Snovi

[RotfLmaOmGg]

Da si sinoc vidjela puni mjesec, onda ti je mozak kad je krenuo da se budi ufatio tu informaciju i bacio ti u radnu memoriju.

[the_sacrament]

Moguće, sinoć sam bila napolje i viđeh pun mjesec.

[NePadaMiNaPametNiJednoIme]

ja sam sinoc sanjao da sam umro. i nista posle toga isto kao da sam nastavio dje sam stao sve isti svijet ali nidje nikoga, samo s jednom osobom sam mogao da komuniciram. sto bi to znacilo? nikad se nije desilo ovako da me san unisti, citav dan sam nikakav

[Beethoven's C***]

Nije dobro.

[starwalker]

Sadržaji mojih snova su postali previše eksplicitni za CdM, pa se ovom prilikom ispričavam svim subscriberima zbog izostanka updatea. Srdačan pozdrav!

[gaul]

Hvatao sam neke male ptičice, liče na kolibrije.

Skočim i paf, ufatim jednu, pa drugu, nosim neki mantil (ono cool nadasve) ispod njega imam mali kavez, i te ptičice, koje uhvatim stavljam unutra. Ostale svega malo još prostora u kavezu i nekoliko njih lete visoko, ja se zatrčim i krenem da skočim, ali noga mi je upala u razmak između dvije ploče (kao betonske neke ploče ) i meni pukne noga , krenem da padam , pomislim kako ću tačno onaj kavez sprštit i pobit ću ih sve.
Padam, izvijam se i prospem se po onom betonu, ali nisam sprštio ptičice - JUHU!. One kao srećne u onaj mali kavez i ja srećan što su one srećne, i tako, rekao bih da smo svi bili srećni.

[11/11/11]

Sanjao sam da mi je neko pucao na kuću. Ne ostadosmo dužni. Aj dajte tumačenje sad.

[Beethoven's C***]

Što je sa narodom pa sanja pucačine? Drug mi je sanja da su pucali na njega i ja prije neku noć da sam ubiven metkom u vugla. :mrgreen:

[aLaPaCha]

pucalo se za prvomajske praznike, bice da je to...

[Beethoven's C***]

E nije.

[11/11/11]

Još jedan glas da nije.

[gaul]

Sanjao sam da mi je neko pucao na kuću. Ne ostadosmo dužni. Aj dajte tumačenje sad.

Vrlo si ovo interesantno iznio. Totalno si se poistovjetio sa kućom, zajednicom, ako pogledaš ideš iz jednine (ti i kuća jedno - tvoja kuća), u množinu gdje si naglasio da niste ostali dužni i na kraju kažeš dajte tumačenje - razdvojeno sa

Sve me asocira da si neki protektor (teška konzerva - za porodicu kidaš) , neki tvoj zaštitnički stav prema nekome - mlađi brat, sestra, majka, nešto vezano za porodicu kojoj si vidno posvećen, taj napad je tvoj strah - da ćeš se nekako promjeniti (ti ili neko iz zajednice) i da će nastupiti neki proces u kome nećeš moći (ili ne možeš) da utičeš.

Da se zaključiti da si kućno čeljade - svuđe pođi, ali kući dođi.

E sada, nešto se u okolini pokrenulo što je ostavilo utisak na tebe.

Nisi detaljisao, sa čime, kako, ko je pucao, kolika su oštećenja - što podsvjesno naglašavaš da i nije bitno pri činjenici da je neko pucao na kuću - onda ideš sa smajlijem, e vidiš recimo on govori mnogo više nego što misliš.
San te je dotakao na nekom nivo i osjećaš nelagodu - bar dok si ga kucao - sa njime relativizuješ, ublažavaš njegovu ozbiljnost, jer pokazuješ intimni dio koji ti mnogo znači i on ti je kao safe mode da možeš da se izvučeš.

Zašto ti je nelagodno ako ste branili kuću?

To je divno, muževno, zaštitnički, osim ako se ne ispoljava kompleks da si u nečijoj sjenci unutar zajednice.

Gjde naglašavaš u drugom dijelu, u kome nisi bio detaljan, opet.

Ko je bio sa tobom?

Ajde da malo lupam - jedna 'maglovita', prisna i nepoznata osoba? - za koju nisi siguran ko je i nekoliko poznatih (iz RL), koji su žustro sudjelovali u odbrani.
Dok si se ti primarno krio (obično iza vrata, ispod prozora - kuda ulazi svjetlost u kuću), pa si onda poput akcionog heroja izletio (na svjetlost - sa rješenjem koje simbolizuje tvoju mudrost i strategiju, kao i snagu - to se podrazumjeva) i donio preimućstvo u sukobu tvojoj strani i izazvao oduševljenje (koje je obično iskazano kratkim odobravanjem, doduše emocijalno intezivno) i priznanje tvoje okoline - što pokazuješ opet sa smajlijem . koji ovog puta simbolizuje tvoj osjećaj zadovoljstva.

Obično u ovakvim snovima, kad se brane kuće, protivnici su nacionalnog ili vjerskog, istorijskog, simboličkog karaktera , mogu da budu i univerzalni negativci tipa zombiji, vamiri, nacisti- nepersonalizovani protivnici klana.

Kažem klana, jer na kraju tražiš mišljenje svih i završavaš sa big smajlijem - jer si iskreno oduševljen sa tvojim akcionim djelom u drugom djelu sna

U fazonu McClauda - nagrada je dobijena (u borbi koju niko drugi ne razumije osim tebe samoga).

...

Nedostaju mi akcioni snovi. Ono da izgovorim konstataciju - nema ničega ljepšeg od mirisa napalma u ranu zoru.

A zombije nisam sanjao, ima dvije godine - barikada na vratima, puške, pištolji, palice,pajseri, - čak jednom prilikom sam odvalio vrata od kuhinjskog elementa i sa njima sam ih komatio.

Na kraju onaj osjećaj, da si odbranio klan - McClaudovi vs. Zombi 1000 : 0 , je naprosto neprocjenjiv.

[gaul]

ja sam sinoc sanjao da sam umro. i nista posle toga isto kao da sam nastavio dje sam stao sve isti svijet ali nidje nikoga, samo s jednom osobom sam mogao da komuniciram. sto bi to znacilo? nikad se nije desilo ovako da me san unisti, citav dan sam nikakav

Da pretpostavim - ne pada ti ništa na pamet

Smrt u snu je (bez obzira na konkretno simboličko značenje u kontekstu sna) jedinstveno iskustvo gdje psiha pokazuje svoj neobjašnjeni i mistični karakter. Samo takvo iskustvo je intezivno i normalno da si pod utiskom bio cijeli dan, jer si se sreo sa nečim što nije objašnjeno, misteriozno, sa novim iskustvom, koje pored toga što oduševi spoznajni dio ujedno i uplaši - više ima onaj nostalgični osjećaj da nešto nedostaje, da je nešto napušteno - nažalost u mnogim slučajevima, kada se razmišlja o takvim snovima primitivna priroda relativizuje to novo i neistraženo putovanje i oboji ga sa strahom.

U snu nema smrti , prostora i vremena - kako li je čovjek iskustveno došao do takvih dimenzionalnih odrednica, da se zapita - možda i jok.

[starwalker]

Na svim kanalima se vrtio isti program, vjerovatna neka isprazna informativa.. Osim nemogućnosti da utičem na iste, živce mi je još više kidala na momente treperava crno-bijela slika i taj prokleti voditelj s nekim insektom ili nečim nalik pauku na negovoj ćeli, ili na čelu. Anyway, smoren na najjače bacih taj daljinski ravno u ekran. I bi mi cool. Kasnije me srčka umalo strefi kad saznah u nekakvom podrumu od tehno radnje da su sve antene, dekoderi, risiveri i ostala g0vna zakonom zabranjeni - trajno. I da postoji samo taj 1 jezivi kanal. Joj! - izustih. I lutam tako sav unezvjeren mojim gradom (koji lići na sve samo ne moj grad..) a fora je da su antene svuda, gomila antena raznih.. u svim dimenzijama posađenene baš svuda. Nekakv šum konstantno, kablovi..skroz opičeno.. Niđe žive duše, kolovozi prazni ka' u Pjongjangu, dok nisam skapirao da iznad saobraćaju nekakve žičare na relaciji između dva udaljena dalekovoda. LOL! E sad, dešava se nekakvo preklapanje prostora, pa su se određeni elementi (dio jedne ulice) drugog meni takođe bitnog grada našli u ovom prvom.. A tu se ukazaše i neki šetači.. doduše malo opaljeni. Među njima samozatajni starac mrmlja o signalima koje odašilju ili primaju te antene, neko ga ućutkuje... A s druge strane ulice navala na neki automat nalik bankomatu... gospođa vidno uznemirena saopštava da je greškom uzela heroinsku tabletu umjesto onu od hašiša. Kao svi stanovnici su na psihoaktivnim supstanvca da bi bolje podnijeli stvarnost, primaju ih besplatno na 'bankomatima', a u ponudi su 4 varijante, zavisno od psiho stanja konzumenta. Huh, ponudih se da ovima što su uzeli pogrešnu dozu pomognem da pređu zebru.. do obližnje fontane. Sve mi se nešto steškilo, pokosila me vrućina i sve.. konačno ta česma/fontana kad ono.. moraš ubaciti euro za malaz. Ali iz kamena uredno izlazi fiskalni račun.


Uh!

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

@starwalker.... zasluzhujesh orden.

[To Madeira]

od preksinoc, vikend je bio (pred kraj odmora jos), pa se moglo razmisljat' kvalitetno da bih iznjedrio ovakvu glupost.

na semaforu kod milenijuma, zena i ja sjedimo u autu. samo sto umjesto da ide bulevar poslije semafora iz neobjasnjivog razloga tu je nekakva nizbrdica. izlazimo iz naseg auta, sive boje (u stvarnosti je crvene) u trenutku kad se pali zeleno da bih se ja javio profesoru matematike iz gimnazije koji je u autu iza. (pod "javiti", mislim "isp1ckarati", ali dobro). auto krece nizbrdo u tom trenutku (kako je samo cekao da se upali zeleno, a nije krenuo na crveno?!?!) i ja trcim da ga stignem, ali mi bjezi iz vidokruga.

sad vec uspanicen, trcim dolje i gledam gdje je mogao da napravi najmanju stetu, ali i dalje ne uspijevam da ga vidim. ono sto, na sopstveni uzas, uocavam je rotaciono svjetlo ambulantnih kola (cas prije dodjose?) i sad vec shvatam da je neko stradao. prilazim i cujem da je zrtva zapravo imala srcani udar i da niko nije vidio nikakav auto. sad vec laganijim korakom i opusten krecem nazad, uzbrdo, da vidim sto mi je sa zenom, lisen brige o prevoznom sredstvu, kad vec niko nije poginuo. no, sa lijeve strane uzbrdice vidim dva,tri auta nasadjena jedan na drugi kako vise iznad ribnice (rijeke, ne restorana, ali opet WTF). ne treba puno da shvatim sto je uzrok tome, i naglo skrecem lijevo, ka ulici slobode, nadajuci se brzom bijegu kuci, preko morace.

naravno, u glavnoj nam ulici je nezapamcena guzva i tesko se probijam do pokojne robne kuce beogradjanka, kad me neko hvata za lijevo rame i jednim potezom okrece ka sebi. njusku koja mi se unijela u facu je najbolje opisati kao pola azijat, pola latinos, i pola divlji vepar. uz neprirodni urlik "ti si taj!", ova gnusoba mi je prislonila vrlo lijep revolver uz glavu i bez imalo oklijevanja opalila. sa asfalta gledam gore, u nevjerici da sam ziv, i ovlas rukom prelazeci preko glave, zakljucujem da me je metak samo okrznuo. ustajem i manirom najvecih sprintera (M. Johnson, licni favorit) brzinski stizem do mosta brace zlaticanin, koji sad vise nije most kao sto sad izgleda, nego onaj viseci iz avanturistickih filmova, sastavljen od konopa i dasaka. sa jedne strane me sustize nesudjeni dzelat, mjesanac svinje i adriana lopeza chang-leeja, a u daljini, na drugoj strani mosta nazirem figuru, u dugom mantilu i sa sesirom, naravno, po cijem stavu vidim da mi ne zeli nista dobro. potpuno neocekivano, lopez chang mcswine mice masku (huh?!) i ispod otkriva ljepuskasto lice nalik na nekog boy band pjevaca. no, nije nista manje ljut i kroz njegovo vikanje razabiram da me, opravdano, krivi za udes svog cetvorockasa.

u tom trenutku, desava se nevjerovatno: shvatam da sanjam (poslije ovoliko nebuloza i nelogicnosti koje je vidio, mislim da je moj mozak konacno pohvatao da nesto nije u redu i morao je nekako da se javi i kaze "dobra ti je ova prica, aj budi se ajvanu"). pa, znate sto kazu za lucidne snove, ako uspijes da se ne probudis mozes da mijenjas san kako pozelis, kao neo u matrixu. izgleda da sam isto i ja pomislio jer mi se u ruci odjednom nasao neki polu-automat s kojim sam izbusio nesrecnog nicka cartera, a onda za svaki slucaj opalio preko mosta u onu mracnu figuru.

onda sam jos nesto kratko sanjao, ali mislim da sam tu vec pokusavao da skocim tri puta visoko u vazduh ne bih li poletio i sto prije se nasao kuci, valjda sam htio da pobjegnem, od straha sto sam ljudima polupao auta. nazalost, vise nisam mogao da svjesno odrzavam san i probudio sam se zedan pa sam se napio vode, jer drzim bocu pored kreveta.

[Swedish_House_Mafia]

Joj, čitajući vas, bolje bi vam bilo da zaštitite to, zakonski, jer će vam ih neki Holivudski režiser ukrast'

Da se nadovežem, meni je i dalje nejasno što znači kad umreš u snu?

Nedavno sanjam:
prelazim ulicu, kad sa desne strane ogromni kamion, mislim da je bio mikser, bijeli, iskače pred mene, ali nema trika da mogu da stignem da prešem. On koči, ja se u tom momentu bačam unazad, taman pomislih dobro je, kad osjećam udar auta u moja leđa (jes sam se nekako na boku našao), nisam vidio ko me je udario, sem neku prednju masku kao od starijih BMW-ova. Uglavnom, gledam u nebo, pa onda tama. Tu sam se već trgnuo. Jezivo totalno.

[goozica]

sanjah 2 ptice prelijepe, mazile mi se oko vrata, baš sam se lijepo osjećala i onda mi je san nasilno prekinut -_-

[Albatros]

Sanjam da šetam sa nekom curom koju znam godinama i uvijek sam pričao sa superlativima o njenom izgledu i nikad joj nijesam prišao. I šetnja baš bude prijatna, otpratih je do kuće i zakazasmo čini mi se novo gledanje. Je li ovo znak da je to samo obični san i ne cimam se puno oko njega ?

Kad sam opet zaspao...

Dolazim u jedan pab da tražim posao šankera i zaposle me. Pab sjajno odrađen, enterijer i terasa. I tu je bio Mario Goetze(fudbaler), mačka mog druga i neki latino konobar koji kad se iznervira zapali cigar, skine majicu i gasi ga na grudima. Stalno ga pali i gasi i pravi ožiljke. Ali sve u svemu je bila neka opuštena atmosfera, sjajni gosti, sve...

[Čika Džo]

Snovi nisu znakovi.

Sa proljeća inače više sanjam i imam dosta iskustva sa morama i paklom u istima, ali sam danas pod utiskom. Sanjam sinoć neku kolibu blizu Nikšića i mene sa nekom ekipom u njoj. Kamin, muzika, piće, svima nam je prijatno dok neko ne pokuca na vrata. Onako rasijani od alkohola niko neće da ustane dok se kucanje ne čuje ponovo kad jedan ortak odluči da se pozabavi problemom. Izlazi u predsoblje i vraća se nakon par minuta sav blijed, kaže da je nešto loše na pragu od kuće i da traži nekog od nas da pođe sa njim.
Prestaje da govori, mi svi paničimo i raspitujemo se za detalje vezane za 'loše' (što u jednom trenutku postane 'vampir' za sve ostale iako ja uporno tvrdim da ne znamo baš tačno što je 'to' i dalje). Ustanovimo da je najbolje da prigušimo svijetla, ugasimo muziku, sjedimo i čekamo da to nešto ode. Sjećam se da sam se osjećao poprilično sigurno u toj situaciji sve dok jedna sijenka nije prošla preko prozora, kad svi počinju da vrište i skupljaju se u jedan ćošak. Nakon nekih 10 minuta* čekanja odlučim da izađem i pođem sa 'nečim'.

Dok se približavam vratima poklapa me veličanstven strah, u trenutku kad dohvatim kvaku se budim uz zvuk komšijine bušilice. Shvatam da sam zakasnio svuđe đe sam trebao da budem i kuvam sebi kafu.

Znakovi, a?

*vrijeme u snovima nema veze sa stvarnim vremenom

[Albatros]

Snovi nisu znakovi.

Neki jesu, govorim iz ličnog i ne baš lijepog iskustva.

[Swedish_House_Mafia]

Neki jesu, govorim iz ličnog i ne baš lijepog iskustva.

Mogu ti potvrdit i ja ovo. Kad god sam sanjao neko sr*nje, ali nikad, dan nije prošao bez istog. Isto i sa neki ljepšim stvarima, koje ne sanjam tako često, majku mu.

[Markys]

Snovi nemaju nikakvu simboliku.
Mislim da je jedan od članova ovog foruma lijepo definisao snove, ali mi sad muka da tražim.

[Bøgíñjå]

Snovi nemaju nikakvu simboliku.
Mislim da je jedan od članova ovog foruma lijepo definisao snove, ali mi sad muka da tražim.

Snovi imaju veliku simboliku, posebno ukoliko osoba ovlada tumačenjem sopstvenih snova, jer ovo univerzalno tumačenje nije ispravno jer simboli u mom snovu nemaju isto tumačenje i u tvom.
Mnogo toga se dešava na podsvjesnom nivou i upavo to nalazi svoj put kroz snove. Ni ne slušitiš koliko su snovi bitni.

[Albatros]

Što se tiče značenja snova, mislim da sam ovaj već pisao ovdje, ali ga ne mogu naći.

U komšiluku je živjela jedna baba, koja mi se nikad nije javila kad sam joj nazvao - dobar dan. Iz nekog razloga me nije voljela. Svoj djeci koja su prolazila pored kuće se javljala, a meni nikad...nikad nijesam saznao zbog čega, a kasnije sam je kulirao. I jedne noći sanjam da sam u njenoj kući. Kuća je imala samo jednu prostoriju..znači bila je mala. Na sva četiri zida je imala prozore, između njih police sa knjigama i svačim..čini mi se da je tegli bilo i ko zna čega još. A u sredini kuće su bili sto i stolice. Ja idem okolo i razgledam i samo začujem glas iza sebe...brzo se okrenem i vidim nju kako sjedi za stolom. Pitam je - šta radim ja u ovoj kući ?
Odgovori mi da pogledam kroz prozor. Odem do prvog i skontam da je kuća u sred groblja...svuda okolo samo grobovi, sa svih strana. Tada se ustala i rekla da krenem za njom. Vodila me kroz groblje sve dok nijesmo stigli do 2 svježe iskopana groba...stali smo iznad njih i samo mi je rekla - vidiš, spremni su...

Nedjelju do 10 dana poslije tog sna umre njen unuk od 5-6 godina greškom ljekara, a ona 3 dana poslije toga. Ne treba spominjati kakav sam imao osjećaj kad sam to čuo.

(mislim da sam nešto preskočio ili malo pogrešno prenio to malo dijaloga, jer je davno to bilo, ne sjećam se detalja...ali to je u suštini)