To apsolutno nije tačno. Po svim antropološkim, istorijskim, genealoškim i drugim istraživanjima i izvorima. Srbi i Hrvati (uključujući tu i Crnogorce i Bošnjake) su najbliži narodi, etnički gledano. Ono gdje su Bugari i Srbi bliži, je u religijskom i svjetovnom smislu, odnosno prve pravne norme, pismo, i kulturno-obrazovne institucije su naslijedili, tačnije, prekopirali od Vizantije. Međutim krvno gledano, Srbi, Hrvati i Crnogorci su u ranom srednjem vijeku bili jedno te isto slovensko pleme. Samim tim ne mogu biti bliži Srbi sa Bugarima, čiji je tok migracija i formiranja prvih država i para-država išao u jednom odvojenom i specifičnom toku od dolaska "Bijelih" na balkan i njihovog političkog organizovanja.
Uopšte, od poraza Otomanskog Carstva, srpski geopolitički pogled se prirodno okreće u pravcu zapada (pogotovo pod uticajem organizacije "Ujedinjenje ili smrt"), prema Bosni i Jadranu (za razliku od Pašića koji je bio drugačijih pogleda), gdje se po ranim ideolozima Velike Srbije zapravo nalazilo srpsko stanovništvo (tri vjere), a i danas se tamo nalazi najveći dio Srba koji žive van granica Srbije. Širenje na jug je bilo čisti pragmatizam, i te teritorije su držane pod vojnom upravom zbog nemira među Bugarima i Albancima.






Reply With Quote
Bookmarks