
Originally Posted by
SpongeBob
Postoji li život nakon smrti? Biblija nam kaže: "Čovjek koga je žena rodila kratka je vijeka i pun nevolja. Ko cvijet nikao i vene već, poput sijenke bježi ne ostajući" (Jov 14,1-2. 14). Vrlo bitan detalj - "žena rodila".
Poput Jova, gotovo svima nama ovo pitanje predstavlja izazov. Što se zapravo događa s nama nakon što umremo? Prestajemo li jednostavno postojati? Je li život kružna vrata za odlazak sa zemlje i povratak na zemlju kako bismo postigli neku ličnu veličinu (što neki pogrešno misle)? Ide li svako na isto mjesto ili idemo na različita mjesta? Postoji li zbilja raj i pakao ili je to samo neko stanje uma, neki vid percepcije?
Biblija nam kaže da ne samo da postoji život nakon smrti, nego je vječni život tako veličanstven da "ono što oko nije vidjelo, što uvo nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube" (1. Korinćanima 2,9). Isus Hrist, Bog u tijelu, došao je na zemlju kako bi nam darovao vječni život. "Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe, na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše" (Isaija 53,5).
Isus je uzeo kaznu koju svatko od nas zaslužuje i žrtvovao svoj život. Nakon tri dana, sam je dokazao pobjedu nad smrću ustavši iz groba, u Duhu i u tijelu. Ostao je na zemlji četrdeset dana i hiljade su svjedočile tome događaju (!!!) prije nego što je vaznio u svoj vječni dom na nebu. Rimljanima 4,25 kaže: "On bi predan zbog naših grijeha i vaskrsnu radi našeg opravdanja."
Hristovo vaskrsenje precizno je dokumentiran događaj(!!!). Apostol Pavle stavljao je izazov pred ljude da pitaju svjedoke o vjerodostojnosti toga događaja i niko nije mogao pobiti tu istinu. Vaskrsenje je ugaoni kamen (kamen temeljac, "glava od ugla") Hrišćanske vjere, budući da je Hrist ustao iz mrtvih, možemo vjerovati da ćemo i mi vaskrsnuti.
Pavle je ukorio neke rane hrišćane koji u to nisu vjerovali: "Ali, ako se propovijeda da je Hrist vaskrsao iz mrtvih, s kojim pravom neki među vama tvrde da nema vaskrsenja mrtvih? Ako li nema vaskrsenja mrtvih, onda ni Hrist nije vaskrsnao" (1. Korinćanima 15,12-13).
Hrist je samo prvi u velikoj žetvi onih koji će ponovno ustati u život. Fizička je smrt došla preko jednog čovjeka, Adama, s kojim smo svi povezani. Ali svi koje je Bog usvojio u svoju obitelj po vjeri u Hrista dobiće novi život (1. Korinćanima 15,20-22). Baš kao što je Bog vassnuo Isusovo tijelo, tako će vaskrsnuti naša tijela po Isusovom povratku (1. Korinćanima 6,14).
Iako ćemo svi vaskrsnuti, neće svi zajedno ići u raj. Svaka osoba treba izabrati za ovoga života gdje će provesti vječnost. Biblija kaže da nam je određeno samo jednom umrijeti (ovozemaljski, fizički), nakon čega dolazi sud (Hebrejima 9,27). Oni koje je Bog učinio pravednima imat će vječni život u raju, ali nevjernike će poslati u vječnu kaznu, tj. pakao (Matej 25,46).
Pakao, kao i raj, nije samo stanje postojanja, nego doslovno, veoma stvarno mjesto. To je mjesto u kojem će nepravedni i nevjerni iskusiti beskrajni, vječni Božji gnjev. Podnosit će emocionalno, umno i fizičko mučenje, svjesno trpeći sramotu, žaljenje i prijezir.
Pakao je opisan kao jama bez dna (Luka 8,31. Otkrivenje 9,1) i vatreno jezero koje izgara u sumporu, gdje će prisutni biti danonoćno mučeni zauvijek (Otkrivenje 20,10). U paklu će biti plač i škrgut zuba, što ukazuje na intenzivnu tugu i bijes (Matej 13,42). To je mjesto gdje "crv ne umire i oganj se ne gasi" (Marko 9,48). Bog ne uživa u smrti zlih i nevjernih, ali želi da se okrenu od svojih nedjela kako bi živjeli (Ezekil 33,11). No, On nas neće prisiljavati na pokornost ako ga odlučimo odbaciti, On nema izbora nego dati nam što želimo – život odvojen od njega. (Pisano je ranije, da je ovo velika mudrost! Svaki mogući vid patnje je u suštini odsustvo )
Život na zemlji je ispit, jednostavna priprema za ono što dolazi ili tek treba da bude. Za vjernike to je vječni život u neposrednoj Božjoj prisutnosti. Kako, dakle, možemo biti pravedni i kako možemo primiti taj vječni život? Postoji samo jedan način, vjerom i pouzdanjem u Božjega Sina, Isusa Hrista (ne vjerovati u sebe). Isus je rekao:
"Ja sam vaskrsenje i život. Ko vjeruje u mene, ako i umre, imaće život vječni. Ko god živi i vjeruje u Mene, sigurno neće nikada umrijeti" (Jovan 11,25-26).
* * *
Suprotno tvrdnjama ateista i agnostika kroz vijekove, čovjek ne može živjeti bez Boga. Može fizički postojati bez spoznaje o Bogu, ali ne i bez činjenice da On postoji.
Reći da čovjek može postojati bez Boga je kao i reći da sat može postojati bez časovničara, ili priča bez pisca. Mi dugujemo svoje živote Bogu, po čijoj smo slici stvoreni (Postanak 1:27). Naše postojanje zavisi od Njega, bilo da smo Ga svjesni ili ne.
(Psalam 104:10-32). On je život (Jovan 14:6) i cijelo stvorenje se drži silom Hristovom (Kološanima 1:17). Čak i oni koji odbiju Boga, primaju svoju potporu od Njega: “Koji pušta da njegovo sunce izlazi nad dobre i zle i koji daje da kiša pada na pravednike i grješnike” (Matej 5:45). Misliti da čovjek može živjeti bez Boga znači smatrati da suncokret može nastaviti da živi bez svjetla ili ruža bez vode.
U Hristu je život, koji je svjetlo ljudima (Ivan 1:4). Isus je došao da mi možemo imati život “i to u izobilju” (Jovan 10:10). Svima koji vjeruju u Njega je obećana vječnost s Njim (Ivan 3:15-16). Da bi čovjek živio – zaista živio – mora poznavati Hrista (Jovan 17:3).
Bog je upozorio Adama i Evu da će onog dana kad Ga budu odbili (poslušati) “sigurno umrijeti” (Postanak 2:17). Kao što znamo, oni nisu poslušali, ali nisu fizički umrli taj dan (već kasnije). umrli su duhovno. Nešto unutar njih je umrlo – duhovni život koji su znali, zajedništvo sa Bogom, sloboda da uživaju s Njim, nevinost i čistota njihovih duša – sve je to nestalo.
Čovjek nije u miru sa svojim bližnjim jer nije u miru sam sa sobom. Nemiran je unutar sebe jer nema mir sa Bogom. Traganje za zadovoljstvom radi zadovoljstva samog je znak unutrašnjeg nemira. Oni koji tragaju za užitkom su iznova i iznova otkrili kroz historiju da privremena razonoda vodi ka dubljem očaju. Uporan osjećaj da “nešto nije uredu” je teško otresti. Kralj Solomon se predao težnji za svim što ovaj svijet može ponuditi i zapisao je svoje zaključke u knjizi Propovjednika.
Solomon je otkrio da je znanje samo po sebi isprazno (Propovjednik 1:12-18). Shvatio je da su uživanje i bogatstvo isprazni (2:1-11), da je materijalizam ludost (2:12-23) i da je bogatstvo prolazno (6. poglavlje).
Solomon zaključuje da je život Božiji dar (3:12-13) i da je jedini mudar način da živimo ako se bojimo Boga: “Zaključnu riječ čujmo svi: ‘Boga se boj, i zapovijedi njegove drži!’ To vrijedi za svakoga, jer će svako djelo Bog iznijeti pred sud, sve skriveno, bilo dobro ili zlo” (12:13-14).
Čovjek bez Boga je duhovno mrtav, kad je njegov fizički život gotov, suočava se sa vječnim odvojenjem od Boga. U Isusovoj priči o bogatašu i Lazaru (Luka 16:19-31), bogataš uživa u obilju bez pomisli na Boga, dok se Lazar muči u životu, ali poznaje Boga. Nakon njihove smrti, obojica zaista shvate težinu odluka koje su napravili u životu. Bogataš shvata, prekasno, da postoji nešto više u životu osim sticanja bogatstva. U međuvremenu, Lazar je utješen u raju. Za oba čovjeka, kratak vijek zemaljskog života blijedi u poređenju sa vječnim stanjem njihovih duša.
Čovjek je unikatno stvorenje. Bog je stavio osjećaj vječnosti u naša srca (Propovjednik 3:11) i taj osjećaj bezvremenske sudbine može naći svoje ispunjenje samo u Bogu samom.
* * *
Gospod Hristos je došao u ovaj svet kao Bog, došao je da nam da Život Večni, da pobedi smrt. To On čini veliki dar nama ljudima. A šta od nas traži za to, šta mi treba da damo Njemu da bismo dobili Život Večni? Šta? Samo veru u Njega i ljubav prema Njemu, da On bude za nas ono što je najvažnije u svetu[7], da On bude za nas ono što On jeste - Jedini Istiniti Bog, Istiniti Bog Koji ima Život Večni. Napisano je u Svetom Evanđelju: Isus Hristos je Istiniti BOG i On je Život Večni![8] Ko ima Njega - ima Život Večni! Ko Njega nema - nema život. Mrtav si bez Hrista, sav si smrt, bez Hrista sve su smrti u tebi, bez Hrista sav je pakao u tebi! Jer, šta je smrt? Smrt je carica pakla, carica grehova, a gresi kuda vode? U smrt, u carstvo smrti, u pakao.
Bookmarks