- Razmišljam se što ne idem često u pozorište... lijepo mjesto, kulturno, izolovano od polusvijeta. Lijepo uđem, sjednem i zavalim se, stavim mobilni na sajlent i gledam ljude kako mi igraju ispred očiju i glume da su neko drugi, vičući, plačući i smijući se, koristeći sav svoj talenat i ulažući ogroman trud da me ubijede da su oni neko drugi, da su veći i dopadljiviji od onoga što uistinu jesu kada sami sebe ocjenjuju, da su neko ko će na mene ostaviti utisak.
- Onda izađem napolje, i vidim sve to isto, i to u mnogo boljoj izvedbi! Samo bez plaćene karte i udobne fotelje.
Zelim vam samo jedno, a to su dvije stvari: "rad, red i disciplinu".
Bookmarks