2. drugi razlog za jačanje upliva ruskog uticaja u CG jeste već ostvarena medijska dominacija/supremacija srpskih medija (elektronskih i štampanih) a čiji se broj u CG sada primiče brojci od 100. I ovdje stvar neodoljivo podsjeća na Ukrajinu čijim su etrom i printom (pa tako i javnim mnjenjem) 23 godine nezavisnosti, tj. sve do svrgavanja Janukoviča - dominirali ruski državni, paradržavni i provladini mediji. Đe je taj upliv tuđih medija (i to uglavnom samo iz jedne susjedne države) doveo Ukrajinu, evo svi gledamo posljednjih mjeseci...Ukrajina se,ako ima onih koji su prespavali veći dio godine, sada u krvi kupa.
Zaprepašćujuće je koliko ćutanja prati ovu činjenicu. Niko u CG ne želi reagovati..Čitavo društvo (baš ko '90-ih) ćuti i guta to što mu se servira. No, postoji jedna bitna razlika. Ne samo da postoji muk čak i onih koji bi bili najpozvaniji da prvi reaguju (a to su domaći mediji, šta god to danas bilo), već se naši mediji utrkuju da budu na usluzi srpskim novinskim (čitaj: propagandnim) agencijama.Koliko je ovo poprimilo bolesne razmjere najbolje će se shvatiti ukoliko se zamisli da se umjesto srpskih makar na momenat crnogorskim prostorom i u omjeru srpskih, odvija djelovanje nekih drugih inostranih medija. Pritom je upliv koji srpski mediji u CG ostvaruju tako nevjerovatno sofisticaran, da na površini sve izgleda ne samo kao pluralizam informisanja, već čak kao nešto domaće, tj., izvorno crnogorsko.
Srbija je izabrala svoj put. To je put Putinove balkanske Kube i njen put prema EU definitivno će se zaustaviti. Prije očekujem da se to desi de facto (onako nezvanično kako je iz drugih razloga zaustavljen vječiti kandidat Turska), nego da takva odluka uslijedi iz Brisela. Posebno, ne u dogledno vrijeme. Ne bi me iznenadilo i da sama vlast u Srbiji u nekom trenutku (pod ovim ili onim izgovorom) i zvanično prekine svoj put ka EU. Najbolji dokaz da stvari idu u tom pravcu upravo je horsko izvještavanje srpskih medija koji se utrkuju u slavljenju tamošnjih vlasti, a za koje je EU u posljednjem izvještaju ocijenila da su direktno kontrolisani od strane Vučićeve Vlade.
Stvarnost u Srbiji je danas takva da više nemate nijedan medij koji zagovara otklon od Rusije i vrijednosti zapadnog društva. Ta i takva histerija "Putinomanije" (pod izgovorom rusofilije, iako to jedno s drugim nema blage veze) širi se i neštedimice prosipa crnogorskom auditorijumu. Naravno u konačnici ga i oblikuje.
U početku sam mislio da je vlast tek zatečena i zato indolentna, te onako naivno kratkovida, međutim već neko vrijeme nikakvu dilemu nemam da se radi o želji da se u najnovijem sukobu uređenog Svijeta i Rusije prosto kalkuliše. Ne u interesu crnogorskih građana, već u vlasitom interesu a preko grbače neobrazovane i neobaviještene crnogorske svetine.
Takvu igru mogu sebi priuštiti velike države koje ionako ne pripadaju Evropi a pritom su nezamjenjive sa strateškog ugla (poput jedne Turske ili Egipta) ali ne i mali balkanski kusur poput CG, čija čitava (i uz to prezadužena) privreda ima snagu prosječnog evropskog grada. Ništa dalje nije niti će stići Srbija. Epilog ovog sukoba biće definisanje onoga što je Evropa ili evropski prostor, a šta je ono "drugo". Ukoliko CG dovede svoju lojalnost u pitanje, ne samo da od njene evropske i NATO perspektive neće biti ništa, već joj se, obzirom da u ovom sukobu nema i neće biti "nesvrstanih", smiješi sudbina Ukrajine. Ništa drugačija od one koju danas živi nesretni ukrajinski narod čiju sudbinu (iako se radi o jednoj od najvećih evropskih nacija) neće odrediti sam, već će njegova zemlja služiti kao poligon za odmjeravanje snaga Evrope i Rusije.
Ne znam da li je neko prokletstvo u pitanju (ili šta već) ali CG kao da zaziva takav scenario.
Današnja kleptokratija na vlasti u svom pokušaju da lavira između EU i Rusije neodoljivo podsjeća na režim Janukoviča. I oni (baš kao i Janukovič i njegovi razbojnici) trude se crnogorskom građanstvu predstaviti sebe kao nekakav siguran balans. DPS vrhuška (baš kao i ona svojevremeno u Ukrajini) nema znanja i istorijskog formata da razumije da se u trenutku odmicanja evropske i ruske "ploče" ne može nikako biti most između ta dva svijeta. To je za života poručivao našim đetićima i pok. general Jovo Kapičić. Mostovi se grade na stabilnom, a ne na trusnom tlu. Ali kako to objasniti nekima koji nikako ne razumiju da Titova Jugoslavija nikada nije bila takav most. Do 1948., ona je sva bila pod Staljinovim šinjelom, a od 1948. Jugoslavija je bila svakom svojom nogom na Zapadu. Najbolji dokaz tome je i pakt Jugoslavije sa NATO članicama (Grčkom i Turskom) o međusobnoj odbrani i koordinaciji borbenih dejstava u slučaju rata sa SSSR-om.
Još jedan, ne manje značajan, razlog zašto je sve ovo moguće jeste taj što u CG kao alternativu imate politički savez i strukture koje otvoreno navijaju za približavanje ruskoj despotiji i njenom Vođi. No, na to smo u CG nekako navikli pa rijetko kome to privlači pažnju.
Iz tog razloga ovoj vlasti nije teško izgledati kao "proevropska" i "prozapadna" jer i sa minimalnim otklonom od Moskve oni lako brane taj atribut. Stvarnost (ja bih dodao i ono "tužna") je to da proevropske političke snage u CG ili postoje u beznačajnim fragmentima i bitišu na margini ili ne postoje uopšte. Da postoje njihov glas bi se u pitanju stava osude ruske agresije na Ukrajinu već čuo. Ne, u CG vlada muk. Do kada? Pa dok ne zaigra mečka i pred našim vratima. Tada će se, u odgovoru na agresivnije rusko djelovanje (preko domaćih izroda i agenata) samo od sebe iskristalisati i to koliko je Evrope u CG i koliko su Crnogorci evropski narod, a koliko pak nešto drugo...
Ali valjda je negdje tako zapisano i valjda tako mora biti...Ovaj narod je izgleda osuđen da nikada ne izrodi zrelu elitu koja bi strateški promišljala i vodila društvo dalje od iskušenja unutrašnjih razdora i stoga je taj narod primoran da istorijske greške stalno ponavlja i u krvi ih plaća. Garnitura na vlasti u CG marljivo ali u tišini priprema teren da počini još jednu. Nek nam je svima Bog upomoć.
Reply With Quote
Bookmarks