Neutrino

**cvrchak** · 01-04-04, 00:28

Uhhhhhhhh, ispisah se, krenuh cijelu prichu, no mi restartova kompjuter i sve izgubih.

Htjela sam da pricam o neutrinu, ne onom iz nuklearnih reaktora, nego iz jezgra Sunca. Odgledala sam jednu emisiju na BBC4, na nesrecu zadnjih 20 minuta, koja me je toliko zaintrigirala da sam pocela intenzivno da citam o tome.

Nastavicu, ako ima interesovanja. Znam da mogu s Funestisom raspravljati, pa da smo jedini na ovom forumu. :wink: (he, moj Bokelj)

Za pocetak preporucujem link:

http://www.phys.washington.edu/~superk/sk_release.html

Pazi, Nobelovu nagradu za fiziku, godina 2002-ga, dobili su polovinu (svaki cetvrtinu)

Raymond Davis Jr
Department of Physics and Astronomy, University of Pennsylvania, Philadelphia, USA,

i

Masatoshi Koshiba
International Center for Elementary Particle Physics, University of Tokyo, Japan

Drugu polovinu, za astrofiziku, posebno za detekciju kosmickih neutrina dobio je:

Riccardo Giacconi
Associated Universities Inc., Washington DC, USA

Two New Windows on the Universe

The Earth lies in the path of a continuous flux of cosmic particles and other types of radiation. This year’s Nobel Laureates in Physics have used these very smallest components of the universe to increase our understanding of the very largest: the Sun, stars, galaxies and supernovae. The new knowledge has changed the way we look upon the universe.

The mysterious particle called a neutrino was predicted as early as 1930 by Wolfgang Pauli (Nobel Prize in 1945), but it would take 25 years to prove its existence (by Frederick Reines, Nobel Prize in 1995). This is because neutrinos, which are formed in the fusion processes in the Sun and other stars when hydrogen is converted into helium, hardly interact at all with matter and are therefore very difficult to detect. For example, thousands of billions of neutrinos pass through us every second without our noticing them. Raymond Davis Jr constructed a completely new detector, a gigantic tank filled with 600 tonnes of fluid, which was placed in a mine. Over a period of 30 years he succeeded in capturing a total of 2,000 neutrinos from the Sun and was thus able to prove that fusion provided the energy from the Sun. With another gigantic detector, called Kamiokande, a group of researchers led by Masatoshi Koshiba was able to confirm Davis’s results. They were also able, on 23 February 1987, to detect neutrinos from a distant supernova explosion. They captured twelve of the total of 1016 neutrinos (10,000,000,000,000,000) that passed through the detector. The work of Davis and Koshiba has led to unexpected discoveries and a new, intensive field of research, neutrino-astronomy.

The Sun and all other stars emit electromagnetic radiation at different wavelengths, both visible and invisible light, e.g. X-rays. In order to investigate cosmic X-ray radiation, which is absorbed in Earth’s atmosphere, it is necessary to place instruments in space. Riccardo Giacconi has constructed such instruments. He detected for the first time a source of X-rays outside our solar system and he was the first to prove that the universe contains background radiation of X-ray light. He also detected sources of X-rays that most astronomers now consider to contain black holes. Giacconi constructed the first X-ray telescopes, which have provided us with completely new – and sharp – images of the universe. His contributions laid the foundations of X-ray astronomy.

Ipak cu nastaviti sjutra. :wink:

**funestis** · 01-04-04, 16:42

Evementarna cestica sa toliko tajni, tri velika pitanja

Masa - prije samo nekoliko godina speculisana pretpostavka, danas skoro razradjena teorija ali i pak nije jos sigurno.
http://cupp.oulu.fi/neutrino/nd-mass.html
Ako se uspije odgoviriti na to pitanje pozitivno i precizno (ovo potonje pokazalo se jako tesko) neutrini bi mogli ciniti veliki dio nedostajuce mase svemira (tamna materija). Medjutim model svemira ne dozvoljava da cijela ta masa bude porijetlom neutrinska jer neutrini su brze cestice i imaju tendenciju da isijavaju van sredine gdje su nastali (van iz recimo galagtickih jata) Pri tome iako njuhov gravitacioni ucinak ipak postoji ne utice na sistem dovoljno dugo, a osim toga samo isijavanje te mase smanjuje istu u cijelom sistemu i tako smanjuje gravitacionu silu sistema. Neko je pretpostavio da je tro dobro jer u protivnom masa sistema, da se neutrini ne isijavaju bi bila prevelika i dovela do kolapsa na lokalnom nivou. Galaksije u nase vrijeme bi vec kolabirale u gigantske crne rupe.

Spin ili ukus neutrina.
http://www.ps.uci.edu/~superk/neutrino.html
Indentifikovana su tri ukusa Neutrina koji odgovaraju spinu parne cestice za cije je karakteristike neutrino prikacen. Postoje prema tome tri vrste neutrina
Elektronski neutrino, muonski neutrino i tau neutrino. Postoji cak pretpostavka da aki neutrino ima masu onda i ove tru vrste neutrina imaju razlicite mase. To ima i neke nejasne posljedice na formiranja svemira u vrlo ranoj tvz neprozirnoj fazi kada te male razlike u masi su u stvari bile odgovorne za neujednacenost u okupljanju materije i kasniju nehomogenizaciju iste u kasnijim fazama razvoja svemira odnosno formiranje galaksija pa kasnije i zvijezda.
Neko bi rekao pa sto u to vrijeme je bilo svakakvih cestica kao i danas tako i neutrina, sve su one imale i masu i naelektrisanje i sve ostalo sto cini jednu prosijecnu dobrostojecu cesticu koja misli na sebe. Kako su neutrini mogli uticati na razvoj svemira, a ostale cestice koje su i jace i teze i razlicitije nisu. Prosto, Neutrino ne moze biti nista drugo nego neutrino ali moze biti bilo koji neutrino, po zelji moze mijenjati ukus i pri tome masu mjenjajuci tako gravitacijsko polje oko sebe (pojacavajuci ga i smanjujuci) stvarajuci jedno nezdravo mreskanje u cijelokupnom gravitacijskom polju svemira i tjerajuci okolnu materiju na lokalne kolapse.
Ta ista osobina da neutrino mijenja svoj ukus ima i jednu drugu posljedicu, a ta je da se danas na zemlji ne ocitavaju svi predvidjeni neutrini koji dolaze sa Sunca vec 3 puta manje. U pocetku se ucinilo da je Sunce krivo da u stvari nuklearna reakcija u centru nije bas toliko jaka kako se predpostavljalo to povlaci da Sunce bi trebalo da se gasi (nemoguce). Stvar se rijesila bas ovom neutrinovom osobinom da mijenja ukus. Stvar je u tome da Sunceva termopec proizvodi samo elektronske neutrine (koje je ujedno najlakse detektovati jer najcesce ulaze u interakcije sa okolnom materijom) medjutim u svom preletu sa Sunca do Zemlje on promijeni ukus u druga dva (koje je za otkriti puno teze )nije nemoguce)) tako da nama izgleda da vidimo 3 puta manje neutrina no sto treba.

Treca misterija je valna priroda neutrina, Dali on u opste ima tu osobinu kao svaka druga cestica ili je samo tacka u svemiru. Na ovo pitanje se tek pokusava odgovoriti i jos se uveliko spekulise. Ako se bude pokazalo da je i tu neutrino poseban to bi imalo nesagledive posljedice po fiziku.
Jedna od aplikacija te teorije bi bila i postavljanje dovoljno preciznog detektora neutrina koji bi imao mogucnost da "vidi" interferencijsku gravitacijsku resetku svemira odnosno citav raspored mase u istom bez interferencija i distorzije zbog drugih inretakcija normalne materije. Ono sto bi se vidjelo bila bi cista masa i svijetla materija i tamna materija bila bi to slika kicme svijeta u nekom metaforicnom smislu.

Toliko za sada