DPS i njihova obličja

[Montenegrino-CT]

Originally Posted by getaway blues
Pokušavam da shvatim logiku razmišljanja, strah, bojazan, šta li god, ljudi koji su nacionalni Crnogorci i hrišćani, po kojoj jedan hram posvećen

Proći će Amfilohije, Milo i Filip, proći ću i ja i svi mi ođe, ali se u Boga nadam da će moja đeca i vaša đeca, ukoliko sebe budu doživljavali hrišćanima, u hramu koji slavi Hristovo vaskrsenje pronalaziti sopstvenost. Pa smatrali sebe Srbima, Crnogorcima ili Bušmanima, nebitno. I da će najmanje u njemu razmišljati jesu li Crnogorci ili Srbi.

...zar ovo nije određivanje da li je ili nije neko hrišćanin po mjeri? ...znači ako ne bude kako napisa onda nijesu hrišćani,ili? ...

[A+A]

Pokušavam da shvatim logiku razmišljanja, strah, bojazan, šta li god, ljudi koji su nacionalni Crnogorci i hrišćani, po kojoj jedan hram posvećen Hristovom vaskrsenju čini ili simboliše ili služi nečemu anticrnogorskom.

Pokušavam da skontam i logiku Podgoričanina kojem smeta što je njegov grad dobio saborni hram, što je jedan od rijetkih koji je okupio gotovo sve pravoslavne poglavare.

Pokušavam da shvatim logiku onih hrišćana kojima smatraju da na osvećenju sabornog hrama u glavnom gradu, u prisustvu gotovo svih patrijarha, nije bilo mjesto predsjedniku ili premijeru njihove države.

Šta je to predsjednik države trebao da radi? Da patrijarhe vrati sa pasoške kontrole u Golubovcima, zapečati vrata hrama? Zabrani donacije za njegovu izgradnju?

Njegovanje nacionalne kulture i identiteta je zeznuta rabota, konstantan i nikad zaokružen proces, ali ako dio moje braće Crnogoraca smatra da ih u tome ugrožava jedan pravoslavni, hrišćanski hram kojem su se poklonili gotovo svi patrijarsi - to mnogo govori o njima samima.

Zašto bi pripadniku bilo koje druge vjerske zajednice, još hrišćanske, saborni hram u Podgorici bio brvno u oku? Zašto bi bio povod za neko rivalisanje, kopanje rovova? Cinizam, ironiju, strah?

Proći će Amfilohije, Milo i Filip, proći ću i ja i svi mi ođe, ali se u Boga nadam da će moja đeca i vaša đeca, ukoliko sebe budu doživljavali hrišćanima, u hramu koji slavi Hristovo vaskrsenje pronalaziti sopstvenost. Pa smatrali sebe Srbima, Crnogorcima ili Bušmanima, nebitno. I da će najmanje u njemu razmišljati jesu li Crnogorci ili Srbi.

I to je najveća vrijednost onog hrama i bilo kog drugog, jer će nadživjeti sve lokalne pizme i safre, okovane prostorom i vremenom.

Mislim da je problem u tome da ti (premisljeno ili ne) vise volis govorit o posljedicama no sutjet o razlozima.
A razlog je u tome da je prava Crnogorska Pravoslavna crkva bila potpuno nekakonski ukinuta okupantima pa njezina imovina opljackana.
A ti sad govoris o nekom pomirenju i sveprastanju od strane bas zrtava. To je isto kad bi pljackas trazio od bivseg vlasnika da se zajedno raduju kako brzo vozi njegov bivsi automobil.
Pitas sto Predsjednik treba uradit u ovoj situaciji? Odgovor je bas jasan i jednostavan - inicirat prijedlog zakona o ponistenju dekreta regenta Aleksandara o stvaranju Srpske pravoslavne crkve i otudjenju u njezinu korist imovine koje ja bila na raspolaganju CPC sve do srpske okupacije i koja je u stvarnosti bila u drzavnom iliti opcinskom vlasnistvu.
A samo nakon toga sto je ono temeljno povijesno pitanju bude rijeseno svjetska vlast moze nastupat kao posrednik.

[Jal Cargo]

elementarna kultura je prihvatiti volju i izbor drugih. Pogotovo kad je to volja vecine u nasoj drzavi

Kao da govorimo o izgradnji vrtica ili istrazivackog centra...

Zapamtite ove rijeci dobro. Jer ovo je u svakom necivilizovanom drustvu alibi za nedjela bezumne mase - vecine, kako sugerise post gore. I zmurite.

[vozimisko]

Ništa ljepše no kad smo SLOŽNO!

[El Re]

PA: 08. oktobar 2013.
POPOVIĆ: Na naplatu došlo marketinško crnogorstvo DPS-a i SDP-a



Književnik Milorad Popović kazao je u izjavi za Portal Analitika da su juče dospjele na naplatu površna realpolitika i marketniško crnogorstvo u kojem, kako navodi, podjednako učestvuju i Demokratska partija socijalista i Socijaldemokratska partija.
Popović je govoreći o jučerašnjem osvještanju Hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici rekao da je država Crna Gora dala sve resurse da se podrži čin koji je imao za cilj da „pokaže svu silu i superiornost svetosavske crkve i srpskog nacionalizma u Crnoj Gori“.
- Identitet države je već duže ugrožen a poslije jučerašnjeg osvještanja Hrama u Podgorici jasno je da nema jedne održive nacionalne i kulturne strategije i bilo kakvog dubljeg promišljanja o nacionalnoj i političkoj samobitnosti Crne Gore. Juče su dospjele na naplatu sve te improvizacije i sva ta površna realpolitika i marketniško crnogorstvo u kojem učestvuju jednako predstavnici obje vladajuće stranke - i DPS-a i SDP-a. Vladajuća koalicija je došla u pitanje zbog nekih 60 miliona eura vezanih za rebalans budžeta a zbog najkrupnijih sudbonosnih nacionalnih i kulturnih pitanja među njima ne postoji nikakva tenzija – rekao je Popović za Portal Analitika.
On je istakao da su crnogorski zvaničnici jučerašjim prisustvovanjem osvještanju Hrama Hristovog Vaskrsenja „izričito podržali SPC“.
- Koliko znam djeci u školama u Podogrici i radnicima u državnim ustanovama je omogućeno da ne idu na posao. Država je sve resurse dala da se podrži taj čin osvještanja koji u suštini imao prije svega jednu političku, ideološku, kulturološku konotaciju - da pokaže svu silu i superiornost svetosavske crkve i srpskog nacionalizma u Crnoj Gori – rekao je Popović.
Komentarišući izjavu premijera Đukanovića koji je poručio da CPC umjesto kritike državi, treba da pokaže istrajnost, mudrost i čvrstinu i da “država neće arbitrirati u vjerskim pitanjima, Popović je istakao da je crkveno pitanje u Crnoj Gori “par ekselans državno pitanje”.
- Premijer Đukanović je u suštini rekao jednu tačnu stvar da se bez velike posvećanosti ponosa i znanja ne može obnoviti autokefalna crkva s obzirom na poznate istorijske činjenice dugovremene marginalizacije i diskriminacije CPC u svakom pogledu. Sa druge strane njegova izjava da država neće arbitrirati između crkava sugeriše da će ostati status kvo. Crkveno pitanje u Crnoj Gori nije pitanje isključivo i prije svega vjerinka crnogorske crkve, već par ekselans državno pitanje prije svega jer je Crnogorska crkva ukinuta državnim aktom kralja Aleksandra Karađorđevića – istakao je Popović.
Crnogorski književnik je naglasio da je ukidanje CPC do danas jedini recidiv koji je ostao od podgoričke skupšine.
- Djelom avnojevskim odlukama je obesnažena podgorička skupština a 2006. izglasavanjem nezavisne Crne Gore poništeni su svi njeni akti izuzev statusa Crnogorske pravoslavne crkve. U tom smislu sadašnja vlast u Crnoj Gori i one buduće neće moći praviti bilo kakvu distancu i govoriti da to nije pitanje države pogotovo što je to danas CPC pod jednom stravičnom negativnom propagandom od strane SPC i njima sklonih medija u Crnoj Gori – rekao je Popović.
On je kazao da je odgovornost države tim prije veća ne samo prama crkvi već i prema svim Crnogorcima kojima je stalo do autohtonih crnogorskih vrijednosti.
- Samim tim ovo pitanje ima još veću težinu što su i druge insitucije i asocijacije koje se u zadnjih 25 godina bore za autohtone crnogorske duhovne, kulturne i nacionalne vrijednosti, kao što je DANU, PEN centar, Crnogorsko društvo nezavisnih književnika dovedene do gašenja i nestanka. Ovaj neveseli ambijent je upotpunjen time što veliki dio opozicioih političara i opoziocionih medija krug ovih djelatnika kojima ja pripadam drže kao režimske sluge i režimske intelektualce a sa druge strane država nam ukida osnovne mogućnosti za njihov normalan rad. To je jedan paradoks sadašnjega stanja u Crnoj Gori – poručio je Popović.

[getaway blues]

...zar ovo nije određivanje da li je ili nije neko hrišćanin po mjeri? ...znači ako ne bude kako napisa onda nijesu hrišćani,ili? ...

Ne. Prvi dio koji si boldovao se odnosi samo na hrišćane, da ne bi ko pomislio da nekom namećem hrišćanstvo. Živimo u građanskoj državi, u kojoj vjernici bilo koje vjere imaju pravo da se osjećaju kako hoće i ispovijedaju šta hoće, i dobro je što je tako.

Drugi dio se odnosi na to da u jednom hramu Hristovog vaskrsenja, pa bio to hram SPC, Etiopske crkve ili bilo koje, stvarno ne treba moje ili tvoje dijete da razmišlja hoće li ili neće ući u njega zato što je Srbin ili Crnogorac, ili bilo koje druge nacije. I na to se odnosilo ono čemu se ja molim - da prođu vremena u kojima ljudi razmišljaju na taj način.

Ti ako si vjernik CPC i hrišćanin, ja ti želim svako dobro i da jednog dana, Božijom milošću, sagradite hram u koji bi sa istom slobodom ulazilo i moje i tvoje dijete, tvoje kao dio CPC, moje kao dio SPC. I obratno. Isto kao što ja danas bez ikakve zebnje uđem u katolički hram, jer smatram da je to hram Božiji i za svakoga, a ne predviđen za neku naciju.

Eto, nadam se da si me sad razumio.

[getaway blues]

Mislim da je problem u tome da ti (premisljeno ili ne) vise volis govorit o posljedicama no sutjet o razlozima.
A razlog je u tome da je prava Crnogorska Pravoslavna crkva bila potpuno nekakonski ukinuta okupantima pa njezina imovina opljackana.
A ti sad govoris o nekom pomirenju i sveprastanju od strane bas zrtava. To je isto kad bi pljackas trazio od bivseg vlasnika da se zajedno raduju kako brzo vozi njegov bivsi automobil.
Pitas sto Predsjednik treba uradit u ovoj situaciji? Odgovor je bas jasan i jednostavan - inicirat prijedlog zakona o ponistenju dekreta regenta Aleksandara o stvaranju Srpske pravoslavne crkve i otudjenju u njezinu korist imovine koje ja bila na raspolaganju CPC sve do srpske okupacije i koja je u stvarnosti bila u drzavnom iliti opcinskom vlasnistvu.
A samo nakon toga sto je ono temeljno povijesno pitanju bude rijeseno svjetska vlast moze nastupat kao posrednik.

