Izgleda da sam bio u zabludi, a zakleo bih se da poznajem ja nas. Ja sam naivno mislio da nije uvijek i samo problem u drzavi, odnosno nosiocima vlasti (iako je ona, je li, ogledalo svojih podanika), i (dez)integrisanosti imanja. Mislio sam da ima neceg i u tome sto, i pored povoljne klime, kvalitetnog zemljista, vodnog potencijala, potencijala trzista (domace+izvoz+turisti), podsticaja drzave i EU... ne zelimo da radimo na selu. I to sto nemamo preduzetnicke navike, standarde i tradiciju. I to sto nijesmo skloni samokritici i mijenjanju postojecih losih navika, kao i prihvatanju onih nacina razmisljanja koji odstupaju od tradicionalnog obrasca. Kao i to sto, upravo zbog svega prethodno navedenog, onaj mali broj zainteresovanih, manirom svojstvenim crnogorskoj razmazenosti, ocekuje od drzave, u svakoj fazi poljoprivredne proizvodnje, da bude dadilja, pocev od izbora naljepnice na prozoru traktora do povezivanja sa trzistem po principu "ministre, uzmi me za ruku i vodi po kancelarijama".
Cinjenica je da je drzava/vlast nesposobna i nemarna, ali zbilja je velika muka na proizvodjacu kad treba razrijesiti dileme - kako i kome prodati meso, voce, povrce, mlijeko i mlijecne proizvode, ljekovito bilje...






Reply With Quote
Bookmarks