Čovjek sam sebe, svojim snagama ne može preobraziti i uzdignuti u nov način postojanja (spasenje), već to može učiniti Bog.
Bog je milostiv ili milosrdan, stoga dolazi On sam čovjeku (kad čovjek ne može njemu), sjedninjuje se supstancijalno s njegovom naravi (ljudska - božanska narav) i tu istu ljudsku narav preobrazuje da bude dostojna života u Bogu.
Može se reći, ljudska narav Isusa Krista je "sredstvo" spasenja. (objektivno spasenje)
Kako je, prema kršćanskoj vjeri, svaki čovjek stvoren na sliku Božju po Logosu (Riječ= Sin), tako po Sinovoj ljudskoj naravi koja je sjedinjena s njegovom božanskom naravi, može doći u Božji svijet.
To je mogućnost, a zbilja spasenja ovisi o čovjekovom svjesnom i slobodnom kajanju za grijeh i prijanjanju uz misterij Krista. (subjektivno spasenje)
Je li Bog mogao "izmisliti nešto drugo" kao način spasenja? Pretpostavljam da može, ali je odabrao put sjedinjenja s ljudskom naravi (poniznost) kako bi ju na povijesno-spasenjski očitovao čovjeku (zemaljska pojavnost Krista) Čovjek raste procesualno, a Bog ga vodi kao najbolji pedagog.
(ono što je dodirno muslimanima i kršćanima je vjera u jednoga Boga koji je milostiv, a kršćani osim toga, imaju objavu načina Božjeg milosrđa - otajstvo Krista)






Reply With Quote
Bookmarks