Uzmimo čak i najbolji mogući scenario – Budućnost izbacuje Megu, dobija Zvezdu u finalu i iduće sezone igra Evroligu. Postoji li neko ko može da tvrdi da je to rezultat kvalitetnog sistema, koji ti omogućava uspjehe na duže staze u smislu pravljenja kulta kluba i reprezentacije, pravljenja baze mladih igrača itd. Ili je to samo slučajna statistička greška i uspjeh ostvaren spletom raznih okolnosti: od nikad gore ABA lige do ubacivanja brda novca u loše ugovore. Biću iskren, ako bih mogao da biram: Evroliga ili mladi igrači, odabrao bih ovo drugo. Milije bi mi bilo gledati Slavkovića i Čarapića kako griješe nego 5 jakih utakmica u Podgorici. Na kraju krajeva, baza za reprezentaciju se pravi na taj način.
No, ovo je Crna Gora, gdje je košarka jedna od manjih problema ako govorimo o projektima i načinu izvođenja istog. Kralj Crne Gore i predsjednik košarkaškog saveza je patentirao takvo razmišljanje, pa je potpuno u redu prodati KAP ili Danila Nikolića ili iznajmiti na dugogodišnji period Mamulu ili Nikolu Ivanovića.

Ako je sve OK sad, što ćemo misliti o budućnosti? Bob Dylan je dobro rekao: “Don’t Think Twice, It’s All Right”. Očigledno je to glavna maksima državnih menadžera. Zašto bi se košarka razlikovala?
Priroda je lijepa, al' zajebano društvo.
Bookmarks