
Originally Posted by
savjetnik u osiguranju
Dođe Petronije Petronijević u osiguravajuću kuću i kaže:
- Dobar dan. Ja kod vas od prije 4 godine uplaćujem polisu, a ugovor sam sklopio na 20 godina. Hvala vam što sam sve ove godine, od prvog dana trajanja polise, bio osiguran za razne osigurane slučajeve na ogroman iznos novca, do visine od dvije osigurane sume, kao i što su i moja djeca kroz moju polisu bila osigurana od nastupa bolesti od kojih sam i ja bio osiguran, ali znate što: ja sam se nešto predomislio pa bih da mi vratite sve pare koje sam uložio i da mi date i neku dobit ako je ima na polisi. Inače znam da ste taj novac negdje dugoročno plasirali i da ste po zakonu dio mog novca odvojili za nekakve tehničke rezerve, za matematičke rezerve, za garantne rezerve, za reosiguranje.
- Gospodine Petronijeviću, kao što ste mogli pročitati prvog dana kada ste dobili polisu, možete dobiti tačno onoliko novca koliko vam piše na polisi, u tabeli otkupnih vrijednosti, gdje vam je za svaku godinu tokom trajanja ugovora navedeno kolika je zagarantovna suma koju bi ste dobili u slučaju jednostranog raskida ugovora sa vaše strane. A uz to bi vam bila isplaćena i dobit koja vam je do sada pripisana, a o čemu ste pisanim putem godišnje bili informisani na kućnu adresu.
- Ali ja bih ipak da mi vi isplatite onoliko koliko sam ja do sada uplatio, plus dobit.
- Gospodine Petronijeviću, žao mi je, ali to tako ne ide. Pa zamislite kako bi to izgledalo kada bi moglo tako. I kada bi svi klijenti tokom trajanja ugovora O OSIGURANJU mogli da podižu sav do tada uplaćeni novac. Uostalom, gospodine Petronijeviću, nakon protoka određenog broja godina otkupna vrijednost polise zajedno sa do tada pripisanom dobiti može da nadmaši iznos koji klijent do tada uplati, a sve to zavisi od vrste programa, pristupne dobi osiguranika, ugovorene dužine trajanja polise itd, pa bi u tom slučaju prilikom raskida ugovora klijent svakako dobio bar onoliko novca koliko je do tada uplatio. Inače, gospodine Petronijeviću, ne znajući o vašim stvarnim razlozima zbog kojih ne želite da nastavite plaćanje ugovorene premije, napominjem vam, a to ste takođe mogli pročitati u uslovima koje ste dobili uz polisu, da imate i drugih opcija umjesto otkupa polise, pa razmislite ako želite o smanjenju premije, ili zamrzavanju, ili kapitalizaciji, ili možda čak o pozajmici koju možete dobiti od osiguravajuće kuće.
Nakon toga pođe Petronije u banku i kaže:
- Ja kod vas od prije 4 godine uplaćujem za neki kredit, a ugovor sam sklopio na 20 godina. Hvala vam što ste mi ga tada dali i tako mi omogućili da riješim neka svoja pitanja, ali znate što: ja sam se nešto predomislio pa ne bih više da to plaćam, pa sam došao da vam to kažem, čisto da znate.
- U redu gospodine Petronijeviću, može, nema problema. Ne morate više plaćati i nemate nikakvih posljedica zbog toga.
- Baš vam hvala. Doviđenja.
Nakon svega, Petronije je lako zaključio (i taj svoj stav nastojao da prenese ostalom narodu): banke su sjajne, ovi iz banke su dobri ljudi, a osiguranje je neviđena prevara i osiguravajuće kuće su lopovi koji nagrdiše i oštetiše narod.
Bookmarks