Melanholija

[naftali]

Haljetak je predstava za one koji gledaju očima......

[1ucid]

za one koji gledaju očima......

[Raquel]

Što je, 1ucide? Privlače te Croati i Kroatice?
E i mene, da te ne lažem.

[naftali]

Što je, 1ucide? Privlače te Croati i Kroatice?

Ma jok, ne radi se o Kroaticama, nego o kroasanima.
Oni su ukusni, napravljeni od dizanoga tijesta, a da bi ih se degustiralo treba se njima
pozabaviti još i dan prije.

Melankoliju sigurno raspršuju onda kad ih se kombinira uz prvu jutarnju kavu, sunce i nadu da su razlike među ljudima agens postojanja.

Đavolja je rečenica "nemam vremena".
Uživati u trenutku kao Proust dok je ispijao čaj.......možda je tajna svakodnevice.

[1ucid]

Što je, 1ucide? Privlače te Croati i Kroatice?
E i mene, da te ne lažem.

Ne razumijem, naftali(nka) je kroatica?

poslato paukom

[Raquel]

CRO-AS-A-NK-A.
Skoro idealno, kao što vidiš i sam.

[naftali]

Što na ovome forumu imate običaj pričati o forumašima, pogotovo onima koje ni ne poznajete?

Možda tako na vas utječe melankolija?

[Raquel]

To je znak dobrodošlice... valjda... Vidiš, primijećena si.
Sad želimo bolje da te upoznamo.. preko tvojih postova, naravno.
Ja sam samo skrenula 1ucidu (i indirektno NSXu) pažnju da ne izgara previše u toj svojoj želji, da će doći i to.

[naftali]

Razumijem želju da se nekog novog upozna, ali ovo može biti jako lijepa i umjetnička tema na kojoj je šteta chatati.
No, svatko ima slobodu pisati kako hoće.

Ja volim umjetnost i suptilniji način komunikacije.

Pala je večer, dolaze oni lijepi i šutljivi trenuci...

[remark]

Kad nekog prvi put vidiš i pomisliš u sebi, kakav je ovo idiot, budi siguran da je i on to isto pomislio za tebe.

Podsvijest je zajebana.

[Raquel]

Saglasna..

[1ucid]

Kad nekog prvi put vidiš i pomisliš u sebi, kakav je ovo idiot, budi siguran da je i on to isto pomislio za tebe.

Podsvijest je zajebana.

znaci od sad pa na dalje kad vidim nekoga za koga mislim da je idiot treba da kazem "kakvi smo mi idijoti jbt. sto je ovo..."

[NSX]

Razumijem želju da se nekog novog upozna, ali ovo može biti jako lijepa i umjetnička tema na kojoj je šteta chatati.
No, svatko ima slobodu pisati kako hoće.

Ja volim umjetnost i suptilniji način komunikacije.

Pala je večer, dolaze oni lijepi i šutljivi trenuci...

ovdje se svi manje-više znamo i nismo navikli na ovakve ulete na forum, dosta nas je pomislilo da u stvari prodaješ nešto pa skupljaš postove da bi mogla otvoriti temu na oglasima

[1ucid]

Prodaje fore, po povoljnoj cijeni

Btw ovo nije off, vidji kako se umjetnicki oglasavam

poslato paukom

[naftali]

Prodajem maglu. Čuvam ju u staklenkama.
Kad izađe, nastaje Sfumato.
Zato ljudi vide, umjesto mene - izmaglicu.

Izmaglica su Riječi jer koliko god one otkrivaju o onome tko ih piše, toliko ga i sakrivaju.
Tako ljudi padnu u zamku. Šteta...

Umjesto da uživaju u procesu međuljudskog odnosa.......


Kada netko vidi idiota u drugome, osobito u onome koga uopće ne poznaje, onda je pitanje kome pripada
taj idiot. Ljudi koriste obrambene mehanizme i projiciraju u druge sve i svašta.

Šteta što toga nisu svjesni.
Jer da jesu, shvatili bi da je njihovo biće nepregledni ocean i tek ono što s malo većom sigurnošću mogu istraživati.

No, sve ovo što napisah je više manje racionalizacija. Današnji čovjek je zapravo željan dubokog iskustva duha.

I zato, melankolija je prilika za susret sa samim sobom, a ne toliko drugih s nama.

[naftali]

Ne možeš me zavarati, ispod tog napetog i glumljenog barbarizma leži duboka i prisutna ljepota.
Opazila sam je kroz glazbu.
Još jača, oduvijek je Šutnja...tako zavodljiva i smjela.
O čvrsta distanco, kako me podučavaš melankoliji i iščekivanju, životu u odvojenosti i trpnji riječi.