Interesantan odgovor.

Hram u Podgorici nema nikakve veze sa 1918. ili 1920. godinom. Jedna vjerska zajednica, dominantna u glavnom gradu jedne države, dobila je parcelu prije 20 i kusur godina i sagradila hram. Ja tu baš ne vidim nikakvu vezu. To nema veze sa crkvenom imovinom prije stvaranja Kraljevine SHS.

Crnogorska pravoslavna crkva u Crnoj Gori postoji i ima apsolutno pravo da, kao i bilo koja druga vjerska zajednica, kupi zemlju, sagradi hram. Ili je dobije, Bogu hvala da npr. neki grad prepozna da u njemu postoji veliki broj vjernika neke crkve, i da im treba darovati zemlju za hram.

Imovinski sporovi su nešto što treba da rješava država, a vjernici CPC, ako misle da im je nešto oduzeto, imaju apsolutno i puno pravo i moju podršku, da se za to bore pred crnogorskim ili evropskim sudom.

Eto, toliko o razlozima.

[Montenegrino-CT]

...da razumjeli smo se...lijepo besjediš sada kad ti imaš sa čim da se dičiš pa eto želiš i nama nešto virtualnih darova da podijeliš i lijepih želja...tačno je da smo maloGrađanska država i tačno je da vjernici mogu da se osjećaju kako oće i mole kako oće ali to nije dala država već se to dobija rođenjem zar ne...jedino nijesi napisao u tom nabrajanju da ne mogu da se mole đe oće osim ako nijesu pripadnici spc jer je očigledno tako...vješto provlačiš priču o nacijama i pripadnosti crkvama...oćeš da kažeš da pripadnik spc može biti bilo ko a da nije srbin ili se mora krstiti u spc i postati srbin,ili? ...kao i himna vaša "spasi srpske zemlje..." ali to nijesu srpske zemlje već je to čisto pjesnički da bi se lakše pjevalo...tstst...

[minjo]

nedjelja, 06 oktobar 2013 12:37
Položen kamen temeljac za gradnju Crkve Svetog Ivana Prepodobnog Crnojevića (obraćanje gradonačelnika Aleksandra Bogdanovića)



Na Cetinju je danas položen kamen temeljac za gradnju Crkve Svetog Ivana Prepodobnog Crnojevića. Događaj, kojem su prisustvovali brojni posjetioci, upriličen je u Lovćenskoj ulici, a uz mitropolita Crnogorske pravoslavne crkve Mihaila i ktitora Crkve Svetog Ivana Prepodobnog Crnojevića Branka Kaluđerovića, prisutnima se obratio i gradonačelnik Prijestonice Cetinje Aleksandar Bogdanović.

- Čast mi je da Vam se obratim na današnjem događaju, koji svojim karakterom i značajem prevazilazi granice crnogorskog prijestonog grada.
Okupljeni pod Lovćenom, u ulici koja nosi ime naše svete planine, danas smo svjedoci događaja koji je jedinstven, a kao takav i izuzetno važan za crnogorsko društvo. Jer, prvi put od obnove bogosluženja Crnogorske pravoslavne crkve, danas će u jednom gradskom jezgru, i to na Cetinju, biti položen prvi kamen temeljac za njen novi objekat - Crkvu Svetog Ivana Prepodobnog Crnojevića.
Dame i gospodo,
Vjerujem da na ovom skupu ima mnogo onih koji smatraju da se na jedan ovakav događaj čekalo dugo. Međutim, zajedno sa tom konstatacijom može ići i tvrdnja da upravo danas počinje jedan novi momenat u trajanju Crnogorske pravoslavne crkve, a time i crnogorske istorije.
Zbog toga, prilika da pomognemo i podržimo inicijativu o gradnji Crkve Svetog Ivana Prepodobnog Crnojevića, za mene i za Prijestonicu Cetinje, predstavljala je dužnost. A upravo zato, danas smo i okupljeni ovđe, kako bi napravili prvi korak u procesu gradnje novog objekta Crnogorske pravoslavne crkve.
Ukoliko se prisjetimo prošlosti – bilo skorije ili dalje – onda je jasno da jedan ovakav čin i pripada Cetinju. Jer, Cetinje je bilo i ostalo dom Crnogorske pravoslavne crkve, centar crnogorske duhovnosti i luča crnogorske misli i ideje.
Kao takva, naša Prijestonica bila je uzor i vodilja drugim sredinama, primjer koji treba slijediti. Stoga, vjerujem da će i u ovom slučaju biti tako.
Uvaženo sveštenstvo i vjernici Crnogorske pravoslavne crkve,
Vi, koji ste svojom težnjom i zalaganjem otvorili novu stranicu u životu crkve,
Dragi sugrađani,
Vi, koji ste godinama i decenijama čekali ovakav dan,
Cijenjeni prijatelji i gosti,
Vi, koji ste danas sa nama, ujedinjeni istom idejom,
Danas smo svi zajedno, a već sjutra - opet ćemo biti na ovom mjestu, kako bi se sabrali pod svodom Crkve Svetog Ivana Prepodobnog Crnojevića. Pod svodom prvog novoizgrađenog objekta Crnogorske pravoslavne crkve, u gradu pod Lovćenom – tamo đe on i treba da bude.
Dame i gospodo,
Od kada je Ivan Crnojević donio Crnu Goru na Cetinje, da je sačuva i učini vječnom – Cetinje je u svemu moralo, znalo i umjelo da bude prvo. Da odbrani. Da ohrabri. Da pokrene sve u Crnoj Gori da bi bili ono što jesmo.
Na Cetinju su Bog i ljudi bili oduvijek najbliži. Ovđe su crkva, vladike, država i narod bili oduvijek jedno i u molitvi i u boju, i u knjizi slobode i čojstva.
I zato, neka ovaj hram čije temelje danas postavljamo, obnovi sve što smo zaboravili, vrati sve što nam je pripadalo i pobijedi sve naše slabosti - da budemo svoji na svome, raširenih ruku za svu našu braću po svakoj božjoj vjeri – kazao je gradonačelnik Bogdanović







Nakon polaganja kamena temeljca i litije od Lovćenske ulice do Dvorskog trga, sveštenstvo Crnogorske pravoslavne crkve i predstavnici Prijestonice Cetinje, Skupštine Prijestonice Cetinje i Senata Prijestonice Cetinje položili su vijence na spomenik Ivanu Crnojeviću
.http://www.cetinje.me/index.php/me/g...ra-bogdanovica

[Jal Cargo]

Hram u Podgorici nema nikakve veze sa 1918. ili 1920. godinom.

