
Originally Posted by
amnesiac
Mitro, nije stvar samo na psihološkom planu u mečevima Nadala i Federera. Naravno, sami porazi su uticali i na taj aspekt, ali je stvar u Nadalovoj igri koja kao da je napravljena za igru protiv Federera. Evo o čemu se radi:
Nadal je ljevak (preciznije, igra lijevom rukom) i to je prvi ključ. Da je dešnjak svi ostali aspekti bi pali u vodu i nikad Federer ne bi imao problema, tj. ne u značajnoj mjeri.
Drugi problem za Federera je što je Nadal ljevak koji ima izvanredan forhend. Ukoliko bi tražili slabost u Federerovoj igri, svi koji iole prate tenis će se složiti da je to njegov bekhend. Daleko je to od lošeg bekhenda, naprotiv, ali njegov najslabiji udarac jeste. Mnogi koji prate tenis od skorije ni ne pamte da se prije Federerove dominacije 2004, on morao izboriti sa konkurencijom dvostrukog dvostrukog GS osvajača Hewitta (odmjer 2:8 ) i još više Nalbandijana (odmjer 0:5) od kog ga je 2003 doživio dva teška poraza (Australian i US Open) prije nego što ga je konačno dobio na Masters Cupu na kraju 2003. Treba pomenuti i još jednog igrača, iako u poznim godinama, i tada odličnog Agassija (odmjer s njim 0:3) do tog Masters Cupa 2003 u Hjustonu, koji označava i početak Federerove ere. Ove igrače namjerno pominjem jer su svi imali odlične dvoručne bekhende, a naročito Nalbandian. Svima je strategija protiv Federera bila ista. Crosscourt bekhend (klasična dijagonala) koja, jasno, ide na protivnikov bekhend. Bekhend na bekhend i to je bila dobitna kombinacija. Zatim je Federer popravio bekhend i prednost protivnika je nestala. 2004. je protiv svih pomenutih tenisera zabilježio sve pobjede u međusobnim mečevima i dominacija je počela. Eh, i onda se pojavio Nadal sa fantastičnim forhendom, a zna se da je crosscourt najčešći udarac u tenisu. E pa, taj forhend crosscourt ide na protivnikov bekhend. No, ni to nije ključ jer kad se mogao izboriti sa Nalbandijanovim i Safinovim vrhunskim bekhendima onda ni sjajan forhend ne bi predstavljao problem.
Treće, koje kompletira prva dva je ključ, a to je: Nadal je ljevak sa vrhunskim top-spin forhendom. Eh, da je vrhunski ravan forhend, ali nije. Loptica nakon Nadalovog forhenda postiže nevjerovatan broj obrtaja, a kad padne na zemlju dobija ubrzanje i odskoči visoko. E to je "smrt" za jednoručni bekhend, pogotovo na šljaci đe loptica odskače veoma visoko. Na prirodnoj Federerovoj poziciji na šljaci, tj. metar iza osnovne linije, ta loptica odskoči u visini Federerovih ramena. Vratiti tu lopticu kvalitetno i duboko jednoručnim bekhendom, pa još u kontinuitetu je nemoguće. Postoje onda dvije opcije:
1. Ući u teren i te loptice udariti u penjanju. Tu je problem što je to zaista teško jer su brze i postižu dodatno ubrzanje. Prije ili kasnije će neka završiti u mreži, autu, publici, ili jednostavno u servis polje što se završava Nadalovim forhend winnerom.
2. Odaljiti se makar dva metra iza osnovne linije i sačekati lopticu da se spusti na normalnu visinu (tako, recimo, radi Dimitrov protiv Nadala). Tu je problem što se tako Federer povlači u defanzivu, troši se trčeći lijevo desno jer Nadal diktira igru iz terena forhendom i ima dovoljno vremena da se izmakne kad mu loptica dođe na bekhend stranu. Tako Federer postaje topovsko meso, a defanziva ionako nije ono što on igra, odnosno ono u čemu se najbolje snalazi. Ionako bi ta defanziva bila osuđena na neuspjeh. Na drugim podlogama loptica nema toliko veliki odskok kao na šljaci (najmanje na travi), ali je i dalje taj spin krajnje nezgodan za jednoručni bekhend (Janowitz koji ima preko 2 metra je morao iz skoka da vraća tu lopticu na tvrdoj podlozi!). Taj spin ne predstavlja poseban problem Đokoviću koji iz bekhenda vraća i Isnerov servis sa odskokom oko 2 metra i otud toliko pobjeda protiv Nadala.
Naravno, psihološki problem na mečevima protiv Nadala je prisutan, ali sve je to povezano sa ovim o čemu sam pisao. Mislim da sad nema podloge na kojoj Federer može dobiti Nadala, kao posljedica starenja i psihološkog momenta. Sami podatak da je od njega izgubio u brzom Cincinatyju, zatim po prvi put u Londonskoj dvorani (do tada bio skor 4:0 u dvorani) a zatim lako i na ubrzanom Australian Openu govore u prilog mojoj konstataciji. Dok je bio malo mlađi, imao je makar pozitivan skor na bržim podlogama. Pa i te dvije pobjede na šljaci (Hamburg, Madrid) nijesu slučajne. Zbog nadmorske visine lopta brže putuje i koju god šljaku da stave uslovi će biti brži od Rima, Monte Karla ili Pariza.
U duelima sa Đokovićem je druga priča. I kad je Đoković u najboljoj mogućoj formi to su neizvjesni mečevi. Iako godinama Federer nije više top igrač na šljaci, 2011. su na Roland Garrosu stavili brže lopte i to mu je omogućilo pobjedu u polufinalu. Ja sam nakon tog meča na forumu napisao da protiv Nadala ima šansu jedino ako Nadal bude imao zdravstvenih problema. Nažalost, bio sam u pravu.
Bookmarks