Pomislim, ali ne razmišljam tj ne opterećujem se previše....pošto sam sad već zašla u neke ozbiljne godine, mada se ja osjećam kao onda kad sam bila u neozbiljnim i uopšte ne osjećam da je ovako mnogo prošlo- ali LK je tu da podsjeti, a vidim da mnogo ljudi danas i mlađih od mene ophrvani modernim životom i modernim bolestima umire iznenada, onda je negdje neminovno da povremeno pomislim da se taj trenutak bliži a da ja ne znam kad će doći što implicira da može doći sjutra, bukvalno!
Da plašim se...ne same smrti, umreš i ništa ne znaš, baš me briga, ne opterećujem se time... razmišljam mnogo o nasilnoj smrti, eventualnim katastrofama, teškim bolestima, plašim se da ne doživim da moji najdraži odu na neki takav način...
Priželjkujem da je bezbolna, mislim da svi to priželjkuju...recimo, legneš i ujutro se ne probudiš....to mi je toliko blisko da bih prije poželjela dvadeset godina kraći život pa da tako umrem, nego 20 god.duži, pa da se recimo razbolim od najteže bolesti i mjesecima trpim najgore bolove....
što se tiče tvog trećeg pitanja, ne mogu da odgovorim na njega jer ni u kom slučaju ne bih željela da znam kad će doći taj sudnji momenat...i eto tu sam mirna, niko ne zna kad će mu odzvonit smrtna ura
Neispravno je otići kao kriminalac, kao ubica, kao svaštočinja, i sa tim u vezi možeš uticati na to da na onaj svijet odeš kao pošten čovjek...a niko ne može znati i predvidjeti kako bi se ponašao u sudnjem momentu...na mnoge bi se čovjek prevario...to ti je kao i u svemu u životu, u dobru je lako dobar biti, na muci se poznaju junaci!
Mnogi od onih koji se kunu da bi svoj život dali za ovoga, onoga ili rodjeno dijete, bi čak i to svoje dijete žrtvovali da svoj bijedni život spase...no sreća te se to ne može znati unaprijed
Odužih, ali mi je baš interesantna tema
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše, nit’ je kada, niti od nje stvorit može!
Bookmarks