bez konja i krstasa nista.. moze i bez svatovah ali bez ovo dvoje ne e!
Kako zamisljate ili kako su (ako i kad su) izgledali ti dani? Posteno, sta biste zaboravili, sta biste ponovili? Kako bi, s neke distance, uredili taj dogadjaj?
Je li Brak ono sto ste zamisljali? Sta savjetujete mladjariji tim povodom, i buducim mladencima, i buducim svatovima, kumovima...?
Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.
bez konja i krstasa nista.. moze i bez svatovah ali bez ovo dvoje ne e!
Meni ce to svakko biti najljepshi dan u OVOME zhivotu.... Mislim, dacemo sve od nas da tako i bude...mi neki koji se odlucimo za to. Kazhu da ti je toga dana takav haos u glavi da ne gledash shto je kako je , kojim redom, dje, kad...i sl... E, Bog0 mi...kod mene ce se znat neki red
Hahahahahahah... to to...bez prsute i sira se ne mozhe
Salu na stranu, on shto je kod mene najgore je shto kad razmishljam o tome...idem iz krajnosti u krajnost....tipa: da li da to bude prava ona kafanska terevenka...ili da bude toliko....intimno...i toliko....spontano...i toliko....jednostavno.... da se prosto pitam imam li ja podvojenu lichnost
Tražio bih da se pušti Total eclipse of the heart od Bonnie Tyler, onaj dio 'and we'll only be making it right', tu je moja ljepša polovina u vjenčanici (mislim da bi joj se to sviđalo), prilazim joj, uzimam je u ruke, spuštam na tlo i onda mi šetamo nekim dijelom Podgorice (tu oko centra neđe), ne mora da bude mnogo ljudi tu.
Posle bi se provozali autom i puštili nešto od Beogradskog Sindikata.
Da.
ja bih to izbjegla, pošto nijesam pobornik braka (jesam LJUBAVI, da ne bude zabune), 'ozvaničili' bismo to jednim novim životom (ženskim, ako bih se što pitala)..a, ako baš insistiraš što mi je uvijek bilo simpatično, nek to bude u toku nekog ronjenja po morima, okeanu, ili u vazduhu (padobran), tj. na visini, svakako
Last edited by KRKNA; 15-03-12 at 11:29.
Sell the Vatican, Feed the World!
Ova tema me je podsjetila na jedan davni razgovor izmedju moga sad pokojnog Oca i mene, kad sam ja sa svojih 7/8 godina izjavila kako cu da *imam najboljeg druga sa kojim su da gledam crtane i jedem kokice i zivim, ali necu da se udam zato sto ce da PODJE*
Cini mi se da veliki dio mene i dalje zeli isto. Voljela bih da zivim sa nekim, ne planiram da se udajem, nemam vjere u brak.
A u ulici Slobode i Hercegovackoj sad rastu iz Berana dEca. Neki novi klinci, neki novi klinci..
Ja sam za brak! Ne dozivljavam ga kao papir (kako se danas to moderno dozivljava), vec kao svetinju. Nedje sam vec pisala da sam seljak. Dok sam bila mladja i `najpametnija` zamisljala sam vjencanje na hiljadu nacina, samo da se razlikuje od onih kojima sam prisustvovala.. Medjutim, to je sve bilo jako nerealno, i sreca pa se ne udadoh ranije, da o jadu zabavim i sebe i oko sebe.. Uglavnom, jedva cekam taj dan, i dacu sve od sebe da mi zaista bude najljepsi dan u zivotu. I meni i nasoj rodbini i prijateljima. Opcina (u crkvi necemo), i lijep restoran ili konobica, naravno postujuci sve one lijepe obicaje naseg naroda. I naravno, bez narodnjaka i trubaca. Jasno mi je da ne moze ni Motorhead i slicno ;-) ali imamo divne izvorne pjesme, fenomenalne klapske pjesme (ne znam kako se to tacno zove) i slicno.. Uglavnom, oko 100-tinjak ljudi, niko se ne smije preskociti, bogati smo familijom i prijateljima..
