Originally Posted by
*the_chef*
Prije svega pravim jednu nevjerovatnu generalizaciju i zelim da se unaprijed izvinem svima zbog toga, ovo je samo jedno lično glediše i ne obraćajte previše pažnju na njega... ^Tijana^ tvoje pitanje me je malo "taklo" pa mi nekako dodje da puštim duši da napiše dva slova...
Mislim da smo svi neko vrijeme bili nevjerovatni ludaci za Crnom Gorom, bili su mitinzi, bili su barjaci, bilo je svega...
Vraćajući se drugi put poslije godinu dana življenja/učenja u Ujedinjenom Kraljevstvu, ja, kao i jedan momak ispred mene (s kojim sam se upoznao kasnije i saznao da živi u Australiji) smo sasvim spontano pali na koljena na aerodromu u Golubovcima i plačući poljubili zemlju na kojoj smo rođeni...
Takav naboj emocija - osjećanja pripadnosti tom golom kršu neću nikad zaboraviti... Ali takođe neću zaboraviti da se poslije toga to nije nikad više ni ponovio...
Tome je naravno doprinijelo čitavo stanje - sve ono što vidiš kad malo izađeš van zemlje pa se vratiš... Vratiš se s jednom neizmjernom ljubavlju prema svemu, ma čini mi se prema svakom pedalju zemlje... I taj san traje maksimum neđelju dana...
Onda shvatiš da je narod koji je izgladnjen godinama u očima počeo da gubi ljubav i počeo da gradi zavist...ili možda je samo to moja zabluda... Vidiš da više rijetko ko vodi razgovore o bilo čemu drugom, osim o politici, lošem stanju u zemlji, da se bavi olajavanjem svoje okoline i naravno muški dio populacije kladionicom (kao jedinim izvorom prihoda), i onaj za dlaku mlađi dio u umreženim igraonicama puca jedan na druge igrajući Counter Strike...
Svi kupuju knjige uz "Vijesti" ne zato što ih čitaju nego da bi napunili regale... Jedna baba se žalila kako to da Kafkin "Proces" košta isto koliko i neka debela knjiga izašla neđelju dana ranije, oprostićete što se ne mogu sjetiti naslova, jer joj je izgledalo neopravdano da jednako plati tanku i debelu knjigu... (njoj, koja se najvjerovatnije sa crvenom knjižicom borila za jednakost svih prije 30-tak godina... ali izgleda ne i za jednakost dva pisca... ma, vjerovatno su bili strani izdajnici)
Teme se vrte u jednom začaranom krugu i ništa ne mrda ni lijevo ni desno, sem "velikih" kojima je neokomunistički sistem ostavio dobru bazu za stvaranje novog poretka jako bogatih i brisanja srednje klase... Nego neću o tome, nije ovo forum politike, već nas iz dijaspore koji vole ovaj velikodušno dodijeljen nam sto u kafani "del Montenegro"...
Mladi, moji vršnjaci su u totalnoj magli, izgubljeni... i prije svega bez interesa za neku promjenu, već se mire sa "sudbinom". Nevladine organizacije su uzele para što su mogle, pa smo prevazišli sve moguće norme procenta NVO u odnosu na populaciju, jer je izgleda većina njih (čast izuzecima) viđela to samo kao mogućnost zarade, a ne kao mogućnost promjene nečega...
I tako kroz neko vrijeme uz sve te probleme, čovjek podsvjesno zna što ga čeka i onda polako mu se gasi plamen... Sad sam u Italiji i eto osjecam se nekako... sto znam... blize Crnoj Gori i znam da sam "odma' tu preko bare" sto bi moja baba rekla, pa sam i zbog toga manje nostalgičan...
Ali isto vrijeme. pored svih tih problema, pri povratku, na brodu se budim vrlo rano da bih uživao gledajući crnogorsku obalu sa palube... Znam da to neću nikad uraditi da bih vidio obale Italije, Amerike, Engleske ili neke druge zemlje... To znam duboko u sebi... Znam da će moja brda zauvjek ostati samo moja, da će ljudi koji mi tako puno znače, oni najbliži, uvjek biti tu i u najgorim situacijama i da ću, kad tad se vratiti kući... jer samo je jedan dom, kakav god da je...
...zbog sebe, zbog onih koji će doći poslije mene i zbog onih od kojih sam postao...
Bookmarks