"Ako se Hrišćanka udaje za muslimana, to se ne smije desiti bez njenog odobrenja. Ona ne smije biti spriječena da posjećuje svoju crkvu da se moli. Njihove crkve se moraju poštovati. Njihove obnove se ne smiju sprečavati, kao ni svetosti njihovih zavjeta. Niko od nacije(muslimana) ne smije da se ogluši o ovaj zavjet do poslednjeg dana (kraja svijeta)."

Za ovo ima dokaza da su muslimani dobro poštovali prvi dio teksta, ali isto tako neki današnji muslimanski mislioci žestoko kritikuju pretvaranje crkve u Istambulu u džamiju.

Ovđe se indikativno pojavljuje ideja, da treba slušat šta se kaže, ne interpretirat po svom mišljenju, koje je često pogrešno. Tj. ne treba dozvoliti sebi da Božiju volju, mudrost dovodimo u pitanje, čak i ako treba žrtvovat svog sina, po priči o Avramu, koja je predivan inače primjer i teološki davno razrađena i potvrđena tema. Sam opis događaja je jedinstveno dubok, jasan, koncizan i primjeljnjiv na bezbroj sličnih situacija, koje ljudi iz raznih razloga, pogrešno vide i griješe. Kraj same priče je inače najveće opravdanje i rasterećenje sukoba unutar čovjeka, koji bivaju poništeni, Božijim opravdavanjem nakon sgledavanja jačine vjere Avrama. Ona životinja se na kraju slučajno pojavljuje?