliko para bacham na to, koliko ostali, itd
pricha kako je ovima shto drzhe kladionicu banja...
otvorice je 100%
Ne bi je nikad u zivotu otvorio. Licni afinitet(i).
--------------------------
Do Not Disturb.
--------------------------
Vidim da ljude navlace na sadnju malina, kornisona, jagoda... jer je to trenutno unosan posao. Uporedo se grade hladnjace koje ce "pomoci" da se proizvodi zadrze upotrebljivi duzi period. Nakon toga slijedi naglo obaranje cijena i ucjenjivanje poljoprivrednika.
Neka srednjerocna buducnost je u uzgoju ljesnika i oraha. Mana je sto prva veca berba mora da se ceka 6-8 godina.
Eskobar potpuno se slazem za ljesnike i orahe.. Ja sam o tome razmisljao jer imamo veliko zemljiste koje godinama stoji prazno. Problem je sto pojma nemam o tome koje vrste bi posadio kako sta.. Kad sam gledao malo o tome neke forume vidis koliko su daleko neki ljudi otisli u tome i onda ti kao pocetnik izgubis svaku volju za bilo cim![]()
17 Al-Isra, 37:
Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti ni brda u visinu dostići.
Razmišljao sam i ja o lješnicima, nego muka čekati 5+ godina za full rod... Žbun kreće i poslije 2 godine, ali je drvo puno bolje za ravnicu, a žbun na stranu...Trenutno sam najbliži trešnjama...
#fakenews
Ma lješnici su dobra opcija, jer kako stvari stoje na svjetskom tržištu tražnja će samo rasti a sad postoji deficit proizvodnje. Problem je veliko čekanje. Ja ispred kuće imam lješnik od nekih 5-6 metara visine i širine skoro 10tak, on rodi pojedinih godina i po 30-40 kila al je star preko 30 godina. To je za nekog ko ima veliku zemlju koja stoji i ne radi se nikako. Posao za ljude koji se spremaju za penziju ili sl. Slično je sa orasima, i njih sam sadio kao manji pa znam kako se čekaju itd
Što se tiče kladionice, jedno sam vrijeme radio za kolegu sa foruma i dosta para iz istih iznosio, tako da ne bih volio nešto slično da mi se desi. A pogotovo ne da mi ulaze kontraverzni biznismeni i mangupi
Paprike i krompir sadili moji dok nisu počela ukopavanja sa cijenom. Ovo što urade sa uvozom je sprdnja jer neko ko se bavi poljoprivredom za tu cijenu ne može da podmiri ni uloženo dosta puta a kamoli da zaradi, radnike da plaća tek.
Neka proizvodnja mi je sve u glavi al nikako da prelomim što i kako
Najbolje neka mala trgovina, da kaplje, ali pitanje je šta. Pogotovo u NK mrtvi.
To sa proizvodnjom je zaje*ano jer roba ima rok trajanja. Kuća plastike je bila dobra stvar prije neku godinu ali sad ih ima na svaki ćošak, a sve ih drži jedan čoek čini mi se.
Prerada sirovog voća tj sušenje i takva prodaja? Smokve npr
Možda sadnja trešanja ali tu treba isto vremena
A kad ste pomenuli lješnike, i orasi su ok varijanta
Onda plantaža šparoga - možda i previše brutalna stvar
I did it for me. I liked it. I was good at it. I felt alive. - Walter White
U krugu od par kilometara od mene ima ljudi koliko oćeš koji ne mogu prodati med. Ljudi odu u Rodu i vide med od 4eura i sve pričaju kako je dobar. Moguće da treba razviti prodaju al opet ostaje masu stvari oko toga. 12-15 kg meda po košnici(ako je dobra godina tj da nije žestoka suša ili kiša da ubija), cijena meda je 10kg, pola moraš dati za troškove, pa selidba makar 4 puta(moraš imati ljude kod kojih ostavljaš pčele),pa onda realizacija. 100 košnica dakle daje 7-8000 eura ako je dobra godina tj uzimaš platu prosječnu lagano. Društvo je 70eura, košnica još toliko. Dakle to osnovno otplaćuješ sa jednom sezonom, troškovi redovni su za tu količinu oko 7000 godišnje, plus troškovi seljenja. Al opet je realizacija problem, malo tržište, relativno siromašno koje se lako zasiti. Plus vrijeme koje vidiš i sam kakvo je, nepredvidivo, plus bolesti itd. Nije loše al baš treba dobro kalkulisat sa tim i naći liniju za plasman. Otac mi je i to držao davno, đed takođe, tako da ima neka linija. Ja se svakako mislim bar par komada za kuće, pošto gledam da zaokružim prehrambeni sistem, da se što manje otrova kupuje iz radnja
![]()
Suve smokve da se nađe način za izvoz bi bile haos. Freške dostižu neke nerealne cijene u zapadnoj Evropi al to je već puno komplikovanije zbog teškoće da se ona održi svježom.
Ja imam 50tak višanja mladih i nadam se solidnom rodu za par godina a trenutno ima nekih 5-6i odraslih koje izvrsno rađaju, čak su i na forumu izvrsno prošle prije 2 godine
Šparoge sam ja sadio za kuće al neuspješno, treba im pjeskovito zemljište valjda plus je biljka koja se sije jedne, rasađuje druge a počinje da se bere tek treće godine.
Sušenje voća je odlična stvar... Čak i da ne proizvodiš sam, može se fino zaraditi da sušiš za druge...
Što se plasmana tiče, puno je lakše kad se napravi neko udruženje, da ne mogu da vas ucjenjuju puno sa cijenom, a i lakše je otvoriti trgovinu na malo po potrebi... No naši ljudi oće sve sami, boje se da ih neko ne zezne... Skoro pričah sa jednim prijateljem iz Srbije, on je počeo prije 5 godina, sad imaju zadrugu, puno lakše dobijaju kredite i povrat od Države, a skoro komplet proizvodnju izvoze u Rusiju... Kod nas je zeznuto zbog sankcija koje su uveli, ali mogu se gledati i ostala tržištva u susjedstvu...
#fakenews
Svidja mi se ideja o susenju voca. Ne znam kako je u praksi ali mi ovako ne izgleda nesto prekomplikovano a glavni plus je sto nije vise kvarljiva roba koju moras da 'uvalis' sto prije, pa makar i ispod cijene.
Nesto je sto traje i sto moze da se izvozi sto je odlicno na nasem prilicno malom trzistu.
--------------------------
Do Not Disturb.
--------------------------
Dutch da ti dam jedan savjet kao preduzetnikNikad ne gledaj kako drugi prolaze...
Uvijek kreni da mozes bolje, vise i pametnije od ostalih. Ovo sto se pcela tice konkretno, ljudi cekaju da ih zovne komsija da kupi 2kg meda. Tu ima toliko opcija da bi ti se svijest prevrnula kad bih krenuo da kucam sad
Imam drugara koji ima 40 kosnica, po kosnici mu je na losu godinu 20kg meda i radi tri berbe. Med mu se ne zadrzava duze od mjesec dana, bukvalno sto proizvede to proda. Toliko me je odusevio taj njegov sistem da sam i ja ove godine narucio par kosnica da na njima naucim kako to ide(imam vec malo iskustva), skinuo par knjiga sa neta itd itd.
Uzmi da ako se cuva kako treba med nema rok trajanja i da ces sve sto proizvedes prodati, pa makar davao i 6eur kilo na veliko. Skoro je bio skandal u Hrvatskoj da je 80% meda koji se prodaje tamo bukvalno medna vodica uvezena iz kine. Blokirali su uvoz i sada domaci proizvodjac sve sto napravi proda.
Inace pcele ne mozes sve i da hoces seliti 4 putanije fizicki moguce. Tri puta max.
Sto se tice suvih smokvi, turska je pokrila cijelo trziste evrope, evo i kod nas pola kila euro i nesto u nizu...
U Australiji kad sam bio 52dolara kilo svjezih smokvi. Mi to na selu kao stocnu hranu koristimo koliko ih ima![]()
One Ring to Rule them all...
A mozes i naci mjesto dje mogu preko cijele godine.Moj stari ih drzi ispod starog grada u Zabljak Crnojevica ne mrda ih.Odlicne su mu a imaju dje da pasu oko grada.![]()
aj popij casu jaja
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks