
Originally Posted by
Dawud
Sve ovo gore što si napisao su samo nepromišljene nebuloze čovjeka koji upornim negiranjem istine zauzima stav predrasude i predubjeđenja. Kuran je knjiga jasna u pitanju svake stvari o kojoj se izražava. Ajet glasi: Mi smo nebo moci Svojoj sazdali, i Mi ga, uistinu, širimo.(51-Az-Zariyat, 47) Arapsku riječ “sema” spomenuta u ajetu prevodi se kao ”svemir”, ”nebo”. Ova riječ dolazi u značenju svemira, a i u značenju krova zemlje. Sve ono što je iznad Zemlje formulira se riječju “sema”. Da li je svemir neograničen? Ili je u jednoj statičnoj, konačnoj strukturi omeden granicama? Eto, to je jedna od tema koja je kroz istoriju izazivala najžučnije rasprave najvecih umova čovjecanstva. Može se reći da je u nauci i filozofiji veoma malo tema izazivalo toliko vatrenih rasprava i, pored svih napora u ovoj oblasti, nije se uspjelo doći do kategoričnog rješenja. Prvobitno se unutar filozofije, a potom se i fizike, koja se odvojila od filozofije, raspravljalo o tome da li je svemir ograničen ili nije. Odredeni broj velikih umova u prošlosti čovječanstva tvrdio je da je svemir neograničen. Drugi su, opet, zastupali stav da je svemir ograničen i konačan. Kur’an je, medutim, za razliku ova dva mišljenja, iznio dinamican model svemira koji se širi. Kur’anski model svemira razlikuje se od ideje neoraničenog svemira, navodeci da on uvijek ima svoju granicu, a idejom njegovog konstantnog širenja od modela ograničenog, statičnog svemira. Na taj nacin Kur’an se u ovoj velikoj diskusiji pojavio sa trecim, originalnim i jedinstvenim modelom i teorijom svemira. A ti ostani i dalje da se daviš u svojim lažima...Zatim drugi ajet o moru :“Pustio je dva mora da se dodiruju, izmedu njih je pregrada i oni se ne miješaju.”(55- Ar-Rahman, 19-20) Francuski naucnik poznat po podmorskim istraživnajima, kapetan Jacques Cousteau, je, na kraju istraživanja vedene barijere, rekao sljedeće: ”Analizirali smo tvrdnje nekih istraživaca o tome kako postoje odredene barijere koje odvajaju razlicite morske mase. U toku istraživanja vidjeli smo da Sredozemno more posjeduje sebi svojstvenu slanost i gustoću i kao takvo je utočište posebnih živih bića. Potom smo analizirali vodenu masu Atlanskog okeana i utvrdili da se sasvim razlikuje od Sredozemnog mora. Premda bi ova dva mora, sa aspekta slanosti, gustoce i životnih vrsta koje ih nastanjuju, trebala biti ista ili vrlo slicna na Gibraltaru, mjestu gdje se spajaju, ipak, čak i u podrucju gdje su veoma blizu, ova dva mora posjeduju različite strukture. Prilikom istraživanja suočili smo se sa situacijom koja nas je zbunila: miješanje ova dva mora sprečava nevjerovatna vodena zavjesa, koja se nalazi na liniji njihovog dodirivanja. Vodenu barijeru iste vrste su njemački naucnici otkrili 1962. godine u tjesnacu Mendep, gdje se spaja zaljev Aden i Crveno more. Prilikom naših posljednjih istraživanja utvrdili smo da ista barijera postoji na svim linijama spajanja mora razlicitih struktura.”Barijera izmedu mora koja se dodiruju, ali ne miješaju jedan je od primjera Allahovog savršenog stvaranja raznolikosti u svemiru. Pogledamo li u bilo u koji dio svemira, od ljudskih lica do stotina hiljada vrsta leptira i cvijeća, osvjedočit ćemo se u savršenu i veoma raznoliku Allahovu umjetnost. Odlika raznolikosti podmorskog svijeta, na koju Kur’an skreće pažnju, ima značajno mjesto. Zahvaljujući površinskom naponu, ne dolazi do miješanja voda susjednih mora. Na taj način susjedna mora imaju različite strukture, različitu gustoću i razliciti procenat soli. Ova različita okruženja formiraju sredine pogodne za život različitih živih bića. Radi toga, podmorski život posjeduje veću raznolikost, od riba do biljaka i mikoorganizama. Voda, koja nam se čini kao nešto što se veoma lako miješa, fizickim zakonima koje je Allah, dž. š., kreirao pod morem, može se pretvoriti u svojevrstan zid i tom odlikom daje doprinos raznolikosti živih bića. Jaki talasi i snažna strujanja ne utiču da voda izgubi ovu svoju odliku; podvodna barijera svoju funkciju vrši poded tih sila. Ova odlika mora, na koju Kur’an skreće pažnju, ne samo da, obznanjivanjem saznanja nepoznatog u vrijeme Vjerovjesnika nego i mnogo vjekova kasnije, predstavlja fenomen, nego upućuje na činjenicu kako je Allah, dž. š., sve podesio do najsitnijeg detalja. “On je dvije vodene površine jednu pored druge ostavio – jedna je pitka i slatka, druga slana i gorka, a izmedu njih je pregradu i nevidljivu branu postavio.”
Bookmarks