Ljudi, niko ne spori da je u inostranstvu svaki posao plaćeniji i standard u svakom smislu bolji, o kulturi i svijesti naroda neću da zborim, mi smo iza njih milenijum cijeli i nikad im se primać nećemo bojim se...ovdje samo reagujemo na komentare tipa "spakujte se i krenite" kao da tamo jedva čekaju radnike na crno i kao da nas čekaju poslovi a' pređemo granicu!
Da rezimiram, kad bih imala način da odem tamo a da sam već našla posao, da imam nekoga da mi se nađe dok pronađem stan tj smještaj, naravno da bih se usudila!
Primjera radi, moji prijatelji su već petnaestak godina u Americi, ali njena porodica (roditelji, braća i sestre) je tamo bukvalno od mladih dana i oni su otputovali, bili kod njenih roditelja desetak dana, za to vrijeme našli poslove svi, tj muž je na dva posla radio, žena na jedan, djeca (koja su već bila srednjoškolci tad) su raduckali (raznosili novine i sl), pa imali za džeparac, kasnije se zaposlili i plaćali svoje studije, uglavnom, ta porodica sad ima troje djece sa završenim američkim fakultetima, svi rade, "stari" trenutno rade po jedan posao ali boje plaćen nego onaj na početku, kupili su stan od 150 m2 u Nju Džersiju (na kredit), neki bijesni džip, dolaze bar jednom, a često i po dva puta godišnje u CG, kupili su ovdje stan na moru i auto "ispod čekića" da imaju kad dođu. Naravno, treba napomenuti da je on kao mladi penzioner otišao u Ameriku i da ovdje ima stan u PG koji izdaje i koji je svih ovih 15 godina izdat po 200 eura mjesečno, plus penzija koja nije mala tako da mu i ovdje kaplje svaki mjesec po bar 600 eura...Ali sve jedno, razlika je drastična.
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše, nit’ je kada, niti od nje stvorit može!
Bookmarks