Pošto se čovjek malo više informiše sa empirijske tačke gledišta o ovoj temi - ovaj osjećaj iako većini veoma rijedak postaje platforma za igru sa samim sobom, što je u jednu ruku i inspirativno i prosvjetljujuće egzibicionistima. tj. iako neprijatan, jer je okarakterisan nemogućnostima, luđi osjećaj od ovoga nisam doživio, a kao realista i legalista ne mogu taj fenomen pripisat višim ili nevidljivim silama nego tražit logično objašnjenje za čije uzroke nađoh stres, umor ili naglo prekidanje "rem" faze sna. U svakom slučaju nije zgoreg poigrat se malo kojekakvim šašavim mislima dok to stanje ne prođe. Svaki pokušaj potiskivanja i tuče sa samim sobom dovodi do neprijatnijih iskustava iz kojeg ništa dobro ne proizilazi, čak što više - produbljuje termine duhovne kategorije, koji sami po sebi nemaju konačnu definiciju, a kamoli polazište ili cilj. Dakle IGRA
each:
"Želim vam samo jedno, a to su dvije stvari: red, rad i disciplinu"
Bookmarks