Izrazite svoje misli i osjećanja.......

[nauzeja]

N.K.C. nacin zivljenja, i bas mi je dobro.
Laku noc.

[Divlad]

Da se samo deset posto vremena, upotrebljenog za predočavanje i razlaganje svima vidljive - trenutne - sasvim normalne atmosferske pojave (PADA KIŠA...itd...itd... ) iskoristi na čitanje neke knjige, gdje bi nam kraj bio... kiša bi i dalje radila svoje, a mi bi bili pametniji.

[Bøgíñjå]

Zašto pokleto nisam sposobna da ga mrzim ili zadržim bilo koju destruktivnu emociju koja će me zauvjek udaljiti od njega, i iznova mi sva osjećanja nadjača beskrajna ljubav prema njemu?
Do đavola nek ide sve, pakuj kofere i opet bježi iz CG dok je još uvjek vrijeme...

[goozica]

to ti je najpametnije, moja boginjo

[Swedish_House_Mafia]

Al ga seerete... Isuse

poslato sa aždaha ljutita

[Divlad]

Al ga seerete... Isuse

Evo sad malo čiste A-filozofije na konto kulture... da ne bude da se tako lijepa boldovana riječ uludo utrošila...

Dok smo bili drugovi imali smo beznačajnu titulu, ali svima zajedničku, čiji sam naziv i danas barem malo utješi ljude. Kao što sad postoje, postojali su i tad izvršni direktori, asistenti, treneri, menadžeri, starlete, prijatelji, gospoda, seniori, juniori... Ali se običavalo ispred svega DRUG. Dakle, sam naziv stvara simulaciju osjećaja da imaš neku titulu, čin, pripadnost, ili u ovom primjeru gdje je dovoljno da si deklarisan kao drug à la balinluk. Kao kad svoju ženu zoveš "dušo", stvaraš iluziju ljubavi, da ne shvati da si joj ustvari ime pomješao, ili kada tebe ili nekoga drugog polu-neznanac potpuno bez razloga epitetom "seronja" okiti jer mu se omilio princip "nogom u dupe"... al onda se naravno povučeš pošto izanaliziraš, utvrdiš, detaljnom provjerom dođeš do računice ako ti njemu platiš i on tebi, onda tu niko nema koristi sem što perete novac (čitaj EGO).

[Phénix]

Danas, za vrijeme svoje prepodnevne katarze došao sam do interesantnog zaključka. Naime, žene se prema svojim partnerima ponašaju kao prema svojim kupatilima. Na primjer, vide ono što drugi ne vide, iako je kupatilo prosječnog izgleda i kvadrature, one su u stanju da ga u beskraj sređuju, lickaju, ušarene ga, dodaju tri miliona sitnica koje "kupatilo" možda i ne primjeti, ali ponekad ga zaista učine i ljepšim i privlačnijim, tj. izvuku od njega taj neki njegov skriveni potencijal.

Mi muškarci sa druge strane imamo sasvim suprotan pristup. Nama je bitno da kupatilo ispunjava svoju svrhu, da bude funkcionalan, ispravan, da možemo da se olakšamo, istuširamo se i umijemo, ne i nužno tim redoslijedom... Nije nam bitno da li ima wc šolju sa padom gdje neizostavno ostaju "tragovi kočenja" ili onu gdje sve ode u bespovratni vodeni vrtlog, nije nam bitno da li ima kadu ili tuš kabinu sve dok nam i jedno i drugo pomažu u nastojanju da ostanemo čisti. Još kada bi mogli da se tuširamo, čitamo novine, igramo šah i ke*amo u isto vrijeme to bi bio san snova, ali avaj, svjesni smo da je kupatilo ( čitaj- ŽENU ) po našim istančanim mjerilima i dječačkim snovima teško naći, sve češće i nemoguće, pa smo sasvim zadovoljni i sa onim što imamo. Jer dame zaboravljaju jednu jako bitno činjenicu, a to je da je to kupatilo bilo i biće usrano s vremena na vrijeme, sa ili bez Versaće pločicama.

Možda sam tehnički nedozreo, ali se i dalje bluetooth-om služim, baš ga upalih na telefonu, on odmah poče da traži neke device, a trenutak poslije izađe mi Device not found. Nemam srca da mu objasnim da traži nešto čega više nema.

Ima jedna neudavača srednjih godina koja radi na šalteru u pošti i koja mi svojim bezobraznim a brbljivim jezikom krv popije svaki put kad odem. Ali karma je čudo, i danas je izgleda taj dan kad sam od nje napravio bolju osobu, pred širokijem auditorijumom...

- Gospođo, nema potrebe da budete toliko drski.
- "JA SAM GOSPOĐICA, NISAM GOSPOĐA."
- Znam, nego nisam hteo da Vam stajem na muku.
- "Čisto da znaš, nisam se udavala zato što nisam htjela."
- Razumijem vas, i ja se šišam na kratko jer imam bujnu kosu.