Ća je život vengo fantažija!
kuglice pazi sta želiš možda ti se i ostvari...
Mene zanima šta je djevojčicu od 7/8 god natjeralo na jednu takvu izjavu? Šta je vidjela? Koja slika joj se urezala?
Ne znam, robovi smo svoje prošlosti, ali misli... pa njih makar možemo da menjamo. Ali samo ako prihvatite odgovornost za njihovu promjenu. Bez nje smo robovi svojih navika. :love_heart: On topic: nisam zamišljala ni taj dan, ni vjenčanicu, ni ambijent. Atmosfera koju bih možda željela teško da se može ostvariti zbog kompromisa sa drugima. Samo znam da lanac gluposti moje dijete neće nositi jer ću ga ja prekinuti.
Kuglica se iskreno nada da ce joj se ostvariti tako kako želi. Mislim da bi za mene idealno bilo da živim sa nekim, voljela bih dijete da imam, to znam sigurno, da se ta želja neće mijenjati. A brak.... Bez ako me kakva velika nužda natjera... A ne znam koja bi to mogla da bude.
Last edited by kuglica; 15-03-12 at 11:58.
A u ulici Slobode i Hercegovackoj sad rastu iz Berana dEca. Neki novi klinci, neki novi klinci..
Ne volim narodna veselja, i imam traumu od 'ubacivanja u kolo' (uh ), zato svadbu otpisujem. Ne sanjam sebe u vjencanici, ne mislim da ce mi taj dan biti nesto najljepse sto ce mi se ikada desiti u zivotu jer zelim da udjem u brak kao vec ispunjena osoba koju ce taj zajednicki zivot samo da kompletira a ne i da izgradjuje iz korijena. Znam sta ne zelim da napravim od tog dana, i to je sve, nemam unapred izradjen scenario za slavlje. Ideja za proslavu doci ce spontano, jer samo tako znam da cu/cemo je 'potrefiti'. Kao sto vec rekoh, ne zelim nista glamurozno, narodski itd, bitno mi je da se napravi neka intimna atmosfera, u kojoj cu se osjecati 'na svome' (a i gosti, ovo sam dodala jer su mi vec rekli da sam egocentricna )a najljepse stvari doci ce kasnije, nakon proslave, u buducnosti...
Kad smo vec kod intimne atmosfere, ne vidim mjesta za profesionalne fotografe na svom slavlju koji bi bili samo visak. Iskreno te profesionalne fotografije sa vjencanja su mi bljak. Zar nije draz u tome kad te slika neka tvoja bakica pa otkine pola glave i slicno ? E to su uspomene sa dusom .
Non sum uni angulo natus: patria mea totus hic mundus est.
Još uvijek ne razmišljam o braku, udaji.
...divlje kose, tamna oka dva
cvijet bez korjena
ples je sve sto zna...
Bracni ugovor i postovanje sluzbene procedure.. he kumovi.. tj. Svjedoci. odnosno "Ziranti". Pocev odatle pa nadalje sve mi djeluje smijesno i kich.
Ako vec treba da se pravi sprdnja radi sprdnje, onda LV i lista sve sa scenografijama, kostimografijom itd...Mozete ponoviti koliko hocete puta..
Hvala Lepo
Ozenicu se tiho, bez buke i galame.Za neke je to asocijalno, ali za mene onako kako zelim.Parada pijastva, kica i seljackih obicaja me ne interesuje, nijesam taj tip. Ne volim svadbe,slave,sahrane i tradicionalne obicaje, to su sve gluposti.
Svadbe biti nece pa se nikad ne ozenio. Zelja mi je da to bude u drugu drzavu i da mi niko ne sazna prije nego sto bude gotovo. Ne znam zbilja da li je moguce vjencati se u drugu drzavu, a da ovi nasi to priznaju?
Mozda budem dugo zivio u vanbracnoj zajednici, pa se jedno jutro probudim i kazem dragoj "Spremi se, idemo do Opstine"...Pokupim ispred nekog cigana da mi kumuje. Bolje i cigan za kuma nego ljubljenje po 3 puta sa 300-500 zvanica.
900-1500 poljubaca. Pomnozite to sa milionima bakterija i dobicete jednu ogromnu kolicinu gadluka....
Draga i ja pobjegnemo iz zemlje na 2 mjeseca i iz inostranstva bliznjima saopstimo novosti. Poslije neka bleji rodbina i drugovi kako sam poludio, dok se vratim zaboravice i na mene i na moj brak.
Hvala, dovidjenja.
Last edited by Crni Bombarder; 16-03-12 at 00:26.
Ne volim guzvu, narodnu muziku i neko igranje kola do besvijesti, pijane rodjake i babe-tetke za trpezom. Moja svadba ce biti intimna, najbliza familija, kumovi i eventualno neko veoma veoma bitan, neko mjesto u prirodi, mozda ada u kasno ljeto, bez vjencanice, odijela, trubaca i ostalih stvari. Zelim da bude kako JA ocu a ne da trcim i citav dan razmisljam je li svima ugodno, jesu li svi na broju i ostalo, samo da uzivamo izabranik i ja
dva i dva su tri
narodna veselja...pi!
Ako ne postoji razlog da se pije, to nije razlog da se ne pije...
A šta bi sa tim da te svadbe velikim dijelom kod nas plaćaju matorci (svaka čast onima koji mogu sami sve da finansiraju)
koji naravno žele da pozovu sve one kojima su oni bili na svadbe
i ako ne daj Bože kažeš da hoćeš intimno vjenčanje ili da nećeš pozvat nekog strica od strica oni se čak i uvrijede?
Da vas pitam onako - koliko su vam finansije bitne u samom planiranju i kako razlikujete koga treba pozvati a koga ne?
Npr. da li treba zvati kolege sa posla? Da li zvati komsije? Da li zvati sve prijatelje ili samo par odabranih? Da li je bitna prava razmjera gostiju sa obje strane?
Da li odvojeno praviti musku, odvojeno zensku svadbu?
Po meni to je kod nas ritual za zabavljanje rodbine, a danas je i njima ona postala maltretiranje jer obicno treba putovati, traziti nesto dobro da se obuce,
kupiti poklon,...
Iskreno, vazda sam bila za onu varijantu ja on i kumovi u opštinu,
uvece žurka sa društvom u neki kafić, a roditelji neka dočekuju rodbinu kući na čestitke
Pametnima smatramo samo one koji misle jednako kao i mi.
Fransoa la Rošfuko, francuski filozof
Ne zamišljam. Priželjkujem da mi se ne desi.Kako zamisljate
The more things change, the more they stay the same.
Znam samo da će na mojoj svadbi biti samo rock, a i metal muzike (bio sam na nekolike takve svadbe i odlično sam se proveo, ko je reko da veselja bez narodne muzike nema taj se dooobro zajebo). A to će biti sve u krugu prijatelja i meni drage rodbine (bez tamo nekih rodjaka koje ne poznajem, znači samo oni koji su meni dragi, ostali nek se ljute koliko oće što nijesu pozvani).
Kad spomenete narodnu muziku preokrene mi se svijest.
Nisam nešto nikad posebno razmišljala o tome, ali jedno je sigurno da nikako ne bih voljela do to bude neka velika svadba, gdje će prisustvovati mnogobrojni ljudi koji ni meni ni njemu nisu bliski u životu. To bi upropastilo skroz dan, a uz naradnu muziku i naše običaje bi bilo blago rečeno nepodnošljivo.
Voljela bih da mi taj dan pruži zadovljstvo (kao i njemu) sa osobama koje su nam bliske , negdje na plaži pored mora ili na nekom drugom egzotičnom mjestu... Možda i druga država, pored piramida u Egiptu, na Tibetu ili u krugu Stonehenge-a sa posebnom dozvolom za prilazak tamo ... Bolje da prekinem sa pisanjem, jer ko zna šta bi mi sve još palo na pamet
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks