da, ti ćeš stvoriti kapital, napraviti biznis u turizmu, i bilo bi nenormalno da svom djetetu nametneš da radi tvoj posao...medjutim, šta ako ono hoće tvoj biznis? Voli turizam, ima žicu za to? Silom ćeš ga odguravati da ne ispadne da ga siliš? Ili ćeš mu dozvoliti da bira sam, ali i da sam stvori sredstva za školovanje, ako uspije, dobrouspije, ako ne, njegov problem?!
Tako zvučiš...ne mislim da tako misliš, ali tako zvučiš!
Da se razumijemo, ne mislim da ja treba da crnčim, a da moje dijete treba da ladi "oni" i da troši ono što sam stekla...ali smatram da sve ovo što ja radim i zaradim, zaradjujem za nas, i smatram pametnim da uložim i u budućnost svoga djeteta...da li je to neka škola koju ono želi i koja mu leži, da li je biznis što ti reče automehaničarski zanat....svejedno....smatram da dijete neće biti siromašnije ako ja kao roditelj imam mogućnosti i priuštim mu da ode i prošeta po svijetu, obidje lijepa mjesta na planeti, ako mu uspijem obezbijediti dobru školu negdje u inostranstvu....ili ovdje svejedno....
Lično ne smatram da je nužno imati spartanski odnos prema vaspitavanju djeteta da bi ono postalo vrijedan i dobar čovjek....i da bi bilo spremno za samostalni život
Prvo potpuno sam sagasna da se roditeljska ljubav ne mjeri vespama i aavionima i kamionima, niti je za tvoje odrastanje bitno da imaš vespu ili neki veći motor...ovih nekoliko roditelja koje sam upoznala, nažalost, a koji su svojim naslednicima kupovali visokoturažne motore, proklinju dan kad su im ih kupili, a kupili su im kartu u jednom smjeru....toliko o tome....kad kažem da radim za svoju djecu i da stvarno uživam da sve što zaradim potrošim na njih, odnosi se na sve osim na materijalne "vrijednosti"...lično se ne bih radovala da je moj tata imao takve metode i tvrdim da se dijete može naučiti da bude vrijedno, časno i pošteno i sa manje spartanskim načinom vaspitanja....i još nešto...vjerujem da bi se svi snašli ujutro da majka i tata nestanu i to vrlo lako...mislim da ljudi u nekim situacijama, što reće Cezar, imaju nerealna očekivanja od svoje djece i ničim izazvani ih smatraju natprosječnima, a s druge strane, jako malo vjeruju u snalažljivost svoje djece....ili možda previše uzdižu svoj značaj....ko će ga znati

Bookmarks