U Srbiji, zemlji u kojoj se operacije srca zakazuju za 2021. godinu, zbog nedostatka opreme i resursa, troše se desetine miliona evra državnog novca za kupovinu najskupljih stranih TV programa, dok domaći sport umire u mukama. Dolazak TV Arena sport, kao investicije privatnog kapitala, bio je pozdravljen od strane sportske javnosti kao korak napred, kao uvođenje novih HD tehnologija u sport, kao nešto novo i dobro što će kvalitativno unaprediti industriju sporta u Srbiji. Nažalost, privatni vlasnici su se očigledno preigrali, kupili više programa nego što su mogli da vrate kroz prihod na tržištu, dok ujedno nisu uspeli da nađu zajednički jezik sa SBB-om, tako da su na kablovskim TV mrežama ostali na nivou pokrivenosti ne većem od 20 posto. I onda, potpuno iznenada, u jeku primene medijske strategije u kojoj država izlazi iz vlasništva u medijima, Telekom Srbija kreće u potpuno suprotnom pravcu, i kao 100 posto državna kompanija kupuje privatnu televiziju TV Arena sport za nešto manje od 8 miliona evra. Ti milioni evra bili su samo početak: usledio je aranžman sa Fudbalskim savezom Srbije vredan 3,5 miliona evra, za prava prenosa utakmica Super lige u fudbalu i čitave prateće mamutske TV produkcije koja je na nivou najskupljih američkih programa ove vrste. Direktor RTS Aleksandar Tijanić, nedavno je objasnio da minut utakmice Lige šampiona košta 90 hiljada evra, i da RTS kao najgledanija televizija u Srbiji, nema nikakve šanse da taj novac vrati, čak i sa dva miliona gledalaca. TV Arena sport, koju ukupno na nedeljnom nivou pogleda između 350 i 450 hiljada ljudi, očigledno ima više državnih para od RTS, tako da je otkupila ne samo obične i multi prenose Lige šampiona, već i Ligu Evrope, prvenstvo Italije, Grčke i Francuske, ABA ligu u košarci, američki NFL, NHL i bejzbol šampionat, i tako unedogled, gotovo je nemoguće nabrojati. Darko Broćić, direktor AGB Nilsen Media Research, ukazao je u svom izlaganju na Drugom međunarodnom sajmu ekonomija sporta, da je sa ukupnom gledanošću na nedeljnom nivou od oko 450 hiljada ljudi, nemoguće otplatiti tako skupe TV programa, i da u globalnoj praksi AGB Nilsen ne postoji ovakav primer. Priče o tome kako Telekom Srbija preko TV Arena sport pokušava da očuva postojeću bazu korisnika jednostavno ne piju vodu, pošto svako zna da su u pitanju potpuno odvojeni računi za IP TV, HD pakete TV Arena sport ili mobilni telefon, i da je potpuno nemoguće izmeriti da li korisnici ostaju uz Telekom Srbija zbog TV Arena sport ili zbog reklama na SOS Kanalu,B92 ili TV Pink. Pored jasne činjenice da je na ovaj način ogroman državni novac, koji se meri desetinama miliona evra, prebačen u džepove privatnih vlasnika TV Arena sport i agencija koje se bave prodajom TV prava, prava lovina u ovoj operaciji u stvari je SOS kanal. Pošto je to jedina TV stanica koja u svojim programima već godinama govori o skaradnoj vezi domaćih tajkuna, političara i uprava Zvezde i Partizana, očigledno se procenilo da manevar RATEL-a sa dodelom neispravne TV frekvencije nije dovoljan, i da je potrebno državnim novcem napraviti konkurenciju koja će slomiti kičmu SOS Kanalu. Ipak, ispostavilo se upravo suprotno: gledanost SOS Kanala je u proseku duplo veća od TV Arena sport, tako da nedeljno SOS Kanal gleda između 750 i 850 hiljada ljudi, uz malu napomenu da ovaj TV kanal nema ni jedan jedini TV prenos na svom programu.
Bookmarks