Dok Ti ležiš, Ja se pravim.
Pravim se da je jutro, da idem na posao i da moram.........biti Dobra.

[Raquel]

Mnogo je vremena potrebno da bi čovjek postao mlad.

[naftali]

Konačno malo odmora.......Tišine i mira.
Prohladno je, misli su mi pritajene.
Volim.....

[naftali]

Tamna je ovo noć...a Tebe nema...i nema.
Mjesec šuti, onako sjajan i ponosan na sve moje snove o Tebi.

Lice mi je bijelo, kosa crna, haljina preduga.
I nemam želja.

Danas sam otišla daleko........na nepoznato i zaleđeno jezero.
Plesala sama....u istoj haljini.
I klizala se po rubu, sva do kraja snova.

A onda, ušla sam u šumu, duboku šumu. Golih stopala i beznačajnih misli.
Po prvi puta, kao tek rođena.

I noge su mi upadale u zaostajalo lišće koje nekim čudom, ledom prekriveno nije bilo.

Nisam se bojala ni životinja, ni mina.
Ni vlasnika....ni Tebe.

Ostao je Okret prema utrobi zemlje.
Nikad Te nisam susrela...više.

Zapela je Riječ u grlu.

Znaš....ona zadnja.....

[naftali]

Sanjala sam te noćas.
Šutio si i nad svim mojim nastojanjima da pomakneš vjeđu u smjeru dalekog horizonta prema moru.
Hladnoća me tvoja okovala i zagonetnost događaja budi inspiraciju...i sad, u ovo nedjeljno poslijepodne.
Sve napisano može biti i samo jedna novela....da nitko ne zna granicu između fantazije i jave, ljubavi i straha.
U času kad bi me prekinuo kao nit paukove mreže, ja bih postala lik iz bajke zvane "Sanjala sam te noćas".

Dan je zapravo sretan jer neki slave svoju besmrtnost, ali....kako da ti kažem da mi samo nedostaješ?....A nedostajanje je produžetak ljubavi, one koja se usudila ostati zapamćena u zemaljskoj viziji bivanja.
Kada bi me mogao razumjeti......znao bi da sam zaustavljena u vremenu i nepomična u prostoru.
Od tvoga pokreta koji se ponavlja u redovnim ciklusima.

Večer postaje lijepa jer mrak pokriva čudne težnje i nemirne ruke noći......koje pišu.

Nimalo nisi dosadan.

[naftali]

Čak i ovdje nema ljudi....
Maski neka bude jer svaki upis svoju priču ima.

Njena priča bila je uvijek ghotic. Nije voljela buran vanjski život,ali je zato burno zurila u njegove prste.
Voljela je ruke, a riječi su joj služile kao testament.

Danas je naizgled, uobičajena. Uspijeva zavarati javnost.
Ne zato što bi se htjela sakriti iza palme, nego jer nema vremena objašnjavati sebe, drugima.

Malo spava i zove se Valtari.
Čudna žena. Vodila je bitku s Thorom, a onda mu je ukrala čekić i pobjegla na jug.
Sad joj je previše vruće, a ima bijeli ten. Sunce je, sva sreća, na izmaku, pa podzemlje oklijeva.

Pobijedit će Aurora. Nju će biti lakše voljeti.
Našla je mjesto gdje može obući usku pripijenu haljinu s prorezom do vrha.

To je samo za - laku noć.

[naftali]

Čovjek opaža da je leptirov život kratak, ali vrlo osebujan. Jedan zamašaj krila može promijeniti povijest čovječanstva. Leptirov učinak.
Baš kao što čovjek jednom riječju može drugome pokazati bit postojanja - Ljubav.
S mišlju o ljubavi koja nam se prikrala u danu koji govori o besmrtnosti, neka je miran san...svakome.

[naftali]

Baš čudno. Ispada kako sam samo ja melankolična.
Ustvari,melankolija je samo jedan bljesak u mnoštvu emocija s kojim se nađeš in flagranti,
pa onda ako voliš pisati, ostaviš traga.

Tijelo i psiha su jako povezani. Pitam se zašto sam dobila Vertigo?!
Godinama mi se vrti u glavi, nije opasno ali je dosadno.

Čovjek kad pogleda i život, učini mu se da se stalno vrti u nekom začaranom krugu.

Trenutno, rekla sam barem 3 puta goodbye.... S nedosljednošću, borit ću se u starosti......ako još budem melankolizirala.
Čak opet gledam u Pod.

[Raquel]

[naftali]

Danas sam ljubičasta i sretna.
Ali sreća uvijek nosi i dašak melankolije.....Ona projicira ostatke manjkavosti.

Sumrak je.
Ušla sam u sobu za Odmor i pravim duge pauze između misli.

Nema nedostajanja, niti iščekivanja.

Samo Prisutnost.