Nisam mogao da izdržim preko pola emisije da odgledam, tako da se unaprijed izvinjavam ako je u drugoj polovini došlo do neke drastične preraspodjele snaga.
Lekić je potpuno zalutao i u studio, a i u politiku. Čovjek zvuči kao neki đak koji je nespreman došao u školu pa improvizuje do besvijesti. Djeluje stvarno izgubljeno, a čini mi se da je i on osjetio da zvuči najneuvjerljivije.
Bečić bolji nego što sam mislio da će da bude, koristi svaku priliku da ispromoviše stranku, što mu se, valjda, ne može puno zamjeriti. Naravno, bode oči populizam oličen u izjavama o „brutalnosti“ policije prilikom uklanjanja šatorskog naselja. Ima dovoljno konrektnih primjera o policijskoj brutalnosti od 24. oktobra, ono uklanjanje šatora nema veze sa brutalnošću. Valjalo bi da političari, a i narod, malo skalaju sa upotrebom sintagme „policijska brutalnost“, jer ako je budu potezali svaki put kad policija bilo šta učini, izgubiće svako značenje. Policijska brutalnost jednako prebijanje Mija Martinovića i bezrazložno makljanje naroda u prolazu, policijska brutalnost nije jednako uklanjanje šatora uz pomoć dva suzavca, bez obzira na to da li je ovan Knežević ušmrkao malo toga suzavca ili ne. Da ponovim, oprezno sa upotrebom sintagme policijska brutalnost, ne zbog želje da se zaštiti policija, nego zbog želje da se zaštite žrtve policijske brutalnosti. Ne valja kad čobani stalno lažno viču „vuk“, jer se niko neće okrenut na njihovu viku kad se vuk stvarno pojavi.
Rakčević opet najkonkretniji. Mislim, najkonkretnije odgovara na postavljena pitanja. Naravno, ode i on u širinu, ali najbrže dođe do odgovora. Jedini jasno razdvojio odgovornost organizatora u neredima ispred skupštine i policije u jurnjavi za narodom po gradu poslije razbijanja skupa ispred skupštine.
Sve u svemu, sva trojica smatraju da su organizatori krivi zbog zapaljive retorike i huškanja naroda, s tim što se Lekić toga jedva dohvatio govoreći nešto tipa „ima nekih elemenata odgovornosti“, dok su Bečić i Rakčević nedvosmisleno rekli da su dfovci odgovorni za potpaljivanje atmosfere. U stvari, obojica su rekli da su i df i dps krivi za potpaljivanje atmosfere. Lekić je više naricao zbog toga što su njega i njegovu partiju prozivali i vrijeđali prije protesta i za vrijeme njih. Mnogo bi se bolje uklopio Danilović u sinoćnje društvo, ali on nije predsjednik partije. Kad već pomenuh Danilovića, nikako mi iz glave ne izlazi ona njegova slika na kojoj grli rusku zastavu i sav hepi čoek. Da je zagrlio tako srpsku zastavu, razumio bih ga, ipak Srbiju doživljava kao svoju državu, ali Rusiju... Ne ide mi u glavu, bez obzira na to što, vjerovatno, ima na umu da mu Rusija može pomoći u ostvarenju nekih želja vezanih za majku Srbiju. Mislim, tako on to doživljava u svojoj glavi.
ZaTripletu. Što se tiče nepismenosti, Lekić prednjači, najvjerovatnije zbog toga što je potpuno nespreman i što pokušava da upotrijebi što više visokoumnih riječi i rečeničnih konstrukcija. Stvarno mu je teško slušat i formu i suštinu. Bečić promaši povremeno neku konstrukciju, poneku riječ je jednostavno pogrešno naučio, ali nije toliko strašno koliko sam mislio da će biti. Rakčević bi bio ok, samo da izbaci „moram reći“. Što se tiče konstrukcija „trebali smo da uradimo“, ako već nije, namjera je da u crnogorskom jeziku to bude potpuno ispravan oblik. Jeidno su u srpskom jeziku bezlični oblici „treba“, „trebalo je“ i „trebalo bi“, dok to nije slučaj ni sa hrvatskim ni sa bosankim jezikom. Kao što rekoh, nije ni sa crnogorskim ili neće biti ni sa crnogorskim. Sve ovo ne znači da oni tako govore zbog toga što znaju ovo što sam ja rekao. Meni više para uši to što skoro kompletna javna scena, uključujući i sportiste, trenere, političare, profesore sa fakulteta i sve ostale, govori „mi BI uradili“ ovo ili ono. Zaboga, futur prvog lica množine pomoćnog glagola biti ima oblik „bismo“, a ne „bi“. Kad smo već kod futura glagola biti, prvo lice jednine je „bih“, a ne „bi“. Mada to poneko i ubode. Bih, bi, bi, bismo, biste, bi. Peti razred osnovne škole. Možda i ranije.




sto ce reci, imaju ogroman potencijal i kao rasadnik mnogih novih Draga Djurovica, sto na kraju uvijek presudi.. kad u tom smjeru izborno zakonodavstvo nikad nece da promijene...





Bookmarks