... a izraelska naselja na okupiranim teritorijama nemaju nikakve veze sa '47 ili '67. Ona su se tu pojavila sama od sebe, a neka od njih su i Palestinci finansirali i izgradili u radnim akcijama, kako bi doprinijeli toleranciji i pomirenju dvije strane.

Danas je na forumu festival logike, ocigledno.

[Montenegrino-CT]

Interesantan odgovor.

Hram u Podgorici nema nikakve veze sa 1918. ili 1920. godinom. Jedna vjerska zajednica, dominantna u glavnom gradu jedne države, dobila je parcelu prije 20 i kusur godina i sagradila hram. Ja tu baš ne vidim nikakvu vezu. To nema veze sa crkvenom imovinom prije stvaranja Kraljevine SHS.

Crnogorska pravoslavna crkva u Crnoj Gori postoji i ima apsolutno pravo da, kao i bilo koja druga vjerska zajednica, kupi zemlju, sagradi hram. Ili je dobije, Bogu hvala da npr. neki grad prepozna da u njemu postoji veliki broj vjernika neke crkve, i da im treba darovati zemlju za hram.

Imovinski sporovi su nešto što treba da rješava država, a vjernici CPC, ako misle da im je nešto oduzeto, imaju apsolutno i puno pravo i moju podršku, da se za to bore pred crnogorskim ili evropskim sudom.

Eto, toliko o razlozima.

...e pa čudo jedno kako glavno nikako da napiše...pa čovječe devesto osamaneste je ukinuta CPC nasilno i sve njeno pripojeno spc i ti ne vidiš nikakve paralele devesto oisamnaeste i ovoga danas...

[getaway blues]

... a izraelska naselja na okupiranim teritorijama nemaju nikakve veze sa '47 ili '67. Ona su se tu pojavila sama od sebe, a neka od njih su i Palestinci finansirali i izgradili u radnim akcijama, kako bi doprinijeli toleranciji i pomirenju dvije strane.

Danas je na forumu festival logike, ocigledno.

Tvojom logikom Ambasada Njemačke u Podgorici ima veze sa '41.

[El Re]

Koliko DPS planira da donira za ovu crkvu?.. Prosto me kopka, pošto je samo za jednu tuđinsku dao 2-3 milona Eur... Šta kaže Bogdanović Zlatousti?..

[Jal Cargo]

U redu, ako tako mislis.

[getaway blues]

...e pa čudo jedno kako glavno nikako da napiše...pa čovječe devesto osamaneste je ukinuta CPC nasilno i sve njeno pripojeno spc i ti ne vidiš nikakve paralele devesto oisamnaeste i ovoga danas...

To je jedno pitanje koje prevazilazi ovu diskusiju i odvlači sa teme. Što se toga tiče, ja ću ti još ponoviti jednom - apsolutno podržavam tebe kao vjernika jedne vjerske zajednice, da na sudu tražiš pravdu ako misliš da ti je nešto oteto.

[johnny bravo]

Hram Hristovog vaskrsenja je apsolutni stranac

07. oktobar 2013.

Share Znajući vrijeme kada je osveštan kamen temeljac, te politička stremljenja sa svojim duhovnim krilima koja su nam donijela ovaj hram, nijednom analitičaru neće biti problem da otkrije namjeru naručioca i njegovog graditelja kroz simboliku i poruke koje nam ova crkva donosi. Pojava bi u struci bila okarakterisana uvriježenim stručnim terminom imperijalni stil. Sa tornjeva hrama, čija primarna uloga jeste da nas svojim zvonima podsjete na vrijeme odlaska u hram, kako bi smo tamo osjetili „božju milost“, ako zatreba može i da se zapuca. U Podgorici je danas osveštan hram Hristovog vaskrsenja, uz podršku državng vrha Crne Gore zastupljenog u Počasnom odboru. Mitropolija crnogorsko primorska SPC organizovala je pompeznu svečanost na kojoj je osveštana crkva, po mnogo čemu drugačija od svih prethodnih. Utrošen je ogroman novac za hram koji ima čak 1.380 metara kvadratnih, sedam krstova na kupolama, kao i 17 zvona, od kojih je jedno teško 11 tona i najveće je na Balkanu. Koliko je ova arhitektura bliska našoj tradiciji, da li slijedi arhitektonske vrijednosti našeg prostora, i koliko su nove crkve, ogromnih dimenzija, koje posljednjih godina niču po Crnoj Gori imanentne našoj kulturi, razgovaramo sa mr Branislavom Borozanom, uglednim istoričarem umjetnosti, autorom brojnih studija o našoj sakralnoj arhitekturi. - Prvo što vam mogu reći za novi podgorički hram je da je po svojim gabaritima, kao i arhitektonskim vrijednostina, apsolutni stranac na našim prostorima. U prvi mah bi pomislili da se u svom kreativnom zanosu athitekta značajno odlutao od uobičajenih principa, da želi u jednom korpusu spojiti nespojivo. No, znajući vrijeme kada je osveštan kamen temeljac, te politička stremljenja sa svojim duhovnim krilima koja su nam donijela ovaj hram, nijednom analitičaru neće biti problem da otkrije namjeru naručioca i njegovog graditelja, kroz simboliku i poruke koje nam ova crkva donosi. Uzevši sve u obzir, ova pojava bi u struci bila okarakterisana uvriježenim stručnim terminom - imperijalni stil, kaže Borozan za Portal Analitika. Naš sagovornik ističe da tokom cijele naše istorije stanje religioznog duha nije nikada pronašlo inspiraciju za ostvarenje sličnog pregnuća. - Kupole kao simboli neba na hramovima, kod nas tokom istorije nijesu imale preveliku popularnost. To nam se desilo tek sada, krajem dvadesetog i početkom dvadeset prvog stoljeća, izgradnjom glomazne kupole, mjesta posvećenog Pantokratoru, na hramu Hristovog vaskrsenja. Zapravo nam je, doduše samo simbolički, spušteno nebo na visinu od nekih četrdesetak metara, i to u vremenu kada kosmičke letjelice paraju prostore svemira, podsjeća Borozan. Objašnjava da je osnovna karakteristika naših crkava skromnost i da su nastajale po mjeri čovjeka i zato pune tolerancije prema drugim religijama. Crkva Hristovog vaskrsenja je nešto sasvim drugo, kaže sagovornik Portala Analitika. ANALITIKA: U Podgorici će danas biti otvoren hram Hristovog vaskrsenja; dobili smo ogromnu crkvu, potrošen je ogroman novac… Vi kažete da je po svojim arhitektonskim vrijednostima, ali i ogromnoj veličini ova crkva – “apsolutni stranac”… BOROZAN: Svako djelo sakralne arhitekture posmatrano sa aspekta istoričara umjetnosti, zapravo je primjer otjelotvorenja, ili bolje reći, arhitektonski formalizovanog svjetonazora, kao i stanja religioznog, pa i opšteg duha vremena u kome je nastalo. Podgorička crkva je primjer po mnogo čemu zanimljiv. Ona jeste po gabaritima, kao i arhitektonskim vrijednostina, na našim prostorima - apsolutni stranac! Iako je graditelj u rješavanju samo nekih segmenata ove građevine tražio inspiraciju u tradicionalnoj sakralnoj arhitekturi ovih prostora, ipak arhitektonska koncepcija cjelokupnog objekta ima eklektički karakter. Razuđenost i dinamika arhitektonskih masa, te heterogenost formi i aplikovanih ukrasnih motiva, u prvi mah navode na pomisao da se u svom kreativnom zanosu athitekta značajno odlutao od uobičajenih principa, da želi u jednom korpusu spojiti nespojivo. ANALITIKA: Arhitektura je slika vremena, ona reflektuje njegov duh. Što nam crkva u Podgorici govori... BOROZAN: Znajući vrijeme kada je osveštan njen kamen temeljac, te politička stremljenja sa svojim duhovnim krilima koja su nam donijela ovaj hram, nijednom analitičaru neće biti problem da otkrije namjeru naručioca i njegovog graditelja kroz simboliku i poruke koje nam ova crkva donosi. Ova pojava bi u struci bila okarakterisana uvriježenim stručnim terminom - imperijalni stil. U konkretnom slučaju, radi se o novom talasu sakralne arhitekture koji je nošen idejom velikosrpkog nacionalizma koji je inspirisan idejom obnove Dušanovog carstva. Arhitekta je vjerovatno nošen ovom idejom napabirčio raznorodne elemente sakralne arhitekture sa prostora na koje velikosrpski državni projekat aspirira, i sve to povezao u novu sintezu koja je u mnogome dovedena do samog apsurda. ANALITIKA: Ne treba biti posebno stručan i primjetiti da hram Hristovog vaskrsenja nema uporište u našoj staroj sakralnoj arhitekturi, da nije imanentan našoj tradiciji... BOROZAN: U pravu ste. Tokom cijele naše istorije stanje religioznog duha na prostoru Crne Gore nije nikada pronašlo inspiraciju za ostvarenje sličnog pregnuća. Kupole kao simboli neba na hramovima, kod nas tokom istorije nijesu imale preveliku popularnost. To nam se desilo tek sada, krajem dvadesetog i početkom dvadeset prvog stoljeća, izgradnjom glomazne kupole, mjesta posvećenog Pantokratoru, na hramu Hristovog vaskrsenja. Zapravo nam je, doduše samo simbolički, spušteno nebo na visinu od nekih četrdesetak metara i to u vremenu kada kosmičke letjelice paraju prostore svemira... Sve se to dešava nama koji smo kao malo koji evropski narod, sticajem specifičnih istorijskih okolnosti u kojima smo formirani, umjeli vjeru podrediti humanističkom svjetonazoru i dovesti je u službu svjetovnih pregnuća. Treba li se samo podsjetiti tekovina koje su nam ostavili Crnojevići. Kao pripadnici pravoslavne religije, ali nadojeni humanističkim svjetonazorom, podižući svoje hramove, koristili su renesansni arhitektonski princip, koji inače nije bio svojstven duhu pravoslavnog svijeta, i po tome ostali jedinstvena oaza u tom svijetu. Isto tako crnogorski model simbioze državnih i crkvenih institucija svjedoči o istom. ANALITIKA: Naše stare crkve karakteriše skromnost, to su jednostavne jednobrodne građevine. Nema tu nikakvih pretjerivanja. Uostalom, svi dobro znamo te crkvice. Kada se uporedi s njima, hram u Podgorici djeluje tako pretenciozno, glomazno. BOROZAN: Najveći broj crkava koje su nastajale tokom naše duge istorije, pa i one s kraja devetnaestog stoljeća, imale su uzor u najstarijim jednobrodnim, jednoapsidalnim, jednostavnim crkvama. Do te mjere se robovalo navedenom arhetipu da ih je danas teško hronološki razvrstati. Prođoše ovim prostorima tolike imperije i epohe sa svojim afinitetima, i ništa se od svega toga ne zakači za tu našu arhetipsku tvorevinu. Osnovna karakteristika naših crkava je skromnost, nastajale su po mjeri čovjeka i zato pune tolerancije prema drugim religijama. Crkva Hristovog vaskrsenja je nešto sasvim drugo. Svojom grandomanskom arhitektonskom koncepcijom ima ulogu da posrnulog i istorijski nedotjeranog ovdašnjeg vjernika, uvjeri u ispravnost onoga što proklamuje i ujedno u njemu skrha svaku sumnju u egzistenciju nečega drugog. ANALITIKA: Mi kao društvo kao da nismo svjesni ove dimenzije, ne razmišljamo o ozbiljnosti ove poruke, njenih implikacija... BOROZAN: Znate, kada bi samo stvari ostale na tome, mogli bismo velikodušno konstatovati, đavo ga ponio, doduše za veliki novac, ali neka se time, recimo, utoli trend savremenog pomodnog povratka u vjeru. Ipak sve to nije tako jednostavno. To je znatno složenija stvar koja ima svoju projekciju u najdublje niti našeg bića. Naime, nakon kraha projekata integralnog nacionalnog buđenja južnih Slovena u devetnaestom stoljeću, ipak su zaživjeli srpski i hrvatski separatni projekti. I jednom i drugom, do tada uvriježeni etnonimi Srbin i Hrvat, korišteni su samo kao paravan iza kojeg se odvijala suštinska polarizacija južnoslovenske populacije, zapravo, na religijskim osnovama i unutar tih grupacija izgrađivala unutrašnja solidarnost s jedne, i odioznost prema drugačijem, sa druge strane, a to sve posredstvom crkvenih institucija. Naravno, ovaj princip, kako tada, tako i danas, podržavaju akademske i sve ostale kulturne i naučne institucije. Naknadno se, po istom principu, ukazala mogućnost i muslimanskom življu da izgrađjuje vlastiti nacionalni identitet. Navedena tri identita, koja su nastala u centrima van teritorije crnogorske države, od svojih početaka pa do danas sa lakoćom penetriraju i hvataju se na plodno crnogorsko tlo, čija akademska elita još uvijek nema vlastitu ideju o integralnom crnogorskom identitetu, oslonjenom na vlastitim istorisjkim vrijednostima.

[johnny bravo]

(cont)


ANALITIKA: Očigledno je da imamo problem sa, kao što ste kazali, oslanjanjem na sopstvene istorijske vrijednosti. U počasnom odboru imamo državni vrh, gromoglasno se najavljuje proslava osveštenja, da ne govorimo o ogromnom novcu koji je Vlada izdvojila za gradnju hrama, koji je otjelotvorenje, kako ste rekli, imperijalnog stila...
BOROZAN: Naš problem ješto se djelovanjem crkve, kao i nacionalnih političkih partija, u navedenoj situaciji, istorodni narod Crne Gore cjepka na nacionalne grupacije koje se sve više vezuju za kulturne, vjerske i političke centre situirane van njihove matične zemlje. Svoju zemlju, na kojoj su ponikli i na kojoj su konačno stekli religiju kojoj pripadaju, često doživljavaju kao maćehu, a život u njoj donosi im svakodnevne frustracije, a sve to pod velom demokratskog prava na samopredijeljenje. Ako sve ovo imamo u vidu, kao i činjenicu koju je otvoreno saopštio sam mitroplit u vezi ogromnog novca kojim je naša Vlada prispjela u izgradnji ovoga hrama, situacija je zaista poražavajuća. Pogledajte, mi nemamo mnoge specijalizovane institucije koje bi izučavale kulturne slojeve naših prostora, kako bi formiranje savremenog kulturnog identiteta moglo naći inspiraciju u njima, a ogroman novac se potrošio na hram.
ANALITIKA: Dakle, umjesto sopstvene tradicije izgleda da smo danas, što je potpuni paradoks, mi i suštini skloni svojevrsnom importu...
BOROZAN: Neću ništa novo reći ako kažem da hramovi kod nas zapravo postaju značajni bastioni, na način kako već rekosmo, importovanim nacionalnim identitetima. To podgoricki hram ni najmanje ne krije. Sa tornjeva, ili kampanila, hrama Hristovog vaskrsenja, čija primarna uloga jeste da nas svojim zvonima podsjete na vrijeme odlaska u hram, kako bi smo tamo osjetili „božju milost“, ako zatreba može da se i zapuca. Naime, pošto znamo da po pradavnom običaju, svaki djelić hrama nosi svoju strogu simboliku, postavlja se pitanje, što je arhitekta ili njegov naručioc htio poručiti kada je u njegove tornjeve ugradio artiljerijske otvore? Poznavalac naše sakralne arhitekture bi možda namah pomislio da je za ovu rijetku pojavu uzet uzor sa jedne male i prelijepe crkve sa puškarnicama u selu Dub iz Katunske nahije. No, svakako nije tako, jer su okolnosti u vremenima u kojima su građene mala katunska i ogromna podgorička crkva – tvrđava dijametralno različita. Pored mnogih inovacija, ostavimo i ovu, neka je svako po svom nahođenju tumači. Inače smo po mnogo čemu heterogena zajednica, pa će svako po svome naći svoje simbolično tumačenje.
ANALITIKA: Mnogo toga se posljednjih godina ovdje dešava što nema uporišta u našoj tradiciji, što jednostavno nije imanentno ovom prostoru. Kada je riječ o novim crkvama i arhitekturi zanimljiv je Bar. Tu imamo gradnju tri velike bogomolje, koje kao da se nadmeću koja će biti veća...
BOROZAN: U pravu ste. Zanimljiv je primjer Bara. Kada se osvrnete na našu prošlost, nekada su se stanovnici raznih krajeva Crne Gore, kako katolici, tako i pravoslavci, jasno raspoznavali po njihovim različitim narodnim nošnjama, običajima, dijalektima, kulturi življenja. Ali, gradili su skoro identične hramove, a arhitektura je imala ishodište u tradicionalnim vrijednostima, čak su smještali po dva oltara u jednu crkvu kako bi i jedni i drugi u njoj mogli služiti Bogu. I naše islamske bogomolje nastajale su na tradicionalnim vrijednostima. Njihova arhitektura imala je ishodište u vizantijskoj sakralnoj arhitekturi. Danas, kada građane, recimo Bara ili Podgorice, po ničemu u navedenom smislu ne možemo razlikovati, jer su čeda istog tla, služe se istim dijalektom, na ulici imaju identičan izgled, a kultura i standard življenja im je isti, samo zbog intimnog doživljaja vjere, a najčešće ga i nemamo, izgrađujemo skoro nepremostive jazove, čiji simboli su upravo savremene bogomolje svih konfesija.

ANALITIKA: Dobili smo skupe, ogromne crkve, ali najveći problem je, čini se, što se uzori u arhitekturi traže na nekim dalekim mjestima. Kao da se bježi od ove tradicije i poruka ovog tla...
BOROZAN: Uzori su očigledno negdje drugo, a sve se to radi za skup novac iz plitkih džepova sviju nas. Izvori inspiracija na kojima su sagrađene te naše savremene bogomolje, slikovito predstavljaju mjeru naše međusobne otuđenosti. Dok arhitektura savremenih katoličkih hramova slijedi inovatorski duh zapadne tradicije, pravoslavni, krećući se unazad u istoriju, kao da biju bitku sa kompleksom koji im je nabulala nikad neprevaziđena veličina i forma Justinijanovih carigradskih hramova, o čemu kod nas najbolje svjedoči upravo crkva Hristovog vaskrsenja u Podgorici. Muslimani u izgradnji svojih bogomolja više ne crpe inspiraciju u tradicionalnoj balkanskoj arhitekturi, danas su im najbliži uzori iz srednje Azije. Dobar primjer ovome je novosagrađena medresa u Dinoši.
ANALITIKA: Sjećam se da ste jednom kazali za nove crkve koje posljednjih godina niču kod nas da su čudilišta i da zavrjeđuju da se nad njima zamislimo...
BOROZAN: Zaista je vrijeme da se zamislimo i da ih proučimo, a za poukom ne moramo daleko ići. Imamo primjer crkve Svetoga Nikole u starom gradu Kotoru. To je prva sagrađena pravoslavna crkva u milenijum i po starom kotorskom gradu. Arhitekta Ćiril Iveković dozvolio je sebi to što nije nijedan pređašnji graditelj tokom cijelog trajanja ovoga grada. Izgradio je golemu kupolu na njemu i tako Kotoranima zatvorio pozamašno parče najskupljeg neba na zemaljskom šaru. Grad koji je tokom svog dugog trajanja izgradio jasnu skalu vlastitih vrijednosti nikada mu to nije oprostio. Forme njegove tvorevine više nikada nikome na tom prostoru neće postati izvor inspiracija. Crkva Sv. Nikole u Kotoru zbog toga djeluje kao meteorit koji je pao na zemljino tle. I podgorički hram je u prvo vrijeme, vrijeme njegovog nastajanja imao sličan status i to je strano tijelo i to je meteorit.
ANALITIKA: A kako posmatrate novi hram u kontekstu arhitekture koja ga okružuje. Ako se ne varam, negdje ste kazali da ga nove zgrade na izvjestan način legalizuju?
BOROZAN: Znate, kada idem sa Cetinja prema Podgorici i vidim hram i sve ono što ga okružuje, uočavam da je kompleks zgrada koje su nastale u njegovoj blizini, njega u suštini legalizovao. Pogledajte kupole na tim novim zgradama, i njihove siluete, one ga zapravo oponašaju. Da imamo identitet urbanistički i arhitektonski - dešavalo bi se nešto sasvim drugo, što bi upravo ukazivalo na to da je ovo zabluda. Nekoliko arhitekata koji su kreirali okolne stambene zgrade, oponašali su arhitektonske forme nekih djelova hrama i time pokušali olakšati njegovu samoću. A domestikaciji hrama, kako nas obavještava Javni servis, svojim prisustvom na svečanosti povodom njegovog osveštenja daće svoj prilog i predstavnici aktuelne vlasti.
Suzana KAPETANOVIĆ

[El Re]

Imovina CPC sudom nije ni oteta, već dekretom, pa će dekret (kad god to bilo) biti dovoljan i da se povrati a uzurpator istjera. Naravno, kome to ne bude po volji, podržaćemo njegovo pravo da se obrati Sudu i tamo istjeruje ono u što vjeruje da je pravda.

[Jal Cargo]

To je jedno pitanje koje prevazilazi ovu diskusiju i odvlači sa teme. Što se toga tiče, ja ću ti još ponoviti jednom - apsolutno podržavam tebe kao vjernika jedne vjerske zajednice, da na sudu tražiš pravdu ako misliš da ti je nešto oteto.

Legalizam, to mi se i kod Kostunice svidjalo. On je apsolutno podrzao odluku roditelja djece koju je seksualno iskoriscavao Pahomije, da traze pravdu na sudu. S tim sto je Kostunica naredio sudu da odugovlaci slucaj do isteka zakonskog roka, poslije kojeg postaje zastareo.

Tako i ti, znas da nema pravde za CPC, ali velikodusno pruzas moralnu podrsku. Hvala.

[Hari Krisna]

Evo se i Ranko glasnuo sa adekvatnim citatom

Poncije Pilat, koji je bio rimski upravitelj u Judeji, nakon što je Judejcima pradao Isusa Hrista, govoreći da „ne vidi nikakvu krivicu na njemu“, simbolično je oprao ruke u znak odbacivanja odgovornosti za njegovo raspeće.

Situaciona slicnost je samo i jedino plod slucajne slucajnosti i samo pakosni bi mogli reći da je u Crnoj Gori vise onih ka Pilat od onih koji vjezbaju pilates. No mozda su poneki pogresno shvatili rijet pilat-es pa samo zabunili.

[getaway blues]

Imovina CPC sudom nije ni oteta, već dekretom, pa će dekret (kad god to bilo) biti dovoljan i da se povrati a uzurpator istjera. Naravno, kome ne bude pravo, podržaćemo njegovo pravo da se obrati Sudu i tamo istjeruje ono u što vjeruje da je pravda.

Nešto ne vjerujem da će Crna Gora žrtvovati evropsku budućnost dekretima o nacionalizaciji nečije imovine i istjerivanjem bilo kojih vjerskih zajednica iz države... U 21. vijeku ljudi se za svoja prava bore sredstvima 21. vijeka. Ali, ko zna...

[NSX]

ja nisam vjernik ali tvrdnja da ista ona SPC koja je aminovala raznorazne zločine po bivšoj YU sada naprasno "pomiruje" vrijeđa zdrav razum, a to i ti getaway i bone i ostala ekipa jako dobro znate

[getaway blues]

Legalizam, to mi se i kod Kostunice svidjalo. On je apsolutno podrzao odluku roditelja djece koju je seksualno iskoriscavao Pahomije, da traze pravdu na sudu. S tim sto je Kostunica naredio sudu da odugovlaci slucaj do isteka zakonskog roka, poslije kojeg postaje zastareo.

Tako i ti, znas da nema pravde za CPC, ali velikodusno pruzas moralnu podrsku. Hvala.

Ja ne mogu, niti želim, niti imam pravo, da tebe ubjeđujem u pravednost institucija države za koju si ti glasao, a ja ne. Mogu samo da te uputim na njihovu adresu. Bez imalo cinizma, nego uz iskreno najbolje namjere.

[El Re]

Sad pročitah kompletan osvrt Krivokapića, pa bih rekao (obzirom na ozbiljnost izgovorenog) da zaslužuje da se prenese u cjelini.

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------

PA: 08. oktobar 2013.
KRIVOKAPIĆ: Vlada prema CPC, kao Poncije Pilat prema Hristu



Predsjednik Skupštine Crne Gore i Parlamentarne Skupštine OEBS-a Ranko Krivokapić rekao je da ga jučerašnja poruka premijera Mila Đukanovića Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi podsjeća na priču o Ponciju Pilatu iz Biblije.
Komentarišući jučerašnju poruku Đukanovića CPC da se umjesto što kritikuju državu okrenu ispunjavanju državnih ciljeva, Krivokapić je, kako javlja radio Antena M, kazao da Vlada Crne Gore „razapinje nevine i traži da se tako nemoćni bore za svoja prava“.
- Poncije Pilat kada je već i bio svjestan da je Isus nevin - saopštio mu je da iako je nevin ipak će morati da ga razapne pa da na krst dokazuje da ako je već Božiji sin da može da se spasi od tog krsta. Mislim da to Vlada radi Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi. Razapinje nevine i traži od njih da se tako obespravljeni i nemoćni bore za svoja prava – rekao je Krivokapić novinarima nakon sjednice Skupštine na Cetinju, prenosi radio Antena M.
Poncije Pilat, koji je bio rimski upravitelj u Judeji, nakon što je Judejcima pradao Isusa Hrista, govoreći da „ne vidi nikakvu krivicu na njemu“, simbolično je oprao ruke u znak odbacivanja odgovornosti za njegovo raspeće.
Krivokapić kaže da politiku Pilata, prema bilo kojem narodu a pogotovo prema onomnajbrojnijem u Crnoj Gori, Vlada mora konačno da napusti.
Komentarišući riječi premijera Đukanovića da država neće biti arbitar između CPC i Mitropolije, Krivokapić kaže da je Vlada formirala počasni odbor za proslavu Milanskog edikta ali i da je Vlada koja ne može da obezbijedi počast crnogorskoj zastavi očigledno motivisana partijskim a ne državnim interesima.
- Negdje sam tu prepoznao ne ni ljubav prema srpskom narodu a ni ljubav prema Hramu, to previše liči na ljubav koja je nekad postojala prema Dafini i Jezdi a pokrivala se istim radnjama. Sada u ovo vrijeme takođe se i Hramom i tkz. ljubavi prema srpstvu pokriva KAP, CEAK i ostali veliki odlivi novca iz Crne Gore – rekao je Krivokapić.

On je istakao da je evidentna konekcija između Dafine i Jezde sa jedne strane, CEAK-a i KAP-a sa druge te da je to kontinuitet jednopartijske politike na štetu naše države.
- Đe ni crnogorkska zastava ne može dobiti počast, dje niko ne smije da izjavi riječ Crnogorac osim zahvalnosti ruskom patrijarhu Kirilu što se usudio da spomene crnogorski narod u sred Crne Gore – poručio je Krivokapić.

[Jal Cargo]

Getaway, u pravu si za institucije.

Kad govorimo o imovini, Orban je krenuo u nacionalizaciju privrede (naravno, ne u klasicnom obliku) u srcu EU - i niko mu nista ne moze. Mislim da imovina crkve nece biti problem zato sto se radi o povracaju prava na ono sto nam je oduzeto, a ne o polaganju prava na nesto sto je tudje i istorijski pripada drugome. U kojoj formi ce se to realizovati (i da li postoji volja da se realizuje), to je na drzavi.