Nesto mi se ne spava nocas, a nije lose prisjecati se ovoga i sabirati utiske
Elem, krecem ja put central parka, da vidim i to cudo. On se nalazi negdje od 50 ili 60 i neke ulice pa do 120 i neke. Cudoviste od parka. To je park sa najvecim brojem klupa na svijetu. Ovo sam procitao, nisam brojao . Sibam nekom avenijom put sjevernog menhetna, udisem onaj njujorski vazduh i pravim se da sam najvazniji na svijet zato sto sam tu, oko mene sve vrvi od zivota i arhitekture. Prosto je milina gledat okolo, pocev od ljudi, kola, zgrada, pa ne znam ni ja cega sve. Svaka zgrada je prica za sebe, mislim da sam skoro svaku zgradu pojedinacno slikao . Odjednom nista ispred mene, samo drvece i manje buke, kontam da konacno sam ispred tog cuvenog central parka. Uzbudjenje na nivou, ipak nije to bilo koji park. Vjerovatno i jes obican park, ali ja mu pridajem znacaja kao da je ne znam sto . Ulazim unutra, nadjoh neku stazu i reko da se drzim nje, da se znam vratit, ogromno je to cudo, jos bi mi to trebalo da se izgubim tamo.
Sve cisto, nigdje otpadaka i smeca, ljudi kuliraju, igraju frizbi, setaju pse, voze bicikla, opustanje u trenu.
<script src='http://img854.imageshack.us/shareable/?i=97109981.jpg&p=tl' type='text/javascript'></script><noscript></noscript>
Sve one zelene povrsine su perfektno okosene, spremne za odmaranje miliona njujorcana 365 dana u godini. Sto je jos interesantno, na dosta klupa se nalaze male metalne plocice sa imenima nekih ljudi koji se voljese ili se jos vole u tom parku. Vrlo interesantne ljubavne stvari . Uspjeh i neku panoramu da uslikam.
Nasetah se ja kroz central park i uzivah u svakom koraku koji napravih. Ne mogu prestat da pricam da je sve bilo kao u filmu, jer je stvarno tako bilo, prosto je nerealan osjecaj biti u centru zbivanja nakon mnogo godina gledanja toga na malim ekranima. Mozda sve ovo i nije bio preveliki dozivljaj za nekog ko je vec bio, ali meni je ovo bilo nesto sto sam sanjao toliko dugo vremena, pogotovo u vezi ovog grada, tako da mi je dozivljaj bio visestruko jaci nego 'regularnim' posjetiocima.
Nisam previse vremena proveo u parku jer sam morao da se vratim na neku orjentaciju u hotelu i zavrsavanje za SSN broj nakon toga, s toga se poslije nekoliko sati zaputih nazad. Skontam da kasnim na orjentaciju, zanio sam se bio skroz te pocnem skoro da trcim tih 30 i nesto ulica koliko je hotel udaljen od parka. I tu se osjetim jos vaznijim jer i ja zurim kao i vecina njujorcana. O boze, kako sam se dobro istripovao
Dosta je za nocas, sjutra slijedi nastavak o cuvenom ground zero, brooklyn bridge i ostalim znamenitostima downtown-a. Posebno je interesantna prica o mom prvom ulasku u metro i voznji do downtown-a
Bookmarks