Taman stigoh do auta, i sine mi ideja da bi trebalo uvesti zakon, da shodno koeficijentu inteligencije imas odrđeni broj riječi koji možeš da izgovoriš u toku dana, za svakoga posebna i precizna računica sa kim i koliko, i ako je prekoračiš, plaćaš kaznu za svaku narednu izgovorenu, pa plus zatezna kamata, pa plus penali... Tako će pojedini jedino naučiti da postanu izdržljivi i drugima.

Valja ih i razumjet, svašta im na šalter preko dana nalegne, ali istresat se na pristojnima, onima što postavljaju normalna pitanja na normalan način... pa često službenicima taj uslov i refleksno u naviku pređe. Možda je ta njihova riječ u zamisli i početku bila lijepa, ali su je na putu društvene interakcije ubili sav trulež i zloba onih mizantropa koje baš ti službenici izbjeći ne mogu, te često njihova riječ možda i bez neke zle namjere izađe maliciozna i otrovna, naučena da povrijedi... po principu "muko moja, pređi na drugoga".

- Saglasan sam, naravno da niko tepih nije da se gazi po njemu, iako je u tom slučaju otirač prigodniji termin!
- Možda je sve to zajedno jedan regionalan propust, s tim više što uviđeh da to radno mjesto najčešće i nije ustupljeno ČOVJEKOLJUBCIMA, a opet smo SVI MI zajedno osuđeni na interakciju sa njima... mhm, da li je to možda i jedina relevantna slika stanja u društvu?!
- Dok već dijametralno suprotnim pristupom nepisanog kapitalističkog društvenog pravilnika, bi se sa bankarskim šalterskim radnikom morali nauživat i uglađenosti i manira... a nešto nisam siguran ni da je to praksa, mada ako "izuzetak potvrđuje pravilo" - dosta je uljudnije.

Da se samo deset posto vremena, upotrebljenog za predočavanje i razlaganje svima vidljive - trenutne - sasvim normalne atmosferske pojave (PADA KIŠA...itd...itd... ) iskoristi na čitanje neke knjige, gdje bi nam kraj bio... kiša bi i dalje radila svoje, a mi bi bili pametniji.

Evo sad malo čiste A-filozofije na konto kulture... da ne bude da se tako lijepa boldovana riječ uludo utrošila...

Dok smo bili drugovi imali smo beznačajnu titulu, ali svima zajedničku, čiji sam naziv i danas barem malo utješi ljude. Kao što sad postoje, postojali su i tad izvršni direktori, asistenti, treneri, menadžeri, starlete, prijatelji, gospoda, seniori, juniori... Ali se običavalo ispred svega DRUG. Dakle, sam naziv stvara simulaciju osjećaja da imaš neku titulu, čin, pripadnost, ili u ovom primjeru gdje je dovoljno da si deklarisan kao drug à la balinluk. Kao kad svoju ženu zoveš "dušo", stvaraš iluziju ljubavi, da ne shvati da si joj ustvari ime pomješao, ili kada tebe ili nekoga drugog polu-neznanac potpuno bez razloga epitetom "seronja" okiti jer mu se omilio princip "nogom u dupe"... al onda se naravno povučeš pošto izanaliziraš, utvrdiš, detaljnom provjerom dođeš do računice ako ti njemu platiš i on tebi, onda tu niko nema koristi sem što perete novac (čitaj EGO).

[Divlad]

Pocrvenjeh, nije trebalo, ali hvala na "izdavaštvu" - na ovim mi sabranim djelima...

[Phénix]

[Divlad]

Sad što god da napišem izgledaće mnogo... pretjerano... prezasićeno... jednostavno PREVIŠE, jel?
Na ovako prigodan topic za koju slobodnu riječ napisat... Pa bi me ijopet polu-neznanac htio podvest pod zao glas oprobanim stazama ni kriva ni dužna, zato što provincijalizam i psovke objeručke ne grlim.
Al cvrc...

[Raquel]

gaule, ti li si?

[moonchie]

[KRKNA]

Pronađena voda na Marsu. U Africi još uvijek nije.

[puppy]

[Sh0ne]

[Bronx-PG]

[Miss_Lucifer]

[misko23]

Haha živa istina, dugujem ti rep za ovo

[Toska]

[puppy]

[KRKNA]

Veli: "mnogo pušiš".
Što znam, bivši se nije žalio...

[NHM]

Eto i to vrijeme došlo. Previše zuba, pa to ti je.

[misko23]

Poludjeh, crkoh, sanjam brojeve noću... Što je ovo

:-|

[Poppy]

[Daljina_]

Zivot je ipak dobar prema